Čudesno ukazanje u Brau (Cuneo, Italija)- Gospa se ukazala i od dvojice nasilnika zaštitila …
Predaja govori o čudu koje se dogodilo 29. prosinca 1336. Toga se dana Gospa ukazala i od dvojice nasilnika zaštitila Egidiju Mathis, mladu trudnu ženu koja je trebala uskoro roditi.
Gradić Bra nalazi se na talijanskom sjeverozapadu, blizu Torina i treći je grad po veličini u provinciji Cuneo. Ima oko 30.000 stanovnika. U gradu se nalazi staro svetište u baroknom stilu, podignuto na mjestu gdje je stajala kapelica na spomen čuda koje se dogodilo u 14. stoljeću. U unutrašnjosti crkve, u bočnoj kapeli, čuva se Gospin kip – Madonna dei Fiori – koji se nosi u procesiji na Malu Gospu. Godine 1933. započeta je gradnja novog svetišta, koje još nije dovršeno.
Između staroga i novoga svetišta Madonna dei Fiori u Brau, na kraju dugoga drvoreda brijestova i platana, nalazi se vrt divljega trnja koje svake godine cvate i usred ciče zime.
Predaja govori o čudu koje se dogodilo 29. prosinca 1336. godine. Toga se dana Gospa ukazala i od dvojice nasilnika zaštitila Egidiju Mathis, mladu trudnu ženu koja je uskoro trebala roditi.
Napasnici su pripadali plaćeničkim četama koje su u prvoj polovici 14. stoljeća pustošile pokrajinom Piemont. Riječ je o dvojici stranih satnika – plaćenika: Nijemcu i Englezu. Oni su se natjecali tko će počiniti više zla u tom kraju i tko će biti okrutniji…
Nemilosrdno su pljačkali seljačke kuće, ucjenjivali ljude na svakom koraku, dječake odvodili i vježbali ih u razbojstvu (kao što su nekada Turci oduzimali hrvatsku djecu i odgajali ih za janjičare), a s djevojkama činili takve gnusobe da su one poslije oplakivale svoju prošlost.
Egidija je običavala svakoga dana u predvečerje nositi mlijeko i jaja jednoj dobro stojećoj obitelji u okolici. Morala je prolaziti pokraj straže plaćeničkih četa, jer nije bilo drugoga puta. Dok je prolazila, morala je slušati nepristojne riječi i šale na svoj račun, ali je u trku, kao da ih nije ni čula, prolazila pokraj njih. Budući da je ovaj dvojac bio vrlo znatiželjan i dobro je proučio kojim se putom kretala Egidija, odlučio se na gnu san razvratni čin: oskrnaviti mladu trudnu
ženu.Vrijeme je bilo pomalo teško i maglovito, a ova dvojica nasilnika sakrila su se iza grma koji je rastao pokraj puta kojim je trebala proći mlada trudnica. Poslije kratkoga vremena čuo se žamor i došaptavanje.
– Evo je, dolazi!
– Ti je zgrabi, a ja ću…
– Bacili smo kocku jutros, pa koga zapadne, dakle… Ne može biti za sve! – čuo se smijeh i vulgarno izmjenjivanje riječi.
Stup se nalazio u blizini, a jedan od dvojice nasilnika stajao je u njegovoj blizini. Egidija se, pjevušeći ispod glasa, približavala sve više i više, razmišljajući možda i o skorom majčinstvu. I onda, odjednom je oko vrata
osjetila dvije „željezne“ ruke, a kroz raščupanu bradu iscerilo joj se jedno užasno lice. Pa jedan prigušeni krik, nasilan stisak, žestoko privijanje i Egidija je sklopljenih ruku pala pred stup, gdje je bila oslikana Gospa u bizantskom stilu, ali na jedan posve naivan način.
– Marijo, Presveta Djevice, pomaži, pomaži! – zapomagala je Egidija.
– Pusti Madonnu (Gospu), ja sada na te mislim, ljepotice! – vikao je nasilnik, a ruke su mu bile pripravne još jače stegnuti ženu.
I tada se događa čudo. Odjednom je Velika svjetlost obasjala suhi grm. I odjednom je bio
sav rascvjetan. Stup se našao u sjajnim zrakama koje su se spuštale s neba. Nasilnici, silno prestrašeni, pobjegli su prema stražarskom mjestu a da Egidiji nisu učinili što su u svom zlom srcu namjeravali. Egidija se osvijestila: našla se pred Gospođom koja je bila sva u svjetlu i tješila je. U niši stupa nije više bilo bizantske slike. Domalo je otišla i Gospođa, ali je sve naokolo bilo u divnom cvijetu, kao da nije bila zimska prosinačka večer.
Egidija je Gospođu, prije nego li je nestala, htjela nešto upitati, ali su je preduhitrili iznenadni trudovi pa se sklonila malo podalje među trnje, gdje je rodila. Budući da je bilo vrlo hladno, pokušala je od hladnoće zaštititi dijete držeći ga među rukama, i tada joj se ponovno približi Gospođa. Pružajući joj bijele povoje, hrabrila ju je da pokrije dijete. Egidija je uzela povoje i povila svoje novorođenče. Gledajući unaokolo, primijetila je da je trnje oko nje čudesno procvjetalo, a
njezina spasiteljica stajala je usred njega.
Tada je shvatila da to nije bila neka slučajna prolaznica, nego sama Gospa.
Egidija Mathis vratila se kući i svima ispričala što joj se dogodilo, a mjesni župnik protumačio je taj sretno završeni događaj kao Gospino ukazanje. Trnje oko stupa bilo je još uvijek rascvjetano, što je bio dokaz da žena nije sanjala nego je to stvarno doživjela. Od toga dana te daleke godine svake se zime ponavlja tajanstveno cvjetanje Gospina trnja. Jedina godina kada se čudo nije dogodilo bila je 1877. O tome piše Luigi Collino: U najhladnijem mjesecu, prosincu, oko slike Čudesne Madone cvjetaju posvećeni grmovi. To izuzetno cvjetanje je upravo tu da uvjeri pobožnog hodočasnika da izgovori jednu molitvicu i od Boga zatraži milost. Doista Svetište je nastalo na zimskom čudu i brojni
su hodočasnici i molitelji svakoga dana oko male ograde gdje se podiže lijepa mramorna Madona između čudesnog grmlja.
Prošao je onaj prosinac bez ijednog pupoljka, tako i siječanj 1878., a grmlje je ostalo golo. Počela je i veljača, a među vjernicima u mjestu Brau zavladao je strah da bi se uskoro moglo dogoditi nešto strašno.
“Možda smo mnogo sagriješili”, govorili su oni koji su suviše opteretili svoju savjest.
“Gospa nas više ne štiti”, jadikovale su pobožne žene koje su običavale svakodnevno hodočastiti u to Svetište cvijeća.
Ali u zoru 20. veljače 1878. čudesno cvjetanje prekrilo je sveti grm. U isto vrijeme u Rimu su kardinali, njih 61, već 18 dana u konklavama da bi izabrali novoga papu. Izabran je Gioacchin Peci s 48 glasova i uzeo ime Leon XIII. Gospa od Cvijeća potvrdila je taj izbor. Pučka pobožnost koja se brzo razvijala oko mjesta čudesnog događaja potakla je izgradnju dvaju svetišta, jedno pokraj drugoga.
