TRADICIJA U HRVATA Djetinjci – stari narodni običaj 2. nedjelje došašća
Drugu adventsku nedjelje obilježavaju se Djetinjci koji nam mogu biti poticaj u osnaženju obitelji kao male kućne Crkve. Djeca su se odgajala za odricanje, jer su ih roditelji unaprijed danima i tjednima upozoravali da će ih vezati, pa su tako morala štedjeti od svoga džeparca, prikupljati plodove zemlje, slatkiše i sve drugo čime su na Djetinjce plaćala svoju “otkupninu”.
Druga, treća i četvrta nedjelja došašća nazivaju se redom – Djetinjci, Materice i Očići i uz njih se vežu stari narodni običaji koji obitelj drže na okupu i uče pravim životnim vrijednostima, piše Vjera i djela.
U današnjim vremenima kada vrijednost obiteljskog zajedništva i međusobnog podupiranja, iz različitih razloga, gubi na svojoj snazi, dobro je prisjetiti se nekadašnjih zanimljivih i simboličnih običaja druge nedjelje došašća, a koji nam mogu biti poticaj u osnaženju obitelji i kao male kućne Crkve.
Na 2. nedjelju došašća, kada su se obilježavali Djetinjci
U nekim hrvatskim krajevima, posebno u južnoj Dalmaciji, istočnoj Hercegovini ili među Bunjevcima običavalo se obilježavati Djetinjce, Materice i Očiće, i to redom u navedene nedjelje. Iako je ponegdje do danas zadržan taj običaj, on je više činjenica oživljavanja stare tradicije, a znatno manje stvarne životne isprepletenosti svakodnevnog života s liturgijskom godinom, kako je to bilo nekada.
Na 2. nedjelju došašća, kada su se obilježavali Djetinjci, roditelji bi u rano jutro, dok se još djeca nisu ustala iz kreveta, ili pak kada bi se svi vratili sa svete mise, ali u svakom slučaju u onom trenutku kada se ona ne nadaju, konopcima, remenima ili nekim drugim prikladnim sredstvima vezivali svoju djecu i oslobađali ih tek kada bi im djeca platila otkupninu. Obično se zavežu noge ili ruke, pa se jednim dijelom konop zaveže za stol ili stolicu. Naravno, sve je teklo uz puno smijeha i cjenkanja oko vrijednosti otkupnine.
Djeca su se tako odgajala za odricanje, jer su ih roditelji unaprijed danima i tjednima upozoravali da će ih vezati, pa su tako morala štedjeti od svoga džeparca, prikupljati plodove zemlje, slatkiše i sve drugo čime su na Djetinjce plaćala svoju otkupninu. Naravno, nakon takvog zadirkivanja i cjenkanja, roditelji bi našli načina kako djeci vratiti ono čime su platila svoje oslobođenje, ali su ih istovremeno time učili upijanju važnosti obiteljskog zajedništva i vrijednosti štedljivosti i odgovornosti.
Vezivanje, također, simbolizira čvrste obiteljske veze, slogu, mir, poštovanje i međusobno pomaganje u svim prilikama te upućuje ukućane na štedljivost i ustrajnost u vrlinama.
