Zapanjujuće! Sedam posljednjih izjava Isusa s križa koje mogu promijeniti naše živote
Sve riječi Isusa koje je rekao za života snažne, toliko da mogu mrtve pozvati u život. U svima je neopisiva moć koja diže, obnavlja, prihvaća, stvara sve novo. Poput vatre, svaka riječ našeg Boga pročišćuje ovaj svijet i palog čovjeka. No, riječi koje je čovječanstvu govorio dok je visio na križu zbog naših grijeha, potrebno je posebno razmotriti, nad njima meditirati jer mogu promijeniti naše živote.
„Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!’
Iako smo zbog grijeha i mi bili Božji neprijatelji, On se nikad nije hladnokrvno okrenuo od nas, kao što Isusove riječi tako snažno ovdje pokazuju. Možemo li, dakle, mi učiniti išta manje od ovoga: „Ljubite svoje neprijatelje, blagoslivljajte one koji vas proklinju, činite dobro onima koji vas mrze i molite za one koji vas zlostavljaju i koji vas progone“ (Matej 5,44)?
„Zaista, kažem ti, danas ćeš sa mnom biti u raju“
Dva kriminalca, koja su kriva i zaslužuju smrt, visjela su pokraj Isusa. Obojica su ga vrijeđali (Matej 27,40-44); ali kasnije, kad je netko ponovno ismijavao Krista, jedan od njih je imao značajnu promjenu srca i odgovorio: „Zar se ni Boga ne bojiš, ti što si pod istom kaznom?“ Prisjetivši se da nas čeka sud pred Bogom, priznao je njihovu pravednu osudu i Isusovu nevinost – „No ovaj nije nikakva zla učinio“ .
Zanimljivo, dok ga je masa vrijeđala, ismijavala i pljuvala, Isus im ništa nije odgovarao. Ali kad je ovaj kriminalac ponizno i pokajnički tražio milost, Isus je odmah odgovorio suosjećanjem i obećanjem. Ovo je Božji um, Božja ljubav. Bog je uvijek spreman odgovoriti na pokajanje. Bog uvijek na njega odgovara, Bog uvijek čuje naše pokajanje i odmah daje milost. Pokajanje je direktan put u vječnost. Ovo je tako važno znati.
„Eli, Eli, lama sabahtani?“, to jest: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“ (Matej 27,46).
Jeste li se ikad osjećali sami, napušteni? Krist poznaje taj osjećaj i može vam pružiti razumijevanje i vjeru koja vam je potrebna u takvim vremenima! Također pogledajte, Isus u prolasku te najstrašnije muke, osjećaja napuštenosti od Boga, samo postavlja pitanje. On ne optužuje Boga, ne dovodi u pitanje ni njegovu volju ni milost, ni ljubav, ne sumnja u Njegova obećanja, a dokaz je upravo to pitanje Bogu. Pitanje koje mu Isus postavlja samo je krik duše, a ne nepovjerenje u koje mi ljudi često padamo po težinom ove muke.
Zapitajmo se također: Je li nas Otac ikada pitao: „Moje dijete, moje dijete, zašto si me ostavilo?“
„Žedan sam“
U svojoj tjeskobi Isus je ostao bistre glave i svjestan da se proročanstvo iz Psalma 69,21 još uvijek trebalo ispuniti: „I dadoše mi žuč za jelo, i u žeđi me mojoj octom napojiše.“
Ovo opet pokazuje Njegovu tjelesnu patnju (Hebrejima 2,17-18), i zato razumije naše rane.
Ali još važnije, žeđ je također duhovna stvarnost. „Svatko tko pije od ove vode, opet će žeđati. A tko god pije od vode koju ću mu ja dati, neće ožednjeti dovijeka. A voda koju ću mu dati postat će u njemu izvor vode što teče u život vječni“ (Ivan 4,13-14; vidi 7,38-39).
„Svršeno je!“
Što je bilo dovršeno? Taj dan je bilo ispunjeno barem 25 mesijanskih proročanstva. U dobi od 12 godina, Isus je rekao: „Niste li znali da mi valja biti u onome što je Oca mojega?“ (Luka 2,49); i sad je to djelo koje mu je dodijeljeno bilo dovršeno!
Završila je i sudbina sotone! Isusovom smrću „uništi onoga koji imaše moć smrti, to jest đavla“ (Hebrejima 2,14).
„Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!“
Onaj koji se dobrovoljno predao u ruke svojih krvnika, sada se predao u ruke svoga Oca. U životu je uvijek bio podvrgnut volji svoga Oca, a ni sada u smrti nije bilo drugačije.
Nestao je osjećaj ostavljenosti koji je doživio nedugo prije toga. Znao je da će Bog odgovoriti na Njegovo očekivanje, stoga hvatajući svoj posljednji dah, Isus je izgovorio posljednje riječi – riječi potpune vjere.
Možemo li se i mi staviti u Božje ruke, ne samo kad umiremo, već poput Krista u svakodnevnom životu?
S obzirom da je On dao svoj život za nas, najmanje što možemo učiniti jest živjeti za njega. Ono što nam sada kaže nije ništa drugačije od onoga što je izjavio nekoliko godina prije svoje smrti: „Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih“
“Ženo! Evo ti sina!” Zatim reče učeniku: “Evo ti majke!”
U silnoj agoniji ovog trenutka, Isus ne misli na sebe. Opet misli na nas! Svojoj majci predaje najdražeg mu učenika Ivana, a najdražem učeniku predaje svoju Majku.
Riječi veličanstvene i jasne: dobili smo majku, a majka je dobila ljubljenu djecu!
Isuse daj nam svoje srce da ljubimo Tvoju majku onako kako si je ti ljubio. Amen!
