Papa Franjo otkrio istinu o paklu: U pakao ide onaj…
Papa Franjo u prvih je pet godina svoga pontifikata puno puta govorio o demonu, kao osobi i napasniku, a u više je prigoda spominjao i pakao. Prema Katekizmu Katoličke Crkve (br. 1035), „glavna paklena muka sastoji se u vječnom odjeljenju od Boga, u kojemu jedinome čovjek može naći život i sreću, za što je stvoren i za čime teži“.
Prema crkvenom Učiteljstvu, nakon ovozemaljske smrti postoji stanje, ne mjesto, koje će zateći onoga tko je umro u teškom grijehu te je osobnim činom izgubio posvetnu milost. To stanje sa sobom donosi i bolnu lišenost gledanja Boga.
Papa Bergoglio prvi je put izričito spomenuo pakao 21. ožujka 2014. u rimskoj župi Sv. Grgura VII., u susretu s udrugom „Slobodna“, koja se bori protiv mafije. „Osjećam da ne mogu završiti a da ne uputim riječ odsutnima o kojima govorimo: mafijaškim muškarcima i ženama. Molim vas, promijenite život, obratite se, zaustavite se, prestanite činiti zlo! Mi se molimo za vas. Obratite se, to vas na koljenima molim; to je za vaše dobro.
Ovaj život neće vam pružiti zadovoljstvo, radost, niti sreću. Moć, novac koji ste stekli prljavim poslovima i mafijaškim zločinima, krvav je novac, zakrvavljena moć, koje nećete moći ponijeti u drugi život. Obratite se, imate još vremena, kako ne biste završili u paklu. To vas čeka ako nastavite tim putem. Imali ste oca i majku: mislite na njih. Plačite i obratite se.“
Tri mjeseca kasnije, 11. lipnja 2014. godine, u spontanome govoru na audijenciji srijedom, posvećenoj darovima Duha Svetoga, Papa je izjavio: „Budimo oprezni, jer Božji dar straha Božjega također je ‘alarm’ pred ustrajavanjem u grijehu. Kada osoba živi u zlu, kad huli protiv Boga, kad iskorištava druge, tiranizira ih, živi samo za novac, ispraznost, moć, oholost, tad nas sveti strah od Boga stavlja na oprez: pazi!
Sa svom tom moći, svim tim novcima, ohološću i svom ispraznošću, nećeš biti sretan. Nitko sa sobom ne može ponijeti na drugi svijet ni novac, ni moć, ni ispraznost, ni oholost. Ništa! Možemo jedino ponijeti ljubav koju nam daje Bog Otac, Božju nježnost koju smo s ljubavlju primili. I možemo ponijeti ono što smo drugima učinili.“
Premda ne koristi izričito riječ pakao, Papa jasno govori o bolnome stanju nakon smrti, određenome za one koji do zadnjeg trenutka odbacuju Boga. „Mislim, na primjer, na osobe koje su odgovorne za druge i koje dopuštaju da ih se iskvari: mislite da će na drugoj strani korumpirana osoba biti sretna?
Ne, plod njezine iskvarenosti iskvario je njezino srce i teško će ići Gospodinu. Mislim na one koji se bave trgovanjem ljudima i koji iskorištavaju ljude na poslu kao robove (…). Neka im strah Božji pomogne da shvate kako će sve jednom završiti te će morati položiti Bogu račun.“
Na Angelusu 2. studenog 2014. godine, Papa je ovako molio: „Uputi i nama svoj milosni pogled koji se rađa iz nježnosti Tvoga srca i pomozi nam hoditi putem potpunog pročišćenja. Neka se nijedan od tvojih sinova ne izgubi u vječnoj vatri pakla, gdje više nema prilike za kajanje.“
U razgovoru s vjernicima iz Tor Bella Monaca, 8. ožujka 2015., Papa je govorio o oholome anđelu koji je htio zauzeti Božje mjesto. Bog mu je htio oprostiti, no on je odbio oprost jer je smatrao da je dovoljan sam sebi. „To je pakao, reći Bogu: ‘Ti misli na sebe, ja ću se sam snaći. U pakao te ne šalju: tamo ideš jer ti odabireš biti tamo.
Pakao je željeti udaljenost od Boga, jer ne želim Božju ljubav. Zamisli da si strašan grešnik (…), no idući prema smrti pogledaš u nebo i kažeš: ‘Gospodine!’. Gdje ćeš završiti, u Nebu ili u Paklu? U Nebu, jer bijaše još jedan razbojnik, raspet pokraj Isusa (…).
U jednome trenutku se u njemu nešto pokrenulo te reče: ‘Gospodine, smiluj mi se!’ I što je odgovorio Isus? ‘Još danas ćeš biti sa mnom u Raju.’. Zašto? Jer je rekao: ‘sjeti me se’, ‘pogledaj me’. U Pakao ide samo onaj koji Bogu kaže: ‘Ne trebam te, sam ću’, kako reče đavao za kojega jedino možemo biti sigurni da je u Paklu.“
U Korizmenoj poruci 2016. godine, Papa piše: „Ne treba razdvajati duhovna od tjelesnih djela, jer upravo dodirujući Isusa raspetog u tijelu nevoljnika, grešnik može primiti kao dar svijest da je i sam siromašni prosjak. Tako i ‘oholi’, ‘umišljeni’ i ‘bogati’ o kojima govori Marijin hvalospjev, mogu postati svjesni nezaslužene ljubavi Raspetoga, koji je i za njih umro i uskrsnuo.
Jedino u toj ljubavi nalazimo odgovor na onu žeđ za beskrajnom srećom i ljubavlju, koju čovjek krivo nastoji utažiti pomoću idola znanja, moći i posjedovanja. No, uvijek ostaje opasnost da, zbog hermetičke zatvorenosti prema Kristu koji i dalje kuca na vratima njihova srca, oholice, bogataši i moćnici sami sebe osude na pad u vječni ponor samoće – pakao.“
U propovijedi u Sv. Marti, 25. studenog 2016. godine, Papa se zadržao na jednoj rečenici iz knjige Otkrivenja koja spominje drugu smrt i ognjeno jezero i dodaje: „Vječna osuda nije sala za mučenje; ta druga smrt zaista je smrt (…).
Stoga je vječna osuda upravo to ustrajno udaljavanje od Boga, to je najveća bol: kad se srce stvoreno da pronađe Boga, udalji od Njega zbog oholosti i prevelike sigurnosti u sebe (…). Udaljenost je vatra nemogućnosti približavanja Bogu jer Mu se ne želim približiti. To je tragično.“
Na koncu, u propovijedi povodom obljetnice ukazanja u Fatimi, 13. svibnja 2017., Papa Franjo podsjetio je na lik žene zaodjevene suncem iz knjige Otkrivenja: „Djevica Marija nije ovdje došla da bismo je vidjeli – za to ćemo imati čitavu vječnost, ako dospijemo u Nebo.
Upozoravajući nas na opasnost pakla u koji vodi život bez Boga i koji obeščašćuje Boga u njegovim stvorenjima, Ona nas je došla podsjetiti na Božje Svjetlo koje prebiva u nama i pokriva nas.“
Te je riječi javno izgovorio ili napisao Papa Franjo, a one dozivaju u svijest ono što Crkva naučava o paklu. Na dan kad je Papa pozvao vjernike okupljene na Trgu sv. Petra da pozdrave njegova prethodnika i čestitaju mu Uskrs, utješno je sjetiti se izjave Pape Benedikta XVI. iz knjige Posljednji razgovori.
Na pitanje koja mu je omiljena molitva, Papa emeritus citirao ih je nekoliko, a među njima i onu sv. Franje Ksaverskog: „Ljubim te, ne zato što mi možeš dati raj ili me osuditi na pakao, nego zato što si moj Bog. Ljubim te jer Ti si Ti.“.
