Čudotvorac iz Padove: Vizija svetog Antuna o posljednjim trenucima na zemlji
Kako je i živio tako je sveti Antun spremno i u duhu vjere dočekao čas prijelaza Ocu. Bio je petak, 13. lipnja 1231., kada je o podne Antuna sišao sa svoga skloništa na orahu. Tek što je sjeo jesti s braćom, zahvatila ga je jaka klonulost. Bio bi se srušio da ga braća nisu podržala. Slabim glasom iznemogli Antun zamoli braću da ga vrate u Padovu. Želio je umrijeti u svojemu samostančiću, blizu drage mu crkvice Svete Marije. Jedan seljak stavio im je na raspolaganje svoj prijevoz, gdje je Svetac smješten na slami.
U pratnji brižljivog subrata Luke Antun je krenuo na posljednje putovanje. Dan se već naginjao zalazu kada su stigli blizu grada. Antun je već bio pri izdisaju, pa ga nagovore da svrati u Arcellu, gdje su boravila braća zadužena za klarise. Tu je u jednoj skromnoj sobici, koja se pobožno čuva do dana današnjega, Antun krenuo u susret Gospodinu. Posve iznemogao, ali još pri svijesti, zatraži sakramenat pomirenja, svetu euharistiju i bolesničko ulje.
Zatim, krajnjim naporom, izusti pjesan Blaženoj Djevici: “O preslavna Kraljice, uzdignuta iznad zvijezda!” Očima punim svjetla Svetac je nepomično gledao prema nebu. “Što vidiš?”, upita ga brat Luka. “Vidim svojega Gospodina”, tiho odgovori umirući. Smrtna borba kratko je potrajala, a prijelaz u nebo bio je vedar i lagan. Tako se ugasio za ovaj svijet jedan od najvećih apostola Isusa Krista i njegova evanđelja. Sveti Antun tada je imao 36 godina.
Čuda sv. Antuna su odmah počela
Kanoniziran je, odnosno proglašen svetim za manje od godinu dana od zemaljske smrti što ga čini najbrže proglašenim svecom u povijesti Crkve. Razlog tome je, između ostalog, činjenica da su se dogodila brojna čudesa odmah nakon njegove smrti. Ona su dokumentirana, a 53 ih je opisano u knjizi “Život sv. Antuna – Assidua”, što je pročitano i pred Papom Grgurom IX. I danas je sveti Ante poznat diljem zemaljske kugle kao čudotvorac, a svjedočanstva o njegovom zagovoru su doista nebrojena u svakom narodu.
Sveti Ante je poznavao, volio i propovijedao Riječ Božju izvanredno. Proglašen je doktorom Crkve 1946. kao doktor evangelicus od strane pape Pija XII. Samo je 33 sveca počašćeno ovom titulom. Crkva ga je proglasila naučiteljem zbog njegove jake čežnje i oduševljenja za širenjem Evanđelja i života po poruci Božje riječi. I mi smo pozvani biti evangelizatori po njegovom uzoru i svetosti. Antun je posjedovao briljantan talenat naučavanja i propovijedanja. Svojim životom, naporima, molitvom postao je bez sumnje sličan Isusu.
Bio je sjajan u tome da ljubeći Božju riječ i razumijevajući je, donese je i prilagodi svakodnevnim situacijama života. Upravo tu Crkva naročito želi nasljedovati svetoga Antuna. Naučimo od sv. Antuna značenje prave mudrosti. “Kada Duh Sveti zahvati dušu, On je ispunjava svojim plamenom i daje da zahvata i druge” – sv. Antun.
