Postoji li veće čudo na svijetu od činjenice da svaki dan možeš na susresti Boga, a evo i dokaza…
Postoji li veće čudo na svijetu od činjenice da svaki dan možeš na susresti Boga, a evo i dokaza… Uglavnom se prva ideja za blagdan Tijelova veže za 1209. kada je redovnica sv. Julijana iz samostana kod Liegea u Belgiji imala viđenje mjeseca koji je na rubu imao tamnu mrlju.
Više puta je imala takvo viđenje. Mnogo se molila da joj Bog objasni smisao te vizije. Uz mnogo trpljenja i odbacivanja redovnice, biskup Robert de Thourotte konačno je uveo blagdan Tjelova za biskupiju Liége godine 1246., a nakon toga je biskup Hugo od Svetog Karla uveo čašćenje Tijelova u Zapadnu Njemačku.
Kada je liješki arhiđakon Jakov izabran za Papu i uzeo si je ime Urban IV., on je 1264. uveo svetkovinu Tijelova u čitavu Katoličku Crkvu. Tijelovo je danas u većini zemalja članica EU neradni dan. Obilježava se tijelovskim procesijama koje su za vrijeme Reformacije bile naročito važne jer se time izražavala vjera u stvarnu prisutnost Isusa Krista u euharistiji a ne samo simboličku, kako to do danas uče protestanti.
Da se za vrijeme pretvorbe, pretvorba doista događa to je nauk crkve koji je nepromijenjen od apostolskih vremena. A euharistijska čuda, odnosno Božji otisci na Zemlji to neupitno potvrđuju. I to u tolikom obimu da je znanost ponovno nemoćna pred Gospodinom, osim da potvrdi Kristovu prisutnost. Katolička crkva broji preko 130 priznatih čuda kroz povijest a biskup Athanasius Schneider nedavno je progovorio o njihovu važnu značaju za današnje vrijeme:
Lijek za euharistijsku bolest
“Čudo je Božja milost – pomoć – da potvrdimo našu vjeru – da ojačamo našu vjeru u stvarnu Kristovu prisutnost u Euharistiji. Ona su potrebna onima kojima je vjera oslabila, da ih ojača ovo čudo.
Smatram ovo milošću – milosrdnom pomoći našeg Gospodina. Na primjer, naš je Gospodin pomogao Tomi apostolu koji je sumnjao u Isusovo uskrslo tijelo, pa mu se naš Gospodin ukazao u svom Uskrslom tijelu.” objasnio je biskup dodajući: “Mislim da su ta čuda milosrdni dar našem vremenu za dokazivanje stvarne prisutnosti, jer unutar Crkve prolazimo kroz neku vrstu duboke euharistijske bolesti.
To nazivam euharistijskom srčanom bolešću Crkve. Najdublja kriza Crkve je ova koju sada prolazimo, a to je euharistijska kriza – odnosno vjera u Istinsku Prisutnost koja se smanjila, i to je razlog zbog čega nam Gospodin daruje ova čuda,” kaže biskup napominjući važnost vjere u istinsku prisutnost Boga u Euharistiji koju mnogu u današnjem vremenu teško obezvrjeđuju.
Iako je velik broj euharistijskih čuda datiran u Srednjem vijeku, mnoga su se pak dogodila u ovom stoljeću, te su uz pomoć znanosti mogla biti proučavana, a znanoost je pred ovakvim čudima nijema jer čuda su jedino mogla biti potvrđena kao neobjašnjiva razumu.
Legnica – Poljska, znanost dokazala prisutnost srčanog mišića
Dana 25. prosinca 2013. hostija je pala za vrijeme pričesti na pod. Prema protokolu sačuvana je i pohranjena u spremnik s vodom, nakon čega se hostija trebala raspasti. Međutim, ubrzo nakon toga na hostiji su se pojavile crvene mrlje, što je upućivalo na Euharistijsko čudo. Stefan Cichy, tadašnji biskup Legnica zatim je pozvao stručnjake da provjere o čemu se radi a tek u veljači 2014. godine uzeti su uzorci za ispitivanje.
Forenzička analiza pokazala je da je riječ o ljudskom tkivu, i to tkivu srčanog mišića. Čvrstoća pronađenog mišića navela je forenzičare da kažu da je riječ o srčanom mišiću u trenutku agonije – grčenja.
Sve genetske studije nad uzorcima pokazale da je riječ o ljudskom tkivu. Nakon službenih ispitivanja i analiza koje su prepoznale čudo u Euharistiji 1. sjećanja ove godine biskup Kiernikowski iznio je rezultate i potvrdio da je Katolička crkva priznala ovo čudo.
Relikvija čuda nalazi se u župnoj crkvi sv. Hijacinte, a godišnje ju obiđe na desetke tisuća ljudi.
Sokolka – Poljska – srce u infarktu
Prvi registrirano euharistijsko čudo 21. stoljeća dogodilo se također u Poljskoj, u gradu Sokolka 12. listopada 2008. godine, kada je svećeniku slučajno pala na pod posvećena hostija. On ju je zatim podigao i stavio u vodu, tako da se otopi, te je ostavio u tabernakulu. Tjedan dana kasnije, shvatio je da je hostija bila crvena. Nakon bliže inspekcije, znanstvenici potvrđuju da je riječ o tragovima srčanog tkiva.
Analizu na jednom fragmentu hostije predvodili su dva nezavisna istraživačka tima jedan predvođen s prof. Mariom Sobaniec-Lotowskom, a drugi sa znanstvenikom, prof. Stanislaw Sulkowski, kako bi se osigurala vjerodostojnost rezultata.
Rezultati ovih nezavisnih studija savršeno su se složili. Obje studije zaključuju da je transformirani fragment hostije identičan stanju srca pri infarktu, odnosno da je riječ o tkivu žive osobe kojoj se bliži smrt. Struktura srčanih vlakana tako je duboko isprepletena s vlaknima hostije da su znanstvenici zaključili kako je nemoguće ljudskim rukama i sredstvima to postići.
Tixtla, Meksiko, DNA humanog porijekla
Dana 21. listopada 2006. godine za vrijeme gađenja župe, posvećena hostija koja je trebala biti prenesena na drugo mjesto je pocrvenila. Biskup mjesta velečasni Alejo Zavala Castro sazvao je teološko povjerenstvo te osigurao znanstvenu istragu kako bi se utvrdilo je li riječ o pravo čudu. U listopadu 2009. godine pozvao je dr. Ricarda Castanona Gomeza koji je proveo svije nezavisne studije, a nakon istrage studije koje su završene 2012, zaključeno je sljedeće:
Crvenkasta tvar na hostiji odgovara krvi u kojoj se nalazi hemoglobin i DNA humanog porijekla. Dvije studije provedene od strane eminentnih forenzičkih stručnjaka koji su koristili različite metodologije pokazale su da ta tvar potječe iz unutrašnjosti tj da je nemoguće da su postavljene ljudskom rukom. Krvna grupa analizirane krvi je AB slična onome što je pronađeno na hostiji u Lancianu ali i na Torinskom platnu. Mikroskopskom analizom utvrđeno je da je krv koja je pronađena 2006. godine, godine 2010. bila svježa. Stoga znanstvenici zaključuju da: ovaj događaj nema prirodno objašnjenje.4.4M95Barbie’s ‘Inspiring Women’ Line Continues With Helen Keller Doll as New Edition
Chirattakonam, Indija, Isusovo lice
Dana 28. travnja 2001. godine u župnoj crkvi Marije Chirattakonam, župnik je primijetio sliku koja se pojavila na posvećenoj hostiji.
On je opisao što se točno dogodilo: U 8 sati i 49 minuta izložio sam hostiju u Presvetom Oltarskom Sakramentu za javno klanjanje. Nakon nekoliko trenutaka zapazio sam tri točkice na Svetoj Euharistiji. Prestao sam moliti te pozvao prisutne da dođu pogledati. Dan poslije, u subotu ujutro otvorio sam crkvu za uobičajenu liturgiju.
Prije nego sam započeo misu pogledao sam Presveto te na njemu primijetio lik, obličje ljudskog lica. Bio sam duboko dirnut. No da ne bi bilo da samo ja vidim obličje pozvao sam poslužitelje i vjernike da dođu pogledati. Svi su rekli da vide: Obličje čovjeka.
Ubrzo je postalo jasno da je obličje slično Kristu okrunjenom trnjem. I ta čudesna hostija je podvrgnuta znanstvenim istraživanjima, međutim bez ikakvog odgovora, jer znanstveno je utvrđeno samo da čovjek to nije mogao napraviti. Lice čovjeka okrunjenom trnjem još uvijek se nalazi na toj hostiji, sve do današnjeg dana.
Ludbreg, Hrvatska – jedinstveno svetište na svijetu
Krv Kristova u Ludbregu pretvorila se iz vina 1411. godine u trenutku kad je svećenik koji je slavio svetu misnu žrtvu posumnjao u pretvorbu. Krv je u kaležu provrla, a on je u užasnom strahu zazidao tu krv te tek na samrti rekao nadređenima što se dogodilo. Krv je tada otkrivena, prošla je brojne znanstvene studije u kojima je dokazano da je riječ o krvi muškarca tridesetih godina s istoka. Krv je i danas netaknuta, vidljiva, cjelovita, tekuća što je također čudo kojem se svijet može samo pokloniti.
Pred tom Krvi poklonili su se brojni svjetski velikani kroz stoljeća, a čuda koja su se događala su nevjerojatna – i mrtvi su ustajali. Moramo napomenuti da niti jedan grad i niti jedan narod na svijetu nema ono što mi imamo, krv u tekućem stanju našeg Spasitelja Isusa Krista. Ta krv nalazi se u Ludbregu izložena javno već stoljećima, točnije oko 600 godina.
Ozdravljenje u Lurdu 1888. godine
Dana 22.08. 1888. u 4 sata popodne po prvi put je u Lurdu bila procesija i blagoslov sa Presvetim oltarskim Sakramentom. Ta praksa koju je predložio svećenik ostala je do današnjeg vremena. Tog dana, kad je bio blagoslov sa Presvetim oltarskim sakramentom nad bolesnima koji su se okupili oko špilje gdje se ukazala Gospa, Pierre Delanoy, koji je godinama bolovao od “ataraksije” (bolesti koja je vezana uz mogućnost slobodnih pokreta, i koja je vodila u sigurnu smrt) bio je trenutno ozdravljen u trenutku kad je pokaznica sa Presvetim sakramentom prošla pored njega.
To je bilo prvo euharistijsko čudo u Lurdu. Od toga dana bolesnici koji idu na hodočašće u Lurd se blagoslivljaju sa Svetim sakramentom i čudesna ozdravljenja preko Svetog Sakramenta su mnoga. Lurdsko svetište je sjajan primjer vjere u stvarnu Isusovu Prisutnost u Euharistiji, ali i poticaj svima koji su potrebni ozdravljenja da ga zatraže na Euharistiji.
Altara, Italija – Ukradena hostija
Neka mlada žena, da bi povratila ljubav svog zaručnika, obratila se za pomoć nekoj vračari. Ova joj je naredila da ukrade posvećenu hostiju kako bi napravila ljubavni napitak. Kad je ona hostiju ukrala i donijela je kući primjetila je da hostija pretvorena u krvareći komad mesa/tijela. Odmah je otrčala do vračare, a onda su skupa otišle do biskupa tražiti oproštenje za ono što su napravile.
Veliki broj dokumenata spominje ovo svetogrđe i ovo euharistijsko čudo, a između ostalih tu je i pismo pape Grgura IX u kojem piše odgovor biskupu na pitanje kako da postupi sa dvjema ženama koje su počinile svetogrđe. Papa je udijelio oprost ženama koje su se pokajale, a cijeli slučaj je vidio kao znak od Boga kojeg je poslao kao odgovor na mnoge tada proširene hereze u vezi sa vjerom tj. nevjerom u stvarnu Isusovu Prisutnost u Euharistiji.
Glotow, Poljska i životinje koje se klanjaju
Najstariji dokumenti svjedoče čudo govoreći kako je stoka vukla plug, iza kojeg je seljak hodao uobičajenim mirom. Sunce je polako zalazilo na obzoru i stvaralo dugu sjenu. Čovjek je podigao svoje oči i onda je gonio u velikom umoru svoju stoku na vrh brda. Seljak je mislio: nakon toliko poslo konačno ćemo jesti malo kruha. Odjednom je plug zapeo, stoka je stala. Životinje su se zaustavile kao da su pale. Na trenutak je seljak zagalamio na životinje ali je onda stao u čudu. Primjetio je iznenadnu promjenu u okolišu.
Polje je izgledalo osvjetljeno, a najintezivnije svijetlo je bilo iz zemlje i životinja, koje su sada klečale. Seljak je tu počeo kopati i vidio da svijetlo dolazi iz posude za hostije koja je bila umrljano zemljom, a unutra je bila posvećena hostija, u jednom velikom bijelom komadu, bijelom kao snijeg. Novost se brzo proširila mjestom. Lokalne vlasti su organizirale svečanu procesiju koja je nosila hostiju u Dobro Mjesto.
Međutim, prema drevnoj kronici, hostija je neobjašnjivo vratila na mjesto gdje je bila pronađena prvi put. To je bilo protumačeno kao znak od Boga i onda je tu mala crkva Tijela Kristova sagrađena u čast Presvetog sakramenta.
Popularnost Glotowa je rasla tijekom stoljeća a u 18. st. odlučeno je da se stara crkva poveća. Crkvu je posvetio biskup Krzystof Potocki 24. 8. 1726. Čak i danas seo Glotowo privlači brojne hodočasnike koji se okupljaju kako bi štovali relikviju. Hostija je ostala netaknuta od 1290 god. i danas se može vidjeti.
Trani – Italija – Hostija na tavi
Žena koja nije bila kršćanka i nije vjerovala u stvarnu Isusovu prisutnost u euharistiji pretvarala se da je kršćanka te je tijekom svete mise ukrala hostiju. Kad je došla kući uzela je tavu sa masti i na zagrijanu masnoću stavila hostiju. U trenutku kad je hostija dotakla vrelo ulje iz hostije je počela izlaziti krv i to u tolikoj mjeri da se žena užasnula. Krv se prolijevala po podu.
Žena je vrištala i tako skrenula pažnju susjeda na ono što se događalo…
Relikvija ovog euharistijskog čuda, koje se dogodilo u 11. stoljeću, čuva se i danas u crkvi sv. Andrije, u Traniju, na jugu Italije.
