Vidioc Jakov Čolo: Od Gospe sam primio jedan veliki dar…
Vidioc Jakov Čolo: Primio sam veliki dar od Boga, dar vidjeti Gospu, ali u istom trenutku primio sam još jedan veći dar preko Gospe upoznati Isusa.
Kad su počela Gospina ukazanja imao sam deset godina. Prije toga živio sam kao i svako drugo dijete u našem selu, volio sam se družiti i igrati s vršnjacima i prijateljima. Živio sam u kršćanskoj obitelji, a od svojih roditelja naučio
sam da Bog postoji, da postoji Gospa. Molio sam i živio vjeru kao što je živi desetogodišnje dijete, kazao je Jakov Čolo.
Teško je opisati koliko sam se osjećao voljenim i zaštićenim
Kad sam 25. lipnja 1981. prvi put vidio Gospu, kad sam pogledao u njezine oči i osjetio koliku ljubav ima prema meni, prema svima nama, teško je opisati koliko sam se osjećao voljenim i zaštićenim. U tome trenutku riječi ne govore, govori samo naše srce, a moje srce je govorilo: Neka ne prestane ovaj trenutak. Primio sam veliki dar od Boga, dar vidjeti Gospu, ali u istom trenutku primio sam još jedan veći dar – preko Gospe upoznati Isusa. Kad nas je Gospa pozvala živjeti njezine poruke, kad nas je pozvala na molitvu, na obraćanje, na mir, na post, na sv. Misu, kao dijete, pitao sam se kako sve to prihvatiti. U svome sam srcu razumio riječi koje nam je Gospa rekla: Draga djeco, dosta je da se vi otvorite prema meni, ostalo ću sama učiniti. U Međugorju uvijek treba pozivati: Otvorite svoja srca Gospi, predajte svoje živote u njezine ruke, jer ako nemamo Boga, nemamo ni života, a ako imamo Boga, imamo sve. Toliko puta mislimo: Ako imamo materijalno bogatstvo, imamo sve, uopće ne misleći na Boga. Naprotiv, čovjek je bez Boga siromašan; samo čovjek koji u svom srcu ima Boga, bogat je i cjelovit čovjek, kazao je Jakov Čolo.
Moj život je počeo kad sam u srcu osjetio Isusa i Gospu
Moj pravi život počeo je u mojoj desetoj godini, u trenutku kad sam uistinu upoznao Isusa, kad sam uistinu upoznao Gospu, kad sam ih osjetio u svome srcu. Gospa nas je pozvala da molimo. Ona kaže: Draga djeco, molite srcem, osjetite radost, osjetite mir, osjetite mir molitve. Svoju molitvu pretvorite u radost, jer ne možete moliti ako mislite da morate moliti. Srce treba osjetiti potrebu za molitvom i tada će ona postati radost. Kad nam je to Gospa govorila, kao dijete, pitao sam se kako moliti srcem, što učiniti. Shvatio sam da je molitva srcem dar od Boga, dar koji Bog svima želi dati. Bogu i Gospi sam kazao: Bože, Gospe, od danas želim moliti srcem, želim molitvu osjetiti u svom srcu, želim osjetiti radost molitve, želim osjetiti mir u molitvi, i polako sam osjećao kako mi molitva postaje radost. Tražio sam mjesto gdje ću moliti, nije mi više bilo teško moliti. Svi od Gospe trebamo tražiti da počnemo moliti srcem, da osjetimo ljepotu molitve, kazao je Jakov Čolo.
Biti svet, znači imati Boga u srcu
Gospa nas je toliko puta pozvala da počnemo moliti u obitelji. Obitelj ništa ne može toliko ujediniti kao molitva. Gospa kaže: U svojim obiteljima stavite Boga na prvo mjesto, imajte vremena za Boga. U jednoj je poruci Gospa kazala: Želim da svaka naša obitelj bude sveta. Pitao sam se, što znači biti svet. Biti svet jest imati Boga u svome srcu, živjeti s Bogom. Biti svet znači imati mir u obitelji, biti svet znači moći razgovarati sa svojim roditeljima, biti svet jest moći pomoći drugim ljudima, biti svet jest moći se nasmiješiti nekom čovjeku, biti svet jest stisnuti ruku svomu bratu, voljeti ljude. Gospa kaže: Draga djeco, postite. Znam da mnogi koji dolaze u Međugorje imaju problem s postom, a mnogi se pitaju zašto postiti. Sjetimo se koliko je puta Gospa ovdje ponovila: Draga djeco, kroz molitvu i post možete sve postići, možete i ratove zaustaviti. Boga se sjetimo tek kad imamo patnje i križeve i tek tada pitamo: Bože, gdje si, jesi li me zaboravio, zašto mi ne pomogneš? Umjesto toga, pitajmo se gdje smo bili, koliko smo vremena proveli s Bogom, je li nam Bog bio na prvom mjestu. Bog nam je uvijek blizu, ali kroz svoje propuste i grijehe ne želimo njegovu prisutnost. Gospa kaže: Draga djeco, obratite se, obratite svoja srca! U Međugorje se ne dolazi vidjeti vidioce, u Međugorje se ne dolazi tražiti vidljive znakove. Najveći znak Međugorja jest naše obraćanje, novi život s Bogom. Taj novi život trebamo unijeti u svoje obitelji i u njima svjedočiti promjene; u obitelji treba pokazati kako je lijepo živjeti s Bogom. Mnogi se, nažalost, plaše obratiti. Kad upoznamo Boga i ljubav Božju, spoznajemo da uistinu imamo sve, kazao je Jakov Čolo.
Nemoguće je zatajiti veliku Gospinu ljubav
Prvih dana ukazanja od nas su tražili da sve poreknemo, tražili su da kažemo da nismo vidjeli Gospu. Rekli smo da je to nemoguće, pogotovo kad si vidio Gospu i, još više, kad si u svom srcu osjetio njezinu ljubav. Nemoguće je zatajiti veliku Gospinu ljubav. Svijet je ovakav kakav jest zato što sve želimo učiniti sami, svojim snagama, umjesto da Bogu predamo svoje srce i kažemo: Bože, evo me, predajem ti svoje srce, predajem ti svoj život i ti od danas upravljaj mojim životom. Gospa nas u Međugorju poziva da molimo za mir, u prvom redu za mir u svojim srcima. Ako nema mira u našim srcima, ne možemo doći ni do Boga, a ako nemamo Boga, ne možemo prihvatiti ni ono na što nas Gospa poziva. Svaki hodočasnik treba razmišljati o još jednoj Gospinoj poruci: Draga djeco, da znate koliko vas volim, plakali biste od radosti. Počnimo i mi voljeti Gospu, voljeti Boga, počnimo uistinu prihvaćati Boga kao oca i Gospu kao svoju majku. Pravo hodočašće međugorskog hodočasnika nastavlja se tek po povratku kući. Tek tu se vidi što smo u Međugorju primili i koje smo plodove iz njega ponijeli, kazao je Jakov Čolo.
