Sveta Faustina napisala je svjedočanstvo o svom viđenju raja
Sveta Faustina Kowalska bila je jedna od najvećih mistika 20. stoljeća, a možda i najveća u povijesti Crkve.
– Danas sam bila u raju, u duhu, i vidjela sam nezamislive ljepote i sreću, koje nas poslije smrti čekaju – napisala je u svom ‘Dnevniku’ 27. studenoga 1936. godine.
Kao i sa svim njezinim vizijama, ono što je vidjela sveta Faustina, predstavlja ‘privatno otkrivenje’, stoga nije obvezujuće za katolike. Ipak, može koristiti za izgradnju vlastite vjere.
– Vidjela sam kako sva stvorenja daju beskrajnu hvalu i slavu Bogu. Vidjela sam kako je velika sreća kod Gospodina, koju širi među svim stvorenjima, čineći i njih sretnima. Zatim sva slava i hvala koje izviru iz ove sreće, vraćaju se svom izvoru i ulaze u dubine Božje – stoji u ‘Dnevniku’ svete Faustine.
Dalje, piše kako se taj izvor sreće u svojoj biti ne mijenja, ali uvijek je nov i pruža sreću svim stvorenjima. Sada razumijem svetog Pavla koji je rekao da oči ne vide, a uši ne čuju, niti je u srce ljudi ušlo ono što je Bog pripremio za one koji ga vole.
– Bog mi je omogućio da shvatim da postoji samo jedna stvar koja ima beskrajnu vrijednost u Njegovim očima, a to je Božja ljubav; ljubav, ljubav i još jednom – ljubav. I ništa na ovom svijetu ne može se usporediti sa čistom Božjom ljubavi. Nezamislivim blagodatima Bog dariva osobu koja ga iskreno ljubi – piše sveta Faustina.
Poručuje da je sretna ona duša koja već na zemlji uživa Gospodinove blagodati. To su male i ponizne duše!
– Pogled na ovo veličanstvo Božje, koje sada razumijem dublje, i koje nebeski duhovi štuju prema stupnju milosti i hijerarhijama u kojima su podijeljeni, nisu uzrokovali da se moja duša optereti terorom ili strahom, ne, ne i ne – piše sveta Faustina u nastavku.
Duša joj je s vremenom postala puna ljubavi i mira, a sve većim upoznavanjem Božje veličine, bivala je sve sretnija što postaje osobom kakva jest.
– I neizmjerno se radujem Njegovoj veličini i veselim se što sam tako malo stvorenje, jer me Bog može nositi u svom naručju i prigrliti me bliže svom srcu – zaključila je sveta Faustina.
Cijelo ju je iskustvo potaknulo da osjeća žaljenje prema onima koji ne vjeruju u nebeski život s Gospodinom.
– O,moj Bože, kako žalim one ljude koji ne vjeruju u vječni život. Molim za njih da ih zraka milosrđa obujmi i da i Bog prigrli u očinsko krilo – piše sveta Faustina u svom ‘Dnevniku’.
Za nju ljubav ne poznaje strah, ljubav prolazi kroz sve zborove anđela, koji stoje pred Njegovim prijestoljem.
– Ne će se bojati nitko. Dolazi do Boga i uronjena je u Njega. Kerubini koji čuvaju raj vatrenim mačem, nemaju nikakvu moć nad njom. O, čista Božja ljubavi, kako si velika i bez premca. Kad bi duše znale kolika je tvoja moć – kaže naposljetku sveta Faustina .
