Fra Petar Ljubičić: “Proročke riječi vidjelice su se obistinile”

FRA PETAR LJUBIČIĆ: “Prvi dani za mene su bili dani u kojima sam stekao vjeru da je istina ono što se ovdje događa, da vidioci govore istinu. Kako sam povjerovao tih prvih dana, tako vjerujem i danas — nikada nisam posumnjao da je ovdje Bog na djelu. Oni koji kažu da vide Gospu, govore istinu.”

Fra Petre, što je za vas Međugorje?

Sama riječ Međugorje kaže jako puno, ne samo meni nego ljudima u čitavom svijetu. Župa Međugorje je milosni izvor nastao prije dvadeset pet godina, pravo pravcato čudo. Međugorje je čudesni Božji zahvat, milosni
zahvat koji traje tako dugo zahvaljujući ukazanjima i svemu što se ovdje događa.

Međugorje je za mene stvarno mjesto gdje se osjeća velika nazočnost Božja. Tu se na poseban način osjeća brižna ljubav Majke, Kraljice Mira. Međugorje je za mene mjesto žarke molitve i potresnih obraćenja; to je mjesto velikih čudesnih ozdravljenja, to je mjesto iz kojega se ljudi vraćaju, kako kažu, kao novi ljudi. I tako bismo satima mogli govoriti što je zapravo Međugorje danas, a da ga do kraja ne iskažemo, kazao je fra Petar Ljubičić.

Kad ste prvi put čuli za Međugorje i gdje ste se tada nalazili?

Za Međugorje sam čuo nekako u vrijeme kad sam postao svećenik. Znao sam da je u toj župi napravljena velika crkva, a mnogi su se pitali čemu tolika crkva. Čuo sam isto tako da je jedan samouki slikar napravio neku sliku – naslikao je Gospu iznad same crkve.

Kad sam, godinama kasnije, bio u Međugorju i pitao slikara je li ikada mogao zamisliti nešto takvo kao ukazanja, odgovorio je da o tomu nikada nije ni razmišljao, čak ni sanjao. Ali eto Bog mu je dao tu ideju, pa se mi možemo pitati je li to slučajnost. Kod nas katolika vjernika nema slučajnosti, mi znamo da Bog sve vodi i svime upravlja, kazao je fra Petar Ljubičić.

Počeo sam ispovijedati čim je počeo večernji molitveni program

Kad su počela ukazanja prva dva tri-dana nisam mogao doći. Bio sam kapelan u Tihaljini, a crkva u Tihaljini udaljena je točno 33 km od međugorske crkve. Nakon toga svaki sam dan dolazio ispovijedati i ti prvi dani za mene su bili dani u kojima sam stekao uvjerenje da je istina ono što se ovdje događa, da vidioci govore istinu. Kako sam povjerovao tih prvih dana, tako vjerujem i danas, nikada nisam posumnjao da je ovdje Bog na djelu. Oni koji kažu da vide Gospu – govore istinu, kazao je fra Petar Ljubičić.

Kad ste prvi put bili u Međugorju?

Bilo je to treći dan, završio sam krizmanicima vjeronauk i otišao u Međugorje. Kad sam, kasnije, svoga župnika pitao što misli o onome što se događa u Međugorju odgovorio je da ne može kazati ništa osim da se ljudi ispovijedaju, mole, svakodnevno dolaze. Ništa ne može tako snažno privlačiti do Božji poziv, tako mi je odgovorio. Ne može biti nešto uobičajeno, svakodnevno, što ljude tako snažno privlači predati svoje živote u Božje ruke, kao što se tih dana događalo u Međugorju, kazao je fra Petar Ljubičić te nastavio.

Za svoga prvog dolaska u župu Međugorje navečer sam u župnom uredu sjedio s jednim svećenikom koji mi je kazao da želi vidjeti neke od vidjelaca, pa sam pošao i ja. Tada smo sreli Ivanku i Vicku. Ostavljale su dojam divnih osoba, divnih duša. Svećenik s kojim sam bio s njima je razgovarao, a ja sam samo šutio, gledao i slušao. «Vi ste vidjeli Gospu – je li to istina?», pitao ih je. «Jest, vidjele smo Gospu, istina je», obje su odgovorile.

«Pa što vam ona kaže?» «Kaže da je Blažena Djevica Marija, da je došla da nam pomogne, da vjerujemo, da je naša majka, da nas jednom želi povesti u raj…» «Pa jeste li vi kad sanjale da bi vidjele Gospu?» «Ama ne, da je nama netko rekao da ćemo vidjeti Gospu, rekle bismo da su to priče za malu djecu, nismo mi dostojne toga.» To je moj prvi susret s vidiocima. Nakon
tih dvadesetak minuta provedenih s djecom, kolegi svećeniku sam, na povratku u župni ured, kazao da vjerujem kako djeca govore istinu. Nisam vidio razloga da bi oni nešto izmišljali ili da je posrijedi neki medij, neka zavedenost, prijevara ili nešto slično, kazao je fra Petar Ljubičić.

Kad ste prvi put otišli na Brdo ukazanja?

U prvu nedjelju nakon 24. lipnja bio sam na Brdu za vrijeme ukazanja, ali sam kasnije uglavnom svoje vrijeme provodio ispovijedajući. Počeo sam ispovijedati čim je počeo večernji molitveni program u crkvi. Svaki put kad sam išao u Međugorje, u crkvu, pregledali su nas i zapisivali registarske brojeve automobila, kazao je fra Petar Ljubičić.

Svakodnevno smo kontrolirani

Jedanput, onih dana u početku, nosio sam napisanu propovijed za slučaj da trebam zamijeniti međugorske fratre. U propovijedi sam koristio citate kardinala Stepinca, u njima je govorio o tome kakvi moraju biti mladi svećenici koje je zaredio. Tu sam propovijed imao na Veliku Gospu, a kako rekoh imao sam je u pripremi ako bih ja trebao u Međugorju slaviti sv. Misu. Kad je fra Jozo bio uhićen, policija je svaki dan kontrolirala sve koji su dolazili. U mene su našli knjigu o Gospi.

Među onima koji su nas prebirali bio je i jedan musliman, zadužen za knjige i novine. Uzeo je knjigu i upitao me kakva je to knjiga. Odgovorio sam da je riječ o knjizi koja govori o štovanju Gospe. Propovijed koju sam vam spomenuo nalazila se u knjizi, u stvari skica i citati kardinala Stepinca. Taj je inspektor uzeo knjigu s napomenom da prati sve vjerske knjige, pa će i nju pročitati, jer, nadodao je, takvu još nije čitao. Bilo je to staro izdanje knjige dalmatinskog provincijala fra Jerke Bakotina.

Odgovorio sam da slobodno uzme i čita knjigu. Vratio mi ju je navečer, uz napomenu da je to dobra knjiga. Kad sam ga upitao je li mu se svidjela propovijed, odgovorio je da je dobra, ljudski napisana. Ostao sam iznenađen. Meni su stalno bile na umu riječi kardinala Stepinca, u kojima govori: Budite čvrste vjere, čvrsti poput Velebita, ne dajte se lomiti ni od koga, morate biti neustrašivi, od vas se kao svećenika traži to i to, ako trebate trpjeti, pa i umrijeti za svoju vjeru, morate to učiniti. Bilo je takvih susreta više, no ja sam bez oklijevanja nastavio dolaziti, kazao je fra Petar Ljubičić.

Kad ste premješteni u Međugorje?

Kad su ukazanja počela, kako rekoh, bio sam na župi u Tihaljini. Premještaj sam dobio nakon tri godine i u župu Međugorje za kapelana sam došao 1984.

Kako ste često iz Tihaljine dolazili u Međugorje?

Svaki dan sam dolazio ispovijedati. Išao sam sa svojim župnikom fra Nedjeljkom, a on je govorio kad god možemo ići pomagati, ići ćemo. Bogu hvala, Tihaljina nije velika župa, pa nije bilo previše posla, i mogli smo popodne ići u Međugorje. Polazili smo oko pet sati, te po dolasku ispovijedali. Takav je bio, osim rijetkih izuzetaka kada smo imali obveze u župi, naš svakodnevni program, kazao je fra Petar Ljubičić.

Sigurno ste se onaj dan kad ste čuli za ukazanja te kad ste susreli vidioce i narod u molitvi, zapitali: Bože moj, Gospe moja, kako to da si nas izabrala?

O tome sam i puno razmišljao i puno pisao. I sada se vraćam na riječ slučajnost. Ne znam je li slučajnost da sam baš u to vrijeme, tjedan ili dva prije ukazanja, od jednog svog prijatelja naručio nekoliko knjiga, sedam ili osam, zagrebačkog svećenika Suknara, o Velikom znaku. U tim knjigama autor opisuje sva ukazanja, priznata i nepriznata od Crkve. Čitao sam o Gospinim ukazanjima u Lourdesu, Fatimi, Parizu…

To sam čitao i u to vrijeme se pronijela vijest o ukazanjima ovdje. Pomislio sam: To je zbilja jedan veliki dar našem narodu, našem patničkom i mučeničkom narodu. Tolikim smo žrtvama kroz povijest plaćali svoju slobodu, žrtvovali se, pa mislim da smo zaslužili da Gospa nama dođe. Prva moja pomisao na vijest o ukazanjima bila je: Pa to je nagrada za sve što smo pretrpjeli za svoju vjeru. Toliki su ljudi, toliki svećenici umrli za našu vjeru, pa sam sve to shvatio kao dar Neba, kazao je fra Petar Ljubičić.

Kraljica Mira je kazala da će komunizam nestati

Posebno bih istaknuo jednu zgodu. Kad je jedanput kod nas u Tihaljini bila vidjelica Mirjana – župnik je u to vrijeme bio fra Klemo i on bi vidioce često pozvao u Tihaljinu, da se «izvuku» iz vreve, od naroda, da se odmore Mirjana je u mene vidjela slike iz hrvatske povijesti, kralja Tomislava i druge. Tada mi je Mirjana iznenada rekla da je pitala Gospu kad će doći naša država, na što je Gospa odgovorila da će to biti uskoro. To je bilo deset godina prije nego što se to dogodilo, prije nego je Hrvatska postala nezavisna..

Kazala je i to da je Gospa rekla kako će biti rat, a nakon toga će doći sloboda, slobodna Hrvatska. Rekla je i to da će nestati komunizma. Ostao sam bez daha, bez riječi. Je li to moguće! Nisam je imao snage ništa više pitati. Nakon toga oni su morali otići natrag u Međugorje, a ja sam taj isti dan također otišao u Međugorje, nisam mogao čekati. Iza ukazanja pristupio sam Mirjani i rekao joj: «Mirjana, znaš li ti što si mi rekla.

Ja još nisam došao k sebi, da će nestati komunizma, da će Hrvatska biti slobodna; spominjala si i rat.» Odgovorila je: «Ja sam ti rekla, o tome ne mogu više govoriti, ali to će biti.» Kad sam je upitao je li o tome razgovarala s drugim vidiocima, odgovorila je da jest, ali da o tome ne može više govoriti.

Dakle, riječ je o proročanstvu vidjelice Mirjane koje se ostvarilo i mislim da je jedno od najvažnijih u dvadeset pet godina ukazanja. Nakon deset godina dobili smo hrvatsku državu, koja je proglašena točno u vrijeme ukazanja, na 25. kad Gospa daje svoju poruku. Kad sam pitao neke naše parlamentarce kako to da je upravo u to vrijeme proglašena Hrvatska, odgovorili su da je to slučajno, da ništa nisu znali o Gospinoj poruci, kazao je fra Petar.

Gospa je dar našemu narodu, ali je dar i cijelome svijetu

Ukazanja su se proširila takvom brzinom po svijetu, da je i to jedno čudo. Gospa je prihvaćena najprije u župnoj zajednici, a onda i diljem svijeta; ljudi su diljem svijeta prihvatili Gospinu poruku i pitali se je li to moguće. Mnogi su mislili da je Bogu sve moguće, pa zašto onda ne bi bilo moguće da se Gospa ukaže u Bijakovićima, u župi Međugorje. Prvi dani bili su odlučujući za sve što će se u budućnosti dogoditi, zaključio je fra Petar.

Sa fra Petrom Ljubičićem razgovarao je Krešo Šego 2006. godine

www.medjugorje-news.com/GlasnikMira2006