IN MEMORIAM Slavko Nedić: Oliver nije otišao jer ne odlaze oni koji ostave trag u beskraju Urednik glazbene redakcije Hrvatskog katoličkog radija Slavko Nedić, na treću obljetnicu smrti Olivera Dragojevića, za HKM se prisjetio suradnje s velikim glazbenikom i umjetnikom.
Dobih zadatak napisati par riječi o Oliveru Dragojeviću. Mislim si pa ništa lakše, Oliver je bio toliko drag i jednostavan čovjek da je o njemu najmanji problem napisati par lijepih riječi jer on je zaslužio mnogostruko više. Ali tada se nađoh u velikom problemu. Kako o Oliveru napisati samo par riječi i kako uopće započeti priču.
Njegove pjesme bile su melem za dušu kad smo bili i tužni i sretni!
Većinu toga što znam o Oliveru čuo sam od drugih koji su se s njim družili puno više i svi su oni potvrdili dojam koji sam stekao u par svojih susreta s njim. S Oliverom sam imao dva intervjua kada smo u emisiji Novi zvuk predstavljali njegove albume “Vridilo je” te “Oliver Al’ Olympia”. Čuli smo se još nekoliko puta prilikom predstavljanja nekih njegovih singlova ili dueta također u emisiji Novi zvuk ili Sacro ritmu.
Mogli smo se čuti i puno više puta jer Oliverov broj telefona nije bio tajna, njega su imali svi. Mislim da ste Olivera mogli nazvati u bilo koje doba i s njim porazgovarati o bilo čemu. Uvijek je bio osoban i izravan. Nisu mu trebali menadžeri i producenti da bi komunicirao s ljudima.
Do njega se dolazilo izravnim pozivom na osobni broj za razliku od nekih zvijezda današnje estrade. Sjećam se njegovog čestog odgovora kad bih ga nazvao i najprije se ispričavao zbog smetnje on bi kazao: “ma šjor Slavko samo vi pitajte”. Jednostavnost je to koja vas obuzme.
Oliver će u svojim pjesmama živjeti dok je i nas!
I slušam ljude danas kako govore, otišao je Oliver i mnogi su tek njegovim odlaskom shvatili koju smo veličinu imali, ali na žalost tako to obično biva. Ali Oliver nije otišao jer nikada ne odlaze oni koji ostave trag u beskraju.
Oliver će u svojim pjesmama živjeti dok je i nas. Jer te su pjesme zapravo interpretacije za nas. Uostalom s njegovim pjesmama smo rasli, zaljubljivali se, bile su melem za dušu i onda kada smo bili tužni i kada smo bili sretni.
Slavko Nedić/ HKM
