CRKVAVIJESTIVJERA I DUHOVNOST

Papina poruka za Svjetski dan siromaha 2020.

Ovih mjeseci, kada je čitav svijet pokorio virus koji je donosio bol i smrt, očaj i izgubljenost, koliko smo samo ispruženih ruku mogli vidjeti! Pružena ruka liječnika koji se brine o svakom pacijentu i pokušava pronaći pravi lijek. Pružena ruka medicinskih sestara i tehničara koji su nakon radnog vremena ostajali brinuti se o bolesnima. Pružena ruka svećenika koji slomljena srca podjeljuje blagoslov. Pružena ruka muškaraca i žena koji su radili na pružanju osnovnih usluga i sigurnosti. Te su ruke prkosile zarazi i strahu samo kako bi pružile podršku i utjehu, piše Papa u svojoj Poruci za IV. svjetski dan siromaha objavljenoj u subotu 13. lipnja u Vatikanu na blagdan svetog Antuna Padovanskog, zaštitnika siromašnih.

Tema Poruke Svetoga oca Franje za Svjetski dan siromaha 2020. „Pruži svoju ruku siromahu“ preuzeta je iz Knjige Sirahove (7, 32).

Tumačeći biblijski tekst na kojem se nadahnjuje ovogodišnja Poruka za Svjetski dan siromaha, Papa ističe kako su molitva Bogu i solidarnost sa siromašnima i patnjama neraskidivo povezani. Da bismo Bogu iskazali štovanje koje je milo Gospodinu, moramo shvatiti da je svaka osoba, čak i najsiromašnija i najprezrenija, stvorena na sliku Božju. Iz te svijesti proizlazi dar Božjeg blagoslova, privučen velikodušnošću koju pokazujemo prema siromašnima. Stoga, vrijeme posvećeno molitvi nikada ne može postati alibi za zanemarivanje bližnjega u potrebi. Sasvim suprotno: Gospodinov se blagoslov spušta na nas, a molitva postiže svoj cilj ako su praćeni služenjem siromašnima, ističe se u Papinoj poruci.

Kako je to drevno učenje aktualno također za nas! Naime, riječ Božja nadilazi prostor i vrijeme, religije i kulture. Velikodušnost kojom podupirem slabe, tješim ožalošćene, ublažavam patnju i vraćam dostojanstvo onome kojemu je ono oduzeto, uvjet je za ljudski život življen u punini. Odluka da posvetimo brigu siromašnima, njihovim različitim potrebama, ne može biti uvjetovana raspoloživim vremenom, privatnim interesima ili bezličnim pastoralnim ili socijalnim projektima. Snagu Božje milosti ne smije se gušiti narcisoidnom tendencijom da sebe uvijek stavljamo na prvo mjesto. Teško je držati pogled usredotočen na siromašne, ali je to više no ikad nužno ako želimo dati pravi smjer našem osobnom životu i životu u društvu, ističe Papa u svojoj Poruci naglašavajući kako to zalaganje za siromašne ne smije ostati na lijepim riječima, nego se mora pretvoriti u konkretno djelo nadahnuto Božjom ljubavlju.

Tumačeći temu Poruke, „Pruži svoju ruku siromahu“, Papa u nastavku ističe kako je „pružena ruka znak: znak koji odmah govori o bliskosti, solidarnosti i ljubavi.“

Ovih mjeseci, kada je čitav svijet pokorio virus koji je donosio bol i smrt, očaj i izgubljenost, koliko smo samo ispruženih ruku mogli vidjeti! Pružena ruka liječnika koji se brine o svakom pacijentu i pokušava pronaći pravi lijek. Pružena ruka medicinskih sestara i tehničara koji su nakon radnog vremena ostajali brinuti se o bolesnima. Pružena ruka zaposlenih u administraciji koji su nabavljali sredstva kako bi što više života bilo spašeno. Pružena ruka ljekarnika koji se odazivao svima koji su ga tražili izlažući se opasnosti izravnog kontakta s ljudima. Pružena ruka svećenika koji slomljena srca podjeljuje blagoslov. Pružena ruka volontera koji pomaže onima koji žive na ulici i onima koji, iako imaju krov nad glavom, nemaju što za jesti. Pružena ruka muškaraca i žena koji su radili na pružanju osnovnih usluga i sigurnosti. Mogli bismo nastaviti nabrajati i druge pružene ruke i o tome bi se moglo sastaviti pravu veliku litaniju dobrih djela. Te su ruke prkosile zarazi i strahu samo kako bi pružile podršku i utjehu, piše Papa u svojoj Poruci za IV. svjetski dan siromaha.

Ova pandemija stigla je iznenada i zatekla nas nespremne, izazvavši snažan osjećaj zbunjenosti i bespomoćnosti. No, siromašnima se nikada nije prestalo pružiti ruku. Time smo pružili svjedočanstvo kako se valja pripremiti kada se želi prepoznati siromaha i pružiti mu pomoć u vremenu nužde. Sredstva za činjenje milosrđa ne mogu se improvizirati. Potrebno se svakodnevno u tome vježbati polazeći od svijesti kako mi prvi trebamo pruženu ruku drugoga, ističe Sveti Otac.

Ovaj čas koji živimo poljuljao je mnoge naše. Osjećamo se siromašnijima i slabijima jer smo iskusili osjećaj ograničenosti i doživjeli ograničavanje naše slobode. Gubitak posla, nemogućnost susretanja dragih nam osoba, kao i izostanak uobičajenih međuljudskih odnosa iznenada su nam otvorili oči za horizonte koje smo odavno navikli uzimati zdravo za gotovo. Naša duhovna i materijalna bogatstva dovedena su u pitanje i otkrili smo kako nas je obuzeo strah. Zatvoreni u tišini svojih domova otkrili smo koliko je važna jednostavnost i držati pogled usredotočen na ono bitno. Shvatili smo koliko nam treba novi osjećaj bratstva, međusobno pomaganje i uzajamno poštivanje. Ovo je povoljno vrijeme iznova osjetiti da trebamo jedni druge, da imamo zajedničku odgovornost za druge i svijet. Već predugo grcamo u moralnoj degradaciji izrugujući se s etikom, dobrotom, vjerom i poštenjem. To rušenje samih temeljâ društvenog života može na kraju dovesti samo do toga da se okrećemo jedni protiv drugi kako bi obranili vlastite interese, do novih oblika nasilja i okrutnosti i predstavlja prepreku rastu istinske kulture brige za okoliš. Riječju, teške ekonomske, financijske i političke krize nastavit će se sve dok ne oživimo osjećaj odgovornosti za bližnjega i za svaku osobu, piše Papa.

U ovom vremenu teških financijskih malverzacija i prevara, gramzivosti, cvatuće trgovine drogom i oružjem, razgranate korupcije i donošenja izopačenih zakona, isključeni i dalje čekaju. Da bi se podupro jedan način života koji isključuje druge, ili da bi se održalo oduševljenje i zanos za taj egoistički ideal, razvila se jedna globalizacija ravnodušnosti. Postajemo, a da toga nismo malne ni svjesni, neosjetljivi na bolni vapaj siromašnih, ne plačemo više zbog boli i patnje koja je snašla druge i čak ne osjećamo ni potrebu da im pomognemo, kao da je sve to pozvan netko drugi činiti i nešto što se nas ne dotiče. Kultura blagostanja nas čini neosjetljivima i uzbudimo se tek ako tržište ponudi nešto što nismo još uvijek kupili, dok nam sudbina onih koji žive u neimaštini zbog oskudnih mogućnosti ne može dirnuti u srce. Ne možemo biti sretni dok ove ruke koje siju smrt ne budu pretvorene u oruđa pravde i mira za cijeli svijet, ističe Papa u svojoj poruci za Svjetski dan siromaha.

Poruku pape Franje za IV. Svjetski dan siromaha u Vatikanu su predstavili predsjednik, tajnik i podtajnik Papinskog vijeća za promicanje nove evangelizacije mons. Rino Fisichella, mons. Octavio Ruiz Arenas i mons. Graham Bell na tiskovnoj konferenciji koju se moglo pratiti samo u izravnom prijenosu iz dvorane Ivana Pavla II. Tiskovnog ureda Svete Stolice na Youtube kanalu Vatican News-a na poveznici https://www.youtube.com/watch?v=9VKTvqMOgdw.

Svjetski dan siromaha 2020. slavi se na 33. nedjelju kroz godinu koja ove godine pada na 15. studenoga.

ika.hkm.hr

Vezani članci

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Back to top button

Adblock Detected

Molimo Vas ugasite AdBlock-er