Sveti Oton, biskup, rođen 1060. ili 1061. godine u plemićkoj obitelji u Švapskoj. Budući je bio mlađi sin, od malena su ga pripremali za službu u Crkvi te su ga poslali u samostan na školovanje. Poslije je ušao u službu cara Henrika IV. koji ga je imenovao svojim kancelarom. U tom je svojstvu nadgledao izgradnju carske katedrale u Speyeru.
Car ga je početkom dvanaestog stoljeća imenovao biskupom Bamberga u današnjoj Bavarskoj. Za njegova je biskupovanja Bamberg silno napredovao i rastao.
Oton je bio vješt diplomat te je uspješno posredovao između cara i pape. Kao biskup, obukao je svetoj Hildegardi Bingenskoj redovnički habit. Bio je jednim od glavnih sastavljača Wormskog konkordata. Njime je riješen spor oko investiture, koji je dugo trovao donose papinstva i carstva.
Kao biskup, Oton je vodio uzoran život, pružajući primjer kleru svojom jednostavnošću i skromnošću. Popravio je gradsku katedralu, oštećenu požarom, osnovao brojne škole i samostane te izgradio brojne crkve na području svoje biskupije. Među najveće uspjehe ubraja se njegovo mirno i uspješno obraćenje brojnih Pomorjana, poganskog naroda na sjeveru Njemačke i Poljske. Bio je papinski legat za to područje, a uspjeh u misionarskom radu donio mu je i naslov “apostol Pomorja”. Oton je umro 1139., a pokopan je u opatiji svetog Mihaela u Bambergu. Svetim ga je proglasio papa Klement III. već 1189. godine.