Gruzijski svetac mučenik imao je viđenje žiga zvijeri: ‘Isprva će pečat biti ponuđen dobrovoljcima’
Gruzijski svetac mučenik imao je viđenje žiga zvijeri Žig zvijeri jedan je od elemenata Ivanove Biblijske knjige Otkrivenja, koji kao znak posljednjeg vremena stoljećima uzbunjuje vjernički svijet. Božja riječ kaže da Antikrist koji ima doći “učini, da se svima, malim i velikim, i bogatim i siromašnim, i slobodnim i neslobodnim dadne žig na desnoj ruci njihovoj ili na čelima njihovim;
Također da “da nitko ne može ni kupiti ni prodati, osim tko ima žig: “ime zvijeri ili broj imena njezina”.
Razumljivo, zbog cijele situacije u svijetu, priča o žigu zvijeri nikada nije bila aktualnija.
Jedan gruzijski svetac mučenik, sveti Gabrijel Gruzijski čiji je život također znakovit ako ga promatramo iz današnje perspektive imao je viđenje o žigu zvijeri.
Kao mladi monah svećenik, nešto prije Staljinove smrti 1953. našao se na glavnom trgu u Tbilisiju gdje se održavao skup predstavnika tadašnje vlasti popraćen velikim plakatima i portretima partijskih vođa kojima su se svi klanjali i uzdizali ih.
U trenutku kada je skup došao do vrhunca a trg bio prepun ljudi, mladi monah Gabriel uspio je ući u zgradu, otvorio prozor te kerozinom zapalio veliki Staljinov portret koji je nestao u trenu pred svima. Odmah zatim zapalio je i Lenjinov portret. Trgom je zavladalo zaprepaštenje strah i tišina. Dok su svi promatrali plakate koji gore, mladi svećenik s drugog je prozora vikao sljedeće:
„Gospodin je rekao, ne činite sebi idola, niti kakva lika…Nemojte imati drugih bogova! Ljudi, urazumite se! Narod ove zemlje je uvijek bio kršćanski narod. Zašto se onda klanjate idolima? Isus Krist je umro i treći dan uskrsnuo od mrtvih…a vaši mrtvi idoli nikoga neće od mrtvih uskrisiti. Oni su, čak, i za života bili mrtvi…“
Državne snage odmah su pohitile po monaha Gabrijela, spustili ga na zemlju, a sva je rulja krenula na njega i počela ga udarati svom silinom. Svi iz mase okupljene na trgu htjeli su zadati udarac ovom nepokornom neprijatelju naroda kako bi se pokazali kao lojalni tadašnjem komunističkom režimu.
Jedini razlog zbog kojeg svećenik Gabrijel nije bio streljan na licu mjesta je taj što su bili uvjereni da je bio mrtav. Bio je unakažen, lice mu je bilo neprepoznatljivo, lubanja mu je bila slomljena kao i brojne kosti u tijelu. Prebačen je u ćeliju gdje je mjesec dana ležao bez svijesti negdje između života i smrti, ali Božjom voljom nije umro. Nakon nekoliko godina pustili su ga s robije a on je otišao živjeti kod svoje majke. Javno je proglašen luđakom.
Apsolutno svi su ga izbjegavali, vrijeđali a nitko mu nije želio dati ni posao. Ni njegova majka nije se smjela pojaviti u javnosti jer bi ju rulja napala. Godinama je sjedio na stepenicama crkve, odbačen od svih ljudi i prosio. Nikada nije posustao od vjere u Gospodina iako je strašno patio od odbačenosti i mržnje prema njemu. Znao se zavući u stijenu i moliti u suzama.
Kad je napokon progon kršćana završio i kad su se odmrzla ljudska srca te se ponovno rodila čežnja za istinom u Gospodina Gabriel je postao duhovnikom brojnih ljudi koji su mu dolazili po duhovni savjet. Upravo odbačenost i mržnja svijeta otvorila su mu vrata u duhovna Božja carstva i ljubav koju je tada mogao dati drugima, a čudesa po zagovoru ovog sveca ne prestaju niti danas 60 godina nakon ovih događaja.
Naime na svečevom grobu neprekidno gori svjetiljka uljanica a ulje iz svjetiljke po svjedočanstvima tisuća hodočasnika je čudotvorno te djeluje iscjeljujuće na tijelo i duh.
Izdavača kuća Kyrios iz riznice njegovih duhovnih otkrivenja donosi jedno zanimljivo viđenje ovog svetca a koji je znakovito i sam prošao trpljenje i muku progona kršćana. Njegov život jasno nam pokazuje kako je moguće da će se svi opet pokloniti zvijeri (jer to smo kao čovječanstvo činili mnogo puta do sada), a što je mnogima danas neshvatljivo, dok njegovo viđenje pomaže da razlučimo što bi mogao biti žig zvjeri te poučimo kako se ponašati kad dođe i ako dođe za našeg vremena.
Posebno se iz riječi gruzijskog sveca ističe nada da će se Bog uvijek pobrinuti za svoj narod, pa i onda kad to bude izgledalo nemoguće.
Riječi svetog Gabriela Gruzijskog idu ovako:
‘Sotona je postavio 666 zamki. Njegov pečat bit će izrađen ne samo nevidljivo već i vidljivo, na čelu i ruci. Ako se pečaćenje napravi silom, u Božjem će se pogledu to smatrati poput oskvrnuća djevice. Najteže iskušenje za kršćane bit će njihova rodbina koja je prihvatila pečat. Pečat neće utjecati ako je izrađen protiv nečije volje. Ali zamislite zamku koju je antikrist postavio majci koja je ostala s petero djece. Kako ih hraniti ako ona ne prihvati pečat?
Isprva će pečat biti ponuđen dobrovoljcima. Međutim, unutar ustoličenja Antikrista svi će biti prisiljeni prihvatiti pečat. Nepokornost će se smatrati izdajom. Ljudi će bježati u šume. Treba poduzeti mjere predostrožnosti da se kreću u skupinama od oko deset i petnaest, jer bi demoni mogli pokušati gurnuti samce sa litica.
Vjernici će biti zaštićeni Duhom Svetim. Što god da se dogodi, nikad ne gubite nadu. Pomozite jedan drugome. Bog će vam razbistriti misli i znat ćete kako reagirati. Onaj koji izdrži bit će spašen. Nijedan pravi vjernik neće osjetiti ni glad, ni žeđ. Vjernici neće “uvenuti” u vrijeme katastrofa. Gospodin će učiniti čuda za njih. Jedan list biljke bit će dovoljno hrane za mjesec dana. Čak će se i grumen zemlje pretvoriti u kruh čineći na njemu znak križa.’
Izdavačka kuća Kyrios
