MOLITVEVJERA I DUHOVNOST

Pokornički psalmi prigodni za molitvu tijekom korizme

Posebno mjesto među Psalmima zauzimaju oni pokorničkog karaktera. To su pobožne molitve, pjesme proistekle iz dubine srca pobožne duše koja se želi sa svojim Bogom izmiriti.

Ove psalme osobito je poželjno moliti prigodom svete ispovijedi, kad se čovjek kaje zbog grijeha i želi približiti Bogu. Pokornički psalmi mogu nam poslužiti za svakodnevno razmišljanje tijekom korizme ili duhovnih vježbi, kada čovjek na osobit način ispituje svoju savjest i odlučuje se kloniti grijeha.

Psalam 6 ‘Vapaj u nevolji’

Gospode, nemoj me karati u srdžbi svojoj,
ne kažnjavaj me u svojoj jarosti!
Smiluj mi se, Gospode, jer sam iznemog’o,
Gospode, ozdravi me jer dršću kosti moje.

Duboko mi je duša potresena,
a ti, o Gospode ‐ dokle ćeš?
Vrati se, Gospode, dušu mi izbavi,
spasi me rad svoje dobrote:
jer među mrtvima tko te se sjeća,
u Podzemlju tko ti hvale pjeva?

Iznemogoh od pusta jecanja,
u noći postelju plačem zalijevam,
suzama ležaj natapam.
Od žalosti oko mi gasne i slabi,
jer su mnogi neprijatelji moji.

Odstupite od mene, svi opaki,
jer je Gospod  plač moj čuo.
Čuo je Gospod molbu moju,
Gospod je primio moju molitvu.
Neka se postide i užasno zbune svi moji dušmani,
i puni srama neka smjesta odstupe.

Psalam 32 ‘Blažen čovjek komu je krivica otpuštena’

Blažen onaj kome je grijeh otpušten,
kome je zločin pokriven!
Blago čovjeku kome Gospod ne ubraja krivnju
i u čijemu duhu nema prijevare!

Prešutjet’ sam htio, al’ kosti mi klonuše
Od neprestana jecanja.
Danju i noću ruka me tvoja tištala,
snaga mi se trošila k’o za ljetnih žega.

Tad grijeh svoj tebi priznah
i krivnju svoju više ne skrivah.
Rekoh: ʺPriznat ću Gospodu prijestup svojʺ,
i ti si mi krivnju grijeha oprostio.

Zato nek’ ti se moli pobožnik svaki u času nevolje.
Kad bujice silne navale,
njega neće stići.
Utočište ti si moje,
od tjeskobe ti ćeš me sačuvat’,
odjenut’ me radošću spasenja.

Učit ću te, put ti kazat’ kojim ti je ići,
svjetovat ću te, oko će moje bdjeti nad tobom.

Ne budite kao konj ili mazga bez razuma:
divljinu im krotiš vođicama i uzdom,
inače im se ne primiči!

Bezbožnika taru mnoge nevolje,
a tko se uzda u Gospoda, njega okružuje milost.

Radujte se Gospodu i kličite, pravedni,
kličite svi koji ste srca čestita!

Psalam 38 ‘Vapaj napuštena čovjeka’

Gospode, u srdžbi svojoj nemoj ne karati,
i nemoj me kazniti u svojemu gnjevu.
Strijele se tvoje u me zabodoše,
ruka me tvoja teško pritisnu:
na tijelu mi ništa zdravo nema zbog gnjeva tvog,
od grijeha mojih mira mi nema kostima.

Zloće moje glavu su mi nadišle,
kao preteško breme tište me.
Rane moje zaudaraju i gnjiju
zbog bezumnosti moje.
Pogurih se sav i zgrčih,
povazdan lutam žalostan.

Moji bokovi puni su ognjice,
na tijelu mi ništa zdravo nema.
Iscrpljen sam i satrven posve,
stenjem od jecanja srca svojega.

O Gospode, sve su mi želje pred tobom,
i vapaji moji nisu ti skriveni.
Srce mi udara silno, snaga me ostavlja
i svjetlost vida očinjeg gasi se.

Prijatelji i drugovi od rana mojih uzmakoše,
i moji najbliži stoje daleko.
Namještaju mi zamke oni koji mi život vrebaju,
koji mi žele nesreću, propašću mi prijete
i uvijek smišljaju prijevare.

A ja sam kao gluh i ništa ne čujem
i, kao nijem, usta ne otvaram.
Postadoh k’o čovjek koji ne čuje
i koji u ustima nema odgovora.

Jer u tebe se, o Gospode, uzdam,
ti ćeš me uslišati, Gospode, Bože moj!
Rekoh: ʺNek’ se ne raduju nada mnom;
kad mi noga posrne, nek’ se ne uzdižu nada mnom!ʺ
Jer umalo ne propadoh,
i moja je bol svagda preda mnom.
Bezakonje svoje ja priznajem
i pun sam žalosti zbog grijeha svojega.

A koji su bez razloga protiv mene, moćni su,
i mnogi su koji me mrze nepravedno.
Za dobro zlom mi uzvraćaju,
protive mi se što tražim dobro.

O Gospode, ne ostavljaj me!
Bože moj, ne udaljuj se od mene!
Požuri se meni u pomoć,
Gospode, spase moj!

Psalam 51 ‘Smiluj mi se, Bože’

Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,
po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!
Operi me svega od moje krivice,
od grijeha me mojeg očisti!

Bezakonje svoje priznajem,
grijeh je moj svagda preda mnom.
Tebi, samom tebi ja sam zgriješio
i učinio što je zlo pred tobom:
pravedan ćeš biti kad progovoriš,
bez prijekora kada presudiš.
Evo, grešan sam već rođen,
u grijehu me zače majka moja.

Evo, ti ljubiš srce iskreno,
u dubini duše učiš me mudrosti.
Poškropi me izopom da se očistim,
operi me, i bit ću bjelji od snijega!

Objavi mi radost i veselje,
nek’ se obraduju kosti satrvene!
Odvrati lice od grijeha mojih,
izbriši svu moju krivicu!

Čisto srce stvori mi, Bože,
i duh postojan obnovi u meni!
Ne odbaci me od lica svojega
i svoga svetog duha ne uzmi od mene!

Vrati mi radost svoga spasenja
i učvrsti me duhom spremnim!
Učit ću bezakonike tvojim stazama,
i grešnici tebi će se obraćati.

Oslobodi me od krvi prolivene,
Bože, Bože spasitelju moj!
Nek’ mi jezik kliče pravednosti tvojoj!
Otvori, Gospodine, usne moje,
i usta će moja naviještati hvalu tvoju.

Žrtve ti se ne mile,
kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio.
Žrtva Bogu duh je raskajan,
srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.

U svojoj dobroti milostiv budi Sionu
i opet sagradi jeruzalemske zidine!
Tada će ti biti mile žrtve pravedne
i tad će se prinosit’ teoci na žrtveniku tvojemu.

Psalam 102 ‘Molitva u nesreći’

Gospode, usliši molitvu moju,
i vapaj moj k tebi da dođe!
Nemoj sakrivati lice od mene
u dan moje nevolje!
Prigni k meni uho svoje:
kad te prizovem, brzo me usliši!

Jer moji dani nestaju poput dima,
a moje kosti gore kao oganj.
Srce mi se suši kao pokošena trava
i kruh svoj zaboravljam jesti.
Od snažnih jecaja mojih
kosti mi uz kožu prionuše.

Sličan sam čaplji u pustinji,
postah k’o ćuk na pustoj razvalini.
Ne nalazim sna i uzdišem
k’o samotan vrabac na krovu.
Svagda me grde dušmani moji;
mnome se proklinju što bjesne na me.

Pepeo jedem poput kruha,
a piće svoje miješam sa suzama
zbog tvoje ljutine i gnjeva,
jer si me digao i bacio.
Moji su dani k’o oduljena sjena,
a ja se, gle, sušim poput trave.

A ti, o Gospode, ostaješ dovijeka
i tvoje ime kroza sva koljena.
Ustani, smiluj se Sionu:
vrijeme je da mu se smiluješ
‐ sada je čas!
Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo,
žale ruševine njegove.

Tad će se pogani bojati, Gospode, imena tvojega
i svi kraljevi zemlje slave tvoje
kad Gospod opet sazda Sion,
kad se pokaže u slavi svojoj,
kad se osvrne na prošnju ubogih
i ne prezre molitve njihove.

Nek’ se zapiše ovo za budući naraštaj,
puk što nastane neka hvali Gospoda.
Jer Gospod gleda sa svog uzvišenog svetišta,
s nebesa na zemlju gleda
da čuje jauke sužnjeva,
da izbavi smrti predane,
da se na Sionu navijesti ime Gospodnje
i njegova hvala u Jeruzalemu
kad se narodi skupe
i kraljevstva da služe Gospodu.

Putem je istrošio sile moje,
skratio mi dane.
Rekoh: ʺBože moj, nemoj me uzeti u sredini dana mojih!
Kroza sva koljena traju godine tvoje.

U početku utemelji zemlju,
i nebo je djelo ruku tvojih.
Propast će, ti ćeš ostati,
sve će ostarjeti kao odjeća.
Mijenjaš ih poput haljine i nestaju:
ti si uvijek isti
‐ godinama tvojim nema kraja.

Djeca će tvojih slugu živjeti u miru
i potomstvo će njihovo trajati pred tobom.

Psalam 130 ‘Pouzdanje u Boga’

Iz dubine, Gospode, vapijem tebi:
Gospodine, čuj glas moj!
Neka pazi uho tvoje
na glas moga vapaja!

Ako se, Gospode, grijeha budeš spominjao,
Gospode, tko će opstati?
Al’ u tebe je praštanje,
da bi te se bojali.

U Gospoda ja se uzdam,
duša se moja u njegovu uzda riječ.
Duša moja čeka Gospoda
više no zoru straža noćna;
više no zoru straža noćna
nek’ Izrael čeka Gospoda.

Jer je u Gospoda milosrđe
i obilno je u njega otkupljenje:
on će otkupiti Izraela
od svih grijeha njegovih.

Psalam 143 ‘Molitva u nevolji’

Gospode, slušaj moju molitvu,
u vjernosti svojoj prikloni uho mojim vapajima,
u pravednosti me svojoj usliši!
Ne idi na sud sa slugom svojim,
jer nitko živ nije pravedan pred tobom!

Dušmanin mi dušu progoni,
o zemlju pritisnu život moj;
u tmine me baci da stanujem
kao oni koji su davno umrli.
Duh moj već zamire u meni,
srce mi trne u grudima.

Spominjem se dana minulih,
mislim o svim djelima tvojim,
o djelima ruku tvojih razmišljam.
Ruke svoje za tobom pružam,
duša moja k’o suha zemlja za tobom žeđa.

Usliši me brzo, o Gospode,
dah moj već je na izmaku!
Lica svojeg preda mnom ne skrivaj,
da ne postanem kao oni koji u grob silaze!

Objavi mi jutrom dobrotu svoju
jer se uzdam u tebe.
Put mi kaži kojim ću krenuti
jer k tebi dušu uzdižem.

Izbavi me, Gospode, od mojih dušmana,
tebi ja se utječem.
Nauči me da vršim volju tvoju
jer ti si Bog moj.
Duh tvoj dobri
nek’ me po ravnu putu vodi!

Zbog imena svog, Gospode, poživi me,
zbog svoje pravednosti dušu mi izvedi iz tjeskobe!
Po svojoj dobroti satri moje dušmane,
uništi sve moje tlačitelje, jer ja sam sluga tvoj!

www.medjugorje-news.com/bitno.net

Vezani članci

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Back to top button

Adblock Detected

Molimo Vas ugasite AdBlock-er