Gospa u Međugorju je dala rješenje kako spriječiti sotonski plan na zemlji
Gospa nam daje i sredstva kako se oduprijeti sotonskom planu, a to su molitva i post. Svi mi mislimo da mnogo molimo, postimo i da snažno vjerujemo. Kad bismo napravili anketu, vidjeli bismo da ne molimo baš previše. Vidjeli bismo da više vremena provodimo razgovarajući telefonom, odašiljući SMS poruke, ispijajući kave, čitajući novine ili gledajući utakmice, nego u molitvi.
U poruci od 25. listopada Gospa nas poziva da molimo na njezine nakane. Ako se u molitvi predamo Bogu, sotonski plan ne će biti ispunjen na zemlji. Ovom porukom Gospa od nas traži suradnju. Trebamo biti svjesni kako Isus i Gospa mogu svladati sotonu i bez nas, ali traže našu suradnju, to jest našu odluku. Gospa, Ivan Krstitelj, apostoli s Petrom na čelu bili su pozvani i svi su oni pozitivno odgovorili na Božji poziv i sudjelovali u ispunjenju Božjeg plana. Bog traži suradnju i pritom nam daje sva sredstva da uspijemo jer na svome putu nismo sami. On poziva, odgaja, savjetuje, ispravlja, ima povjerenje i, ako ponekad sagriješimo, oprašta. Bog nas je stvorio slobodne i traži od nas da se opredijelimo. Stvorio nas je bez nas, ali nas bez nas ne može spasiti, ako mi to ne želimo.
Zaustaviti sotonski plan
Kad Gospa govori o sotonskom planu nad ovom zemljom, tu se, prije svega, ne misli na prirodu, nego na čovjeka i sve grijehe koje on čini kad popušta sotonskim kušnjama, a to su različite vrste teških grijeha: istospolni brakovi, pobačaji, ubojstva, bludnost, pljačkanje siromašnih, psovka, droga, alkohol i tako dalje. Današnji čovjek neprestano sebe stavlja na mjesto Boga i ponavlja grijeh s prvih stranica Biblije (usp. Post 3). Mnogima je novac postao bog. Posljedica toga jest da se u dušama ljudi uništava sve što je dobro i lijepo. Nije lako danas biti čovjek jer nas neprestano napadaju različite napasti i kušnje. Svatko nešto nudi i obećava. Sve su to isprazna obećanja i uzaludne ponude jer smisao života i istinsku sreću čovjeku može dati samo Bog.
Naoružati se molitvom i postom
Gospa nam daje i sredstva kako se oduprijeti sotonskom planu, a to su molitva i post. Svi mi mislimo da mnogo molimo, postimo i da snažno vjerujemo. Kad bismo napravili anketu, vidjeli bismo da ne molimo baš previše. Vidjeli bismo da više vremena provodimo razgovarajući telefonom, odašiljući SMS poruke, ispijajući kave, čitajući novine ili gledajući utakmice, nego u molitvi. “Bez vlastita, intimna, trajna života nutarnje molitve, u vjeri i ljubavi”, govorio je Pavao VI., “nije moguće sačuvati se kršćanima, nije moguće s korišću i znalački sudjelovati u procvatu obnovljene liturgije, nije moguće djelotvorno dati svjedočenje o onoj kršćanskoj autentičnosti o kojoj se danas često govori”.
Molitva i post su od samih kršćanskih početaka bili glavna sredstva u borbi protiv zla. Ako ne molimo i ne postimo, ne možemo ni vjerovati jer se vjera, odnosno povjerenje, uspostavlja u odnosu na nekoga, a to je Bog. Molitva je susret s Bogom i iz toga susreta se rađa jaka i čvrsta vjera. Gospa nas u poruci od 25. studenog 1987. poziva da molimo kako nas sotona ne bi privukao svojom ohološću i lažnom jakošću. Marija kaže: Ja sam s vama i želim da mi vjerujete da vas ljubim. Ljubav i poniznost mogu se iščitati iz svake Gospine poruke i to je glavni razlog da toliko ljudi iz cijelog svijeta posjećuje Međugorje, jer tu osjećaju da su ljubljeni.
Vršiti Božju volju
Poruku Gospa završava riječima: Vršite Božju volju. U Ps 40,9 čitamo: “Milje mi je, Bože moj, vršiti volju tvoju”. Čovjek koji vrši Božju volju ispunjen je radošću i mirom. Vršiti Božju volju znači koračati velikim koracima prema svetosti. Poniznost je značajka svih onih koji vrše Božju volju. Oni su poslušni i krotki. Oni koji se ne odazivaju vršenju Božje volje zauzeti su ovozemaljskim stvarima i Bog im nije na prvom mjestu. To su oni puni ambicija, koji ne biraju sredstva kako doći do cilja. To su oni koji sve mjere zemaljskom mjerom, što za posljedicu ima gubitak radosti i mira. Kad čujemo riječi kako treba vršiti Božju volju, u početku nam se čini da je to nepodnošljivo teško, da je to tako težak teret, a zapravo volja Božja nikad nije teret, volja Božja je za nas ljude život, ona nam daje krila da možemo letjeti u visine, da
možemo biti sretni.
Gospa u svom životu nije unaprijed znala kako će se odvijati njezin život. Na ponudu s neba ona odgovara: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj” (Lk 1,38). Ona je svoj život, jednostavno, povjerila Bogu i vršeći volju Božju svaki dan činila je djela ljubavi kao što je, primjerice, pohod Elizabeti, ohrabrivala apostole u iščekivanju Duha Svetoga, upoznavala Božju volju u sve dubljem zajedništvu s njime. Isus na više mjesta u evanđeljima govori o vršenju Božje volje: “Siđoh s neba ne da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me posla” (Iv 6, 38); “Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!” (Lk 22,42); “Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo” (Iv 4,34). I mi smo pozvani ispuniti svoju misiju kao sinovi i kćeri Božje vršeći Očevu volju.
Možemo je ispuniti čineći iz dana u dan ono što Bog želi od nas, ispunjajući je na najsavršeniji način, jer je ona najvažnija, važnija od bilo kojega drugog posla. Ispunjajući Božju volju, svaki dan osjećat ćemo se kako nam on daje mir, radost, sreću i, nije pretjerano reći, na kraju ovoga života život vječni. Isus je naš uzor u vršenju Božje volje. Njega treba nasljedovati želimo li da se vrši Očeva volja. Treba ga nasljedovati, ali ne na izvanjski način nego kao on, predati svoju ljudskost potpuno i do kraja, kako bi je Bog upotrijebio za ispunjenje svoga plana.
Razmišljanje ćemo zaključiti riječima psalma 40: Uzdah se u Gospodina uzdanjem silnim i on se k meni prignu i usliša vapaj moj. U usta mi stavi pjesmu novu, slavopoj Bogu našemu. Žrtve i prinosi ne mile ti se, nego si mi uši otvorio: paljenicâ ni okajnicâ ne tražiš. Tada rekoh: Evo dolazim! U svitku knjige piše za mene: Milje mi je, Bože moj, vršiti volju tvoju, Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim. Pravdu ću tvoju naviještat u zboru velikom i usta svojih zatvoriti ne ću, Gospodine, sve ti je znano (Ps 40,2.4ab.7-10).
