Glavni problem Zapada je gubitak vjere i taj što njemački biskupi žele promijeniti…

Glavni problem Zapada je gubitak vjere i taj što njemački biskupi žele promijeniti DNK svjetske Katoličke crkve. Od 2019. godine Thommy M. Schott ulaže stalne napore za pomoć katolicima zapadnog Balkana. Njegovi ljudi i on besplatno šalju dječju hranu, bolničku opremu i svete predmete našim crkvama. Thommy i njegova supruga Dinka izgradili su funkcionalnu mrežu donatora i primatelja i usko surađuju s kardinalom Vinkom Puljićem i brojnim svećenicima i redovnicima.

Nakon velikog potresa u Hrvatskoj njegova je organizacija u veljači opskrbila obitelji u Petrinji. Razgovarali smo s Thommyjem o svim ovim stvarima, pomoći, njegovoj misiji i budućim koracima. Kazao je kako ima jasna uvjerenja i poglede na društvo. Kaže također kako u njegovoj domovini Njemačkoj biskupi žele promijeniti DNK svjetske Katoličke crkve.

Njemački Sinodalni put ovdje je malo poznat. Možete li objasniti? – Upravo je to velika opasnost. Uistinu nemam dobrih vijesti. Od 69 njemačkih biskupa, 27 su dijecezanski biskupi koji određuju ton. Većina njih želi ukinuti celibat, zarediti žene za svećenice, uvesti novi seksualni moral i demokraciju u Crkvu.

To ne zvuči baš katolički?! – Ovo što se događa u Njemačkoj nije katoličko, tako da više ne mogu šutjeti. Krajem 2019. godine Njemačka biskupska konferencija i Središnji odbor njemačkih katolika krenuli su putem kojim žele provesti ove četiri reforme do 2022. godine.

Samo u Njemačkoj? – Budući da je katoličanstvo univerzalna Crkva i pitanja reforme utječu na bitne stupove naše vjere, ona se mogu odnositi samo na sve ili nikoga. To je ono što oni žele. Nekome tko prvi put to čuje sve se čini zastrašujućim.

Od početka pratite reformski pokret. Kako se to dogodilo? – U sljedeće dvije i pol godine Njemačka biskupska konferencija slijedit će takozvani Sinodalni put. Većina biskupa iz 27 njemačkih biskupija želi se opredijeliti za velike reforme u četirima područjima, koje bi također zauvijek promijenile Katoličku crkvu u svijetu. Njemački sinodalci žele zapadnu životnu stvarnost učiniti dogmom novog katoličanstva: vjenčani svećenici, blagoslovi za homoseksualne parove, ređenje žena i, možda najgore – demokracija u katoličanstvu. U posljednjih nekoliko mjeseci primijetio sam koliko je neprepoznat Sinodalni put u inozemstvu. To je opasno jer će se njemačke reforme prenijeti na univerzalnu Crkvu preko Rima bez otpora laika ako se ne budemo bavili njemačkim Sinodalnim putem. Spomenimo ređenje svećenika.

Katolici imaju muške svećenike jer je Isus imenovao muškarce za svoje apostole. Zašto u Njemačkoj to više ne žele slijediti? – Njemačka je tradicionalno kršćanska, ali snažno sekularizirana. Za razliku od Hrvatske, Njemačka je mješovita država, oko 40% su katolici i 40% protestanti. Protestanti su dio takozvanih reformacijskih crkava, koje sežu do reformatora poput Martina Luthera. Najveća dogmatska razlika u odnosu na katoličanstvo jest značaj Gospodnje večere: Isus Krist za nas katolike prisutan je među nama tijekom euharistije, dok ga se protestanti sjećaju samo kada lome kruh. Diljem svijeta protestanti su heterogena denominacija najrazličitijih pravaca, međusobno se ne slažu, nemaju poglavara i ne poznaju svece. Ispovijed im je strana i mole se sjedeći. Oni vjeruju kako spas mogu postići samo svojim unutarnjim stavom, čak i ako njihova djela tome ne odgovaraju. A u nekim protestantskim crkvama postoje svećenice, blagoslov homoseksualnih parova, vjenčani svećenici i demokratska struktura.

Utječe li onda reformirana Crkva na njemačke katoličke biskupe? – Samo djelomično. Protestanti su provodili svoje reforme u posljednjim desetljećima. U međuvremenu se može dogoditi da mjesto protestantskog biskupa zauzme žena koja je udana za ženu. Ne mislim da katolički sinodalni biskupi u Njemačkoj žele samo oponašati protestante ili to čine iz ekumenskih razloga. Iako su vrlo bliski protestantskim kolegama, više se pozivaju na sekularizaciju zapadnog društva i nazivaju je zeitgeist.

Kažu kako bi se Katolička crkva trebala prilagoditi tome zeitgeistu. Što je zapravo taj zeitgeist društva? – Ne postoji društvo, postoje društva. Njemački biskupi podrazumijevaju zeitgeist zapadnog društva uz njegovu toleranciju prema svemu novom.

Je li to loše? – Ne kad provjeravate kompatibilnost novog sa starim. Emancipacija žena od muškaraca može biti društveno dobra, ali može li jednakost dovesti do ispravljanja Isusove volje? Neke žene u Njemačkoj žele postati svećenice. Ali Isus je samo muškarce imenovao svojim apostolima.

Iznose li laici tu tvrdnju? – Ne samo. Ono što je opasno kod ovog Sinodalnog puta jest da neki njemački biskupi idu njime zajedno s nekim laicima, otvarajući tako put za sve više i više reformi kroz koje žele pokrenuti udar na sveopću Crkvu u roku od dvije i pol godine. Dakle, to će utjecati i na zapadni Balkan, sadašnje srce europskog katoličanstva. Stoga vam valja pripaziti na Sinodalni put.

Ali sinoda je nešto normalno u Crkvi. – Zapravo, njemački su biskupi prvo željeli održati nacionalnu sinodu, čak i uz sudjelovanje laika. Papa Franjo naglasio im je kako je sinoda uređena kanonskim pravom i da laici u njoj ne mogu sudjelovati ili barem nemaju pravo glasa u odlučivanju. No umjesto da tada održavaju sinodu samo među biskupima, bilo im je važnije uključiti laike. Nakon toga Nijemci su skup preimenovali u Sinodalni put. Definitivno to nije sinoda po kanonskom zakonu.

Može li tamo biti svaki laik? – Naprotiv. Središnji odbor njemačkih katolika (ZdK) odabran je iz brojnih laičkih organizacija kao partner biskupima. ZdK je udruga i sastoji se od samo 230 članova u Glavnoj skupštini, dok Njemačka ima oko 23 milijuna katolika. Većina vjernika nema što reći o Sinodalnom putu, dok ZdK prikazuje javnosti kako predstavlja “veliku većinu”. Većina laika ne zalazi dovoljno duboko u temu kako bi razotkrila podvalu. Možda većinu uopće ne zanima! – Gubitak vjere zapravo je glavni problem na Zapadu. U Njemačkoj više od 200.000 katolika svake godine napusti Crkvu, što je veličine jednog grada, i to traje već godinama. Ostali ostaju uz svoju službenu Crkvu, ne zbog svojih reformističkih biskupa već zato što Crkvu smatraju Kristovom zaručnicom, pa ostaju unatoč reformističkim biskupima. Ako biskupi koji žele reformu uistinu žele vratiti ljude, Sinodalni put zapravo nije iznenađenje! – Od Drugog vatikanskog koncila (1962. – 1965.) neprijatelji Crkve pokušavali su iznova uključiti ove razorne elemente u katoličanstvo. Trenutačni biskupski protagonisti potječu iz progresivnih sjemeništa od sredine sedamdesetih do sredine osamdesetih. Tvrde da su strukture moći i celibat prouzročili seksualno zlostavljanje u Crkvi. Stoga je sada bilo pravo vrijeme za ove reforme. Ovime bi mogli vratiti ljude koji su otišli.

To i ne zvuči tako loše. – Znanstvene studije govore protiv teze da su celibat i strukture moći prouzročili zlostavljanje. Zapravo je mnogo manje slučajeva zlostavljanja u crkvenim redovima nego u svim ostalim područjima društvenog života. Reformatori imaju koristi od činjenice da većina ljudi nema vremena baviti se brojevima.

Dajte nam primjer. – Reformatori tvrde da je među nasilnicima pet puta više svećenika nego đakona. Svećenici žive u celibatu, a đakoni ne. To bi značilo da zlostavljanje mora imati veze s celibatom. Svatko tko ovo pročita šokiran je i vozi se na posao s vijestima u džepu. Ali ako istražite bolje, doznat ćete da u Njemačkoj imamo pet puta više svećenika nego đakona. Do sada celibat ne može biti odgovoran za seksualno zlostavljanje. Može li biti riječ o pogreški reformatora koja se dogodila samo jednom? – Nikako. Sinodale redovito žongliraju brojevima. Predsjednik ZdK Thomas Sternberg ne prestaje tvrditi da “ogromna većina” njemačkih katolika stoji iza ciljeva sinodalne reforme, a nikada nije iznio brojeve. Od 23 milijuna katolika, to bi moralo biti najmanje 11,5 milijuna plus jedan. To je i više nego dvostruko nego što je katoličkih skupina organizirano u bilo kojoj udruzi.

Ali nije li ZdK službeni laički odbor u Njemačkoj? – Ova formalna pozicija rezultat je financiranja iz njemačkih biskupija i umjetne moći predstavljanja. Glavna skupština ZdK ima samo 230 članova, tj. stotisućiti dio od 23 milijuna njemačkih katolika. Budući da Njemačka biskupska konferencija priznaje ZdK samo kao apostolat laika među brojnim katoličkim laičkim organizacijama, sve ostale laičke organizacije ovise o slanju predstavnika u ZdK kako bi možda imale ulogu u odlučivanju. No onoga kome je kao laiku dopušteno sudjelovati u Sinodalnom putu određuje Predsjedništvo ZdK, a ne druge organizacije. A ZdK smije u Sinodalni put poslati brojne laike koji ne pripadaju katoličkim laičkim organizacijama. To će dodatno smanjiti utjecaj laika koji ne žele reforme. Zapravo je u Sinodalnom putu vrlo malo onih koji predstavljaju brojne protivnike reformi.

Ali ako ljudi napuste Crkvu ne samo zato što samo muškarci mogu postati svećenici već zato što im nedostaje vjere, tada ove reforme također neće imati koristi. – Ali će definitivno uništiti katoličanstvo.

No seksualno zlostavljanje nije izmišljeno. – Seksualno zlostavljanje gore je negoli je bila inkvizicija. Ponovno se postavlja pitanje jesu li brojke točne i mogu li ciljevi reforme spriječiti seksualno zlostavljanje. Brzo se otkrila stvarna pozadina: njemački biskupi imenovali su jednog od svojih biskupa povjerenikom za zlostavljanja, biskupa Stephana Ackermanna iz Triera. Njegova je biskupija razvila sljedeći mehanizam: uspostavljena je besplatna telefonska linija. Svatko se mogao javiti, također anonimno, i svatko tko je mogao vjerodostojno izjaviti da je bio žrtva zlostavljanja duhovnika u posljednjih nekoliko desetljeća, dao je broj svog računa i dobio 5000 eura, ponekad i puno više. Željelo se tužitelja poštedjeti dokaza ili osobnog razgovora. Ova neočekivana dobit bila je lakša od igranja lutrije, a osim sretnih dobitnika, povećao se i broj zlostavljanih u statistici koja je podržavala glasne pobune reformatora. Bilo koja poslovno orijentirana osoba može zamisliti kakvo je zlostavljanje počinjeno preko ove besplatne telefonske linije. Ovaj “sustav mljekarica” smatrao je žrtvama zlostavljanja sve one koji su dobili novac, pa je taj broj bio impresivan, ogorčenje ogromno, a celibat i crkvene strukture moći odmah su identificirani kao uzroci zla.

To nikada nije znanstveno dokazano, a očito je bilo nekoliko razloga za to. Prvo, izumitelj anonimne besplatne linije bio je prilično naivan. Televizijske suze su se slijevale, ali biskupsko pokajanje došlo je prekasno, val rasprava već je započeo diljem Njemačke. Drugo, imali su previše novca, a to zapravo nije bio njihov novac, već novac drugih, u obliku donacija i crkvenih poreza, koji su mogli olako trošiti, a da se nitko ne žali. Treće, snage koje tako žestoko zagovaraju reformske ciljeve na Sinodalnom putu pokušale su se pomiriti s aferom zlostavljanja kako bi je kasnije proglasile uzrokom omraženih stupova Katoličke crkve. Na taj su način sami stvorili osnovu za reforme. Umjesto grižnje savjesti i pokajanja, to je rezultiralo divljenjem vlastitom geniju, koji se slijeva u Sinodalni put, ali tu ne završava. Naposljetku, žele nagovoriti Rim da usreći svjetsku Crkvu ovim idejama iz Njemačke.

Ali sinodalni ciljevi ne sežu automatski do Vatikana. – Raspored je izračunat. Kada njemački Sinodalni put završi 2022. godine, u Rimu započinje biskupska sinoda sveopće Crkve. Kardinal Marx već je završio predsjedanje nad njemačkim biskupima, možda kako bi preuzeo nasljeđe Marca Ouelleta, uskoro starog prefekta Rimske biskupske sinode. To je savršen trenutak za Nijemce da njemačkim reformama pokriju svoje kolege iz cijelog svijeta.

Vratimo se sadržaju reformskih planova. Zašto mislite da potječu iz zapadnog društva? – Zato što su ovo su sinodalni slogani: – jednaka prava za žene u Crkvi su pravodobna – vjernici više ne razumiju crkveni seksualni moral – nevjenčani svećenici su usamljeni – laici bi trebali biti ravnopravno uključeni u vođenje Crkve s biskupima – homoseksualni parovi trebaju biti blagoslovljeni i dopušteno im je usvojiti djecu.

Nije li to cijeli program zapadnjačke samovolje, daleko od Duha Svetoga? Barem protiv prethodne tradicije. – Nije to pitanje samo onih iskušanih. Stvarni razlozi reformskih ciljeva su različiti. Sudjelovanjem laika u apostolskoj moći njemački reformatori traže svoje zemaljsko spasenje umjesto nebeskog. U svakom slučaju, biti ukorak s vremenom nikada nije zanimalo katoličanstvo. Naprotiv, Crkva je bila podrška vjernicima kad se društveni trend okretao kako vjetar puše. Čak je i Isus bio sve samo ne pravodoban: “Nisam došao donijeti mir, nego mač.” (Mt 10,34)

Prema onome što ste rekli, sve ove karakteristike već odlikuju Evangeličku crkvu u Njemačkoj. Pitam se zašto njemački biskupi jednostavno ne prijeđu na protestantizam. – Možda zato što znaju kako bi tamo imali iste probleme. Jer premda u Evangeličkoj crkvi postoje vjenčani pastori, uključujući homoseksualne, kao i demokratski crkveni parlament sastavljen od svećenstva i laika, i premda protestanti smatraju kako su umjetna kontracepcija, pa čak i pobačaji u redu, tijekom desetljeća čak je više vjernika pobjeglo od njih nego od Katoličke crkve. Kako bi onda ove protestantske mjere trebale vratiti katolike?

Osim toga, mislite li uistinu da bi protestantski pastori bili oduševljeni ako bi od katolika izgubili svoju jedinstvenu prodajnu ponudu? Postoje li u društvu interesne skupine koje imaju velik utjecaj na Crkvu u Njemačkoj? – Nema razgovora o tome da se zlo krije u solidarnosti njemački svećenici s njemačkim političarima. Međutim, potonji svoje postupke temelje na ponašanju birača, a ne na pitanju što je dobro za zemlju. Njemačke svećenike plaća Crkva, ali njemački biskupe plaća država. A zapadno je društvo odavno prožeto idejom da ljudi koji imaju slobodu razmnožavanja i eutanazije mogu dati prednost svojim odlukama o životu i smrti nad božanskim davanjem i uzimanjem. Kada se govori o promicanju kontracepcije i legalizaciji pobačaja, ne treba se iznenaditi što stopa nataliteta iznosi 1,57 i što jedna epidemija može izbrisati polovinu stanovništva. Kada je natalitet nizak, također se smanjuje i vjerojatnost svećeničkog poziva ili poziva posvećenom životu. Naši samostani izumiru.

Imate puno djece. Bi li vam bilo drago kada bi netko od njih postao redovnik ili redovnica? – Dinka i ja bili bismo vrlo ponosni. Ali ne postajete svećenik, redovnik i redovnica jer to želite, već vas Bog zove. To nas dovodi do celibata. Ne možete postati svećenik jer to želite. – Sinodialci idu još dalje, tvrdeći da žene to zaslužuju. Ali svećenički poziv nema nikakve veze sa stečenim pravom. Prije 2000 godina ženama zasigurno nije nedostajalo zarade više nego što im nedostaje danas. Ali budući da je katoličanstvo religija koju je sam Bog stvorio, služba svećenika nasljedstvo je poziva preko Isusa Krista. A Isus je jedino muškarce pozivao da budu njegovi apostoli. Ključna riječ ovdje nije razumijevanje, već poslušnost. A poslušnost je također ključna riječ kada je riječ o reformskom cilju “promjene struktura moći”. – Isus je kralj. Za razliku od službenika za odnose s medijima, On nikome nije odgovoran. Ali božanski poredak nije svugdje prihvaćen, nego je i u Katoličkoj crkvi prepoznatljiv nezdravi demokratski kodeks. To je vražje sjeme u tijelu katoličanstva i prijeti razoružanjem posljednjeg bastiona otpora protiv kulture smrti. Pobačajem i eutanazijom mi demokrati postajemo kanibali i čini se kao da se Kristova zaručnica bori protiv ovog zeitgeista bez svoje službene Crkve.

Pobačaj i eutanazija uglavnom su legalizirani na Zapadu. – Sve više zapadnih država “spušta prepreke”. A sada crkveni reformatori žele zamijeniti etos demosom i pretvaraju se da je demokracija legalno došla na vlast. Činjenica je kako je za to bio potreban regicid, jer je giljotina cvjetala tijekom Francuske revolucije. Godine 1794., uoči pogubljenja, Luju XVI. zabranjeno je pričešćivanje. Njegova Visost nije poslušala. Živio kralj! Iz ovog regicida nastalo je sve što se danas naziva demokratskim. U zapadnim demokracijama uvjeti za pobačaj i eutanaziju sve su manji i manji, a predsjednik njemačkog ZdK već simpatizira političare koji zagovaraju takve zakone. Mislite li da katoličke vrijednosti izdaju ljudi iz vlastitih redova? – Sjetite se da je veliki mrzitelj religije Kemal Atatürk također bio veliki štovatelj Francuske revolucije.

www.medjugorje-news.com vecernji.ba