CRKVAVJERA I DUHOVNOST

Vatikansko povjerenstvo za COVID-19: Cjepivo mora…

Vatikansko povjerenstvo za Covid-19 u suradnji s Papinskom akademijom za život donijelo je notu vezanu za pandemiju koronavirusa.

Ova se Nota sastoji od tri dijela:

A. Kontekst

B. O cjepivima

C. Smjernice za Vatikansko povjerenstvo za Covid-19

 A. Kontekst

Covid-19 pogoršava trostruku prijetnju istodobnih i međusobno povezanih kriza na zdravstvenom, gospodarskom i socio-ekološkom polju koje teško pogađaju siromašne i ranjive. Na našem putu prema pravednom oporavku, moramo osigurati da trenutni odgovori na krize postanu temeljni koraci prema pravednijem društvu, s inkluzivnim i međusobno povezanim sustavima. Poduzeti akcije koje predstavljaju spreman odgovor na pandemiju, imajući na umu i njezine dugoročne učinke, ključno je za globalno “ozdravljenje” i obnovu. Ako, naime, ti odgovori budu ograničeni samo na organizacijsku i operativnu razinu, a da se ne istraži sve ono što je dovelo do trenutnih poteškoća te tako svi postanemo spremni na stvarno obraćenje, nikada neće doći do onih dubokih društvenih i planetarnih promjena koje su nam tako hitne (usp. Fratelli tutti, 7). Razne intervencije Vatikanskog povjerenstva za Covid-19 (u nastavku “Povjerenstvo”), koje je papa Franjo osnovao kao kvalificiran i spreman odgovor na pandemiju, a i ova Nota koja se posebno bavi pitanjem cjepiva protiv Covida-19 vode se tom logikom.

B. O cjepivima

Temeljna načelâ i vrijednostî

1. Papa Franjo je u nekoliko navrata potvrdio potrebu da sadašnja cjepiva protiv Covida-19 budu dostupna i stavljena na raspolaganje svima, izbjegavajući »farmaceutsku marginalizaciju«: »ako postoji mogućnost liječenja neke bolesti lijekom, ovaj bi trebao biti dostupan svima, u protivnom se čini nepravda«. [1] U svojoj nedavnoj božićnoj poruci Urbi et Orbi, Papa je izjavio da cjepiva, ako žele »svijetliti i donijeti nadu cijelom svijetu, moraju biti dostupna svima… posebno najugroženijima i najpotrebitijima u svim krajevima svijeta« [2]. Ta načela pravde, solidarnosti i uključivosti moraju biti u temelju svake pojedine i konkretne intervencije koja ima za cilj pružiti odgovor na pandemiju. Već u svojoj katehezi na općoj audijenciji 19. kolovoza 2020. Papa je govorio o tome ponudivši neke kriterije “kod odlučivanja koje će se industrije pomagati: one koje pridonose uključivanju isključenih, promicanju posljednjih, općem dobru i čuvanju stvorenoga svijeta”. Pred našim se očima otvara široki horizont koji doziva u pamet načela socijalnog nauka Crkve [3] kao što su ljudsko dostojanstvo i povlašteno opredjeljenje za siromašne, solidarnost i supsidijarnost, opće dobro i skrb za zajednički dom, pravda i sveopće određenje dobara. [4] To je ujedno podsjećaj na vrijednosti koje na jeziku javnog zdravlja čine zajedničke referentne točke u hitnim zdravstvenim situacijama: jednako poštivanje ljudi (ljudsko dostojanstvo i temeljna prava), smanjenje patnje (solidarnost prema onima kojima treba pomoć u oskudici ili bolesti), pravičnost (fairness: nediskriminacija i pravedna raspodjela blagodati i tereta odgovornosti).[5]

2. U pozivu koji upućuje farmaceutskim poduzećima Papa ističe činjenicu da za sveopću i pravičnu namjenu cjepiva treba uzeti u obzir ne samo posljednju fazu davanja cjepiva, nego i čitav njegov »životni ciklus«, od samoga početka. Zato ćemo u ovom tekstu istražiti različite faze razvoja cjepiva, počevši od njegove proizvodnje pa sve do njegova odobrenja i distribucije i, na kraju, davanja, na čemu se insistira i u nedavnoj Noti Kongregacije za nauk vjere (KNV). [6] U svakoj pojedinoj od tih faza možemo prepoznati etičke implikacije o kojima itekako treba voditi računa pri donošenju potrebnih političkih (ekonomskih), organizacijskih i komunikacijskih odluka. Tekst ćemo zaključiti nekim preporukama za konkretna djelovanja koja mogu mobilizirati civilne kao i crkvene institucije i mreže kako bi doprinijeli pravednom i sveopćem pristupu cjepivu.

Istraživanje i proizvodnja

3. Prvo pitanje koje se često postavlja u vezi s proizvodnjom cjepiva odnosi se na biološke materijale koji se koriste za njihov razvoj. Prema dostupnim informacijama proizlazi da se kod nekih cjepiva koja su već spremna za odobrenje u više faza procesa koriste stanične linije dobivene iz fetusa pobačenih namjerno prije nekoliko desetljeća, dočim se kod drugih ovu vrstu materijala koristi ograničeno u određenim fazama laboratorijskih ispitivanja. [7]

4. To je pitanje već obrađivano u uputi Dignitas personae [8] Kongregacije za nauk vjere (8. rujna 2008.). Pojasnivši kako svrha (javnog) zdravlja ne može opravdati namjerni pobačaj radi dobivanja staničnih linija za proizvodnju cjepiva – uslijed čega je također njihova distribucija i komercijalizacija u načelu također moralno nezakonita – u uputi se precizira da: »unutar ovog općeg okvira postoje različiti stupnjevi odgovornosti. Teški razlozi mogli bi biti moralno razmjerni da opravdaju upotrebu ovog “biološkog materijala”«. To se pitanje obrađuje i u nedavnoj noti iste Kongregacija s posebnim osvrtom na cjepiva protiv Covida-19. [9]

5. Papinska akademija za život vratila se toj temi s dvije note (od 5. rujna 2005. odnosno od 31. srpnja 2017.). U drugoj se, na poseban način, isključuje »postojanje moralno relevantne suradnje između onih koji danas koriste ta cjepiva i čina namjernog pobačaja. Zato držimo da se mogu primjenjivati sva klinički preporučena cjepiva sa sigurnom sviješću da upotreba takvih cjepiva ne znači neku vrstu suradnje u počinjenju namjernog pobačaja. Iako se zajednički zalažemo da se osigura da nijedno cjepivo, kod njegove pripreme, nema nikakve veze s biološkim materijalom dobivenim od pobačaja, ponavljamo moralnu odgovornost da se cijepimo kako se djecu i, općenito, svekoliko pučanstvo ne bi izlagalo teškim zdravstvenim rizicima«.

6. Razni mehanizmi proizvodnje i djelovanja cjepiva imaju izravnu važnost kada je riječ o logistici distribucije cjepiva (posebno u odnosu na temperaturu na kojoj se čuvaju) i njihove sposobnosti da štite od zaraze ili kliničke manifestacije bolesti. U prvom slučaju, kad cjepivo štiti od zaraze, ono pridonosi imunitetu “krda”. U drugom slučaju, pak, to jest kada do zaraze dođe ali se ne manifestira klinički, cjepivo ne smanjuje cirkulaciju virusa (otuda potreba za izravnim cijepljenjem onih koji su najugroženiji). [10]

7. S temom proizvodnje povezana je također tema patentiranja. Financiranje istraživanja išlo je različitim pravcima, bilo u obliku javnih ulaganja od strane država (izravno za istraživanje ili u obliku rezerviranja određene količine doza), bilo u obliku donacija od strane privatnih subjekata. Treba dakle precizirati kako cjepivo može uistinu postati opće dobro (common good), kao što je to već istaknulo nekoliko političkih vođa (npr. predsjednica Europske komisije [11]). Naime, kako nije riječ o već danom prirodnom dobru (poput zraka ili oceana), niti otkriće (poput genoma ili drugih bioloških struktura), nego izum koji je plod ljudskog uma, moguće ga je podvrgnuti ekonomskoj disciplini koja omogućuje nadoknadu troškova istraživanja i rizika koji su poduzeća na sebe preuzela. No, zbog njegove uloge, veoma je uputno cjepivo smatrati dobrom kojem svi trebaju imati pristup, bez diskriminacije, u skladu s načelom sveopćeg određenja dobara koje je spomenuo također papa Franjo (usp. br. 1). »Ne možemo isto tako dopustiti da nas virus radikalnog individualizma pobijedi i učini ravnodušnima prema patnji druge braće i sestara… stavljajući zakone tržišta, patente i izume iznad zakonâ ljubavi i zdravlja čovječanstva« [12]

8. Cilj komercijalnog iskorištavanja kao jedini kriterij etički je neprihvatljiv na području medicine i zdravstvene skrbi. Ulaganjâ na medicinskom polju trebala bi pronaći svoje najdublje značenje u ljudskoj solidarnosti. Da bi to bilo moguće, potrebno je osmisliti prikladne sustave koji pospješuju transparentnost i suradnju, a ne antagonizam i natjecateljstvo. Moramo nadvladati logiku »vakcinacijskog nacionalizma« [13] shvaćenog kao pokušaj nekih država da što brže dođu do svog cjepiva radi nekog prestiža i prednosti, osiguravajući prvo sebi potrebne količine za svoje stanovnike. Međunarodni su sporazumi veoma poželjni i trebaju ih podržati kako bi se upravljalo patentima na takav način da se svima olakša pristup tom proizvodu i izbjegne potencijalne poremećaje na tržištu, među ostalim i zato da se u budućnosti cijenu održi stabilnom.

9. Industrijska proizvodnja cjepiva mogla bi se pretvoriti u djelotvornu suradnju državâ, farmaceutskih poduzeća i drugih organizacija, tako da se proizvodnju može istodobno ostvarivati u različitim dijelovima svijeta. Kao što je to – barem djelomično – bilo moguće postići kod istraživanja, pozitivna je sinergija poželjna također na ovome području: tako bi se moglo unaprijediti pogone za proizvodnju i distribuciju koji već postoje na područjima na kojima će se cjepivo isporučivati, poštujući na taj način načelo supsidijarnosti.

Odobravanje, distribucija i davanje

10. Nakon završetka različitih faza eksperimentalnih studija, postavlja se pitanje kako različite za to zadužene vlasti u izvanrednim stanjima mogu regulirati odobravanje proizvoda kako bi ga se stavilo na tržište i koristilo u raznim zemljama. S obzirom na to da postoje razna tijelâ koja su mjerodavna za davanje navedenog odobrenja te međunarodnu dinamiku pandemije, potrebno je koordinirati postupke potrebne za postizanje toga cilja i promicati suradnju između regulatornih tijela.

11. Što se tiče kriterija za davanje i pristup cjepivu, u javnoj se raspravi sukobljavaju različita stajališta. No, unatoč tim različitim gledištima postoje i točke slaganja koje namjeravamo podržati. Postoji, naime, dogovor da prioritet trebaju imati profesionalne kategorije koje pružaju usluge od zajedničkog interesa, posebno zdravstveno osoblje, ali i zaposleni u drugim djelatnostima koje iziskuju kontakt s javnošću radi pružanja osnovnih usluga (kao što su škola i javna sigurnost), najugroženije društvene skupine (poput starijih i bolesnih s određenim patologijama). Taj se kriterij, naravno, ne može primijeniti na sve situacije. Ostaje, na primjer, siva zona prilikom definiranja kome dati prioritet pri cijepljenju unutar iste rizične skupine. Pažljivije raslojavanje stanovništva moglo bi pomoći u rješavanju tih dilema (npr. provođenjem cijepljenja u gusto naseljenim područjima maksimizira se njegove koristi). Za pravičnu raspodjelu moraju se, k tome, uzeti u obzir i drugi relevantni vidovi, a ne samo zdravlje (kao što je različita izvedivost restriktivnih mjera).

12. Ovaj redoslijed davanja na međunarodnoj razini podrazumijeva da »prioritet mora biti cijepljenje određenih osoba u svim zemljama, a ne svih ljudi u određenim zemljama« (direktor SZO-a). [14] Treba zato izbjegavati da neke zemlje primaju cjepivo jako kasno zbog njegove smanjene dostupnosti uvjetovane time što su se bogatije zemlje unaprijed opskrbile s velikim količinama. Riječ je o tome da se postigne dogovor o određenim postotcima prema kojima treba dalje konkretno postupiti. Distribucija cjepiva zahtijeva niz oruđâ koja treba precizirati i upotrijebiti u cilju postizanja dogovorenih općih ciljeva dostupnosti. Kongregacija za nauk vjere inzistira na tome da »postoji i moralni imperativ za farmaceutsku industriju, vlade i međunarodne organizacije da osiguraju da cjepiva koja su sa zdravstvenog gledišta učinkovita i sigurna, ali i etički prihvatljiva, budu dostupna i najsiromašnijim zemljama, i to na način koji im neće biti preskup«. [15] Potrebno je napose razviti plan distribucije u kojem će se voditi računa o suradnji koja je prijeko potrebna za svladavanje logističkih i organizacijskih prepreka na teško dostupnim područjima (rashladni lanci, prijevoz, zdravstveno osoblje, korištenje novih tehnologija itd.). Značajke cjepiva također utječu na taj vid (npr. temperatura skladištenja). Ovdje izlazi na vidjelo potreba za međunarodnim tijelom koje će imati mandat, moralni autoritet i operativnu sposobnost da, kao uostalom i u ostalim fazama o kojima je prethodno bilo riječi, koordinira različite sastavne dijelove toga procesa. Trenutno je Svjetska zdravstvena organizacija i dalje važna referentna točka koju treba ojačati i poboljšati tamo gdje pokazuje svoje nedostatke i teškoće u suočavanju s nastalim izazovima.

13. Što se tiče moralne odgovornosti podvrgavanja cijepljenju (također na temelju onoga što je rečeno u br. 3), treba ponoviti kako ta tematika također uključuje odnos između osobnog zdravlja i javnog zdravlja, pokazujući njihovu usku međuovisnost. U svjetlu te povezanosti, držimo važnim da se u tom pogledu donese odgovorna odluka, jer odbijanje cijepljenja može predstavljati također rizik za druge. To vrijedi također kad se, u nedostatku alternative, kao razlog za odbijanje navodi da se želi izbjeći izvlačiti korist od ishodâ namjernog pobačaja. Naime, u tim se slučajevima, kao što pojašnjava Kongregacija za nauk vjere, može smatrati “moralno prihvatljivim”, pod točno određenim uvjetima, “primiti cjepiva protiv Covida-19 u kojima se tijekom istraživanja i proizvodnog procesa koristilo stanične linije dobivene iz pobačenih fetusa” [16]. Ovdje se radi o pasivnoj materijalnoj suradnji (a ne formalnoj), jer je neizravna i daleka [17] zbog namjere na temelju koje se donosi odluka, neočekivanosti moralno upitnog događaja i okolnostî u kojima se nalazimo ovih dana. Zato kriteriji zbog kojih bi ta odluka o cijepljenju bila etički nedopuštena nisu obvezujući. Slijedom toga, odbijanje cijepljenja moglo bi ozbiljno povećati opasnosti po javno zdravlje. [18] S jedne strane bi, naime, izloženiji zarazi bile one društvene skupine koje ne mogu primiti cjepivo (npr. imunosuprimirani) te, da bi izbjegle zarazu, mogu računati samo na cijepljenje ostalih (i na imunitet krda). S druge strane, razbolijevanje dovodi do povećanja broja hospitalizacija što ima za posljedicu preopterećenje zdravstvenih sustava, pa i mogućeg kolapsa, kao što se to zbiva u nekoliko zemalja tijekom ove pandemije. To onemogućuje pristup zdravstvenoj zaštiti što ponovno najviše pogađa one koji imaju najmanje. Kao što su nedavno izjavili biskupi Engleske i Walesa, »treba pristati na cijepljenje ne samo zbog vlastitog zdravlja, nego i u ime solidarnosti s drugima, posebno s najugroženijima«. [19]

C. Smjernice za Vatikansko povjerenstvo za Covid-19

14. Radi veće jasnoće o radu Povjerenstva, u nastavku se donose neke smjernice za njegov rad u vezi s cjepivom. Opća je namjera dobiti sigurno i učinkovito cjepivo protiv Covida-19 tako da liječenje bude dostupno svima, s posebnom brigom za najranjivije, poštujući načelo pravičnosti tijekom cijelog procesa razvoja i distribucije cjepiva (istraživanje, razvoj, proizvodnja, financiranje, distribucija, planovi davanja cjepiva). Transparentnost i pravilna komunikacija ključni su za jačanje povjerenja i prihvaćanje čitavog procesa cijepljenja. [20]

15. Prvi cilj: etičko-znanstvena procjena. Na temelju dostupnih znanstvenih spoznaja, Povjerenstvo će moći iznijeti ocjene o kakvoći cjepiva, metodologiji i cijeni koja će omogućiti pravičnu distribuciju cjepiva.

Radnje koje treba poduzeti: Usko surađivati s glavnim organizacijama koje razvijaju, ocjenjuju, isporučuju i daju cjepiva te po mogućnosti, kad se za tim ukaže potreba, iznijeti mišljenja o javnim stajalištima o kvaliteti/pravičnosti prijedloga za distribuciju i korištenje. Zato Povjerenstvo želi imati pristup najtočnijim znanstvenim informacijama i iskoristiti različite kapaciteta za provjeru strategijâ za distribuciju i širenje cjepiva, posebno što se tiče njihova utjecaja na najugroženije. Kao što ističe Sveti Otac, »ne možemo dopustiti da nas zatvoreni nacionalizmi sprečavaju da živimo kao prava ljudska obitelj kakva jesmo«. Moramo osigurati »cjepiva za sve… [stavljajući] na prvo mjestu, najranjivije i najpotrebitije!« [21].

16. Drugi cilj: globalni lijek “lokalnog okusa” [22]. Globalni lijek koji vodi računa i valorizira lokalne situacije: cilj je stvoriti resurse koji će pomoći mjesnim crkvama u pripremi te inicijative i protokola liječenja za pojedine zajednice.

Radnje koje treba poduzeti: Usko surađivati s biskupijama i kršćanskim zajednicama diljem svijeta kako bi se razumjelo različite zahtjeve i koristilo te informacije za razvijanje čvrstih stavova, preporukâ i odgovarajućih sredstava primjerenih različitim potrebama. To će se isprva sastojati od pažljivog slušanja mjesnih Crkava kako bi im se pomoglo da podrže strukture i djelovanja svojih vlada i drugih tijela.

17. Treći cilj: partnerstvo (partnership) i sudjelovanje. Uspostaviti usku suradnju s raznim organizacijama kako bi se pridonijelo planiranju, provedbi i procjeni preporukâ za davanje cjepivâ diljem svijeta.

Radnje koje treba poduzeti: Raditi s predstavnicima glavnih uključenih institucija i organizacija, kao i s globalnim zdravstvenim organizacijama, nevladinim organizacijama i donatorskim organizacijama kako bi se pomoglo u razvoju, procjeni i sudjelovanju u rješenjima.

18. Četvrti cilj: ujediniti snage. Ostvariti plodnu suradnju s raznim radnim skupinama Povjerenstva i drugim crkvenim skupinama kako bi se Crkvi predložilo najbolje moguće preporuke.

Radnje koje treba poduzeti: Surađivati s ostalim radnim skupinama Povjerenstva koristeći kao okvir Laudato si’ i Fratelli tutti, uzimajući u obzir njihove sugestije za konačne preporuke Povjerenstva.

19. Peti cilj: vodstvo (leadership). Produbiti znanja i shvaćanja Crkve u zaštiti i promicanju dostojanstva koje je Bog dao svima.

Radnje koje treba poduzeti: Pomoći sveopćoj Crkvi i svijetu da artikuliraju najdublje razloge za suočavanje s tim izazovom kao globalna ljudska obitelj. Crkva bi mogla djelovati kao katalizator za suočavanje s tim izazovom na način koji odražava svijest i poštivanje dostojanstva sviju.

20. Šesti cilj: Crkva u službi “izlječenja svijeta” [23]. Dati eksplicitne i čitljive primjere pridonoseći, između ostalog, postizanju cilja pravedne distribucije cjepivâ i lijekova.

Radnje koje treba poduzeti: Kreativno koristiti glasove Crkve širom svijeta kako bi se govorilo, poticalo i pomoglo osigurati dostupnost kvalitetnih cjepiva i lijekova našoj globalnoj obitelji, posebno ranjivim osobama. Crkva može pomoći na mnogo načina: preko biskupskih konferencija, zdravstvenih i obrazovnih mreža (škole i sveučilišta), mnogih crkvenih organizacija koje dolaze do siromašnih, redovničkih zajednica itd. Razmotriti mogućnost davanja donacija skupinama koje rade na tome da lijekove i cjepiva dobiju oni koji su u najvećoj potrebi.


[1] Franjo, 2020. “Obraćanje volonterima i prijateljima zaklade Banco Farmaceutico”, 19. rujna 2020. [2] Franjo, 2020. “Urbi e torbi – Božić 2020.” 25. prosinca 2020. [3] Usp. Kompendij socijalnog nauka Crkve, brr. 105-208. [4] Franjo, 2020. Izliječiti svijet – Kateheza o pandemiji, Uvod. Vatikan: LEV, str. 15-20. [5] Nuffield Council for Bioethics, 2020. Fair and equitable access to Covid-19 treatments and vaccines. London: NCB, str. 3. [6] KNV, 2020. “Nota o moralnosti korištenja nekih cjepiva protiv Covida-19”, 21. prosinca 2020. [7] Usp. Charlotte Lozier Institute, Covid-19 Vaccine Candidates and Abortion-Derived Cell Lines, 3. prosinca 2020., u https://lozierinstitute.org/update-covid-19-vaccine-candidates-and-abortion-derived-cell-lines/ [8] KNV, 2008. Uputa Dignitas personae: o nekim bioetičkim pitanjima, 35. [9] KNV, 2020. “Nota o moralnosti korištenja nekih cjepiva protiv Covida-19”, 21. prosinca 2020. [10] »Allocation guidelines must balance the obligation to assist individuals most likely to benefit against the obligation to secure the greatest aggregate benefit across the population«. U: Wu, J.H., John, S.D, and Adashi E.Y., 2020, “Allocating Vaccines in a Pandemic: The Ethical Dimension”, The American Journal of Medicine, studeni 2020., svezak 133(11). [11] Predsjednica Von der Leyen u više je navrata ponovila kako se cjepivo protiv Covida-19 mora smatrati javnim dobrom, jer svi napori u borbi protiv pandemije mogu biti uspješni samo ako zajedno radimo za opće dobro. Usp., na primjer, njezin govor: https://ec.europa.eu/commission/presscorner/detail/ov/SPEECH_20_2258 [12] Franjo, 2020. “Urbi e torbi – Božić 2020.” 25. prosinca 2020. [13] Ghebreyesus, Tedros, 2020. »Govor generalnog direktora Svjetske zdravstvene organizacije na tiskovnoj konferenciji o Covidu-19«, 4. rujna 2020. [14] Ghebreyesus, Tedros, 18. kolovoza 2020. [15] KNV, 2020. “Nota o moralnosti korištenja nekih cjepiva protiv Covida-19”, 21. prosinca 2020. [16] KNV, 2020. “Nota o moralnosti korištenja nekih cjepiva protiv Covida-19”, 21. prosinca 2020. [17] Prema Biskupskoj konferenciji Sjedinjenih Američki Država (USCCB), “s obzirom na to da ova kriza traži hitna rješenja, da ne postoje alternativne mogućnosti i da je veza između pobačaja koji se dogodio desetljećima prije i cjepiva koje se danas proizvode daleka, cijepljenje novim cjepivima protiv Covida-19 u tim okolnostima može biti moralno opravdano”. USCCB, 2020, Moral Considerations Regarding the New Covid-19 Vaccines. [18] Kao što se ističe u noti na mrežnoj stranici Vijeće biskupskih konferencija Južne Amerike (CELAM), ako ne postoji druga mogućnost da se zaštiti svaki ljudski život i zdravlje sviju osim uzimanja dostupnih cjepiva, ne može se za cijepljenje smatrati da je u suradnji sa zlom (pobačajem, na primjer), nego se to ima smatrati izravnim činom skrbi za život. Usp. CELAM, 2020.,“Vacunas con Fetos Abortados”. [19] Biskupska konferencije Engleske i Wallesa, Odjel za socijalnu pravdu, 2020. “Covid-19 and Vaccination”. [20] “The imbalanced and opaque sequence that characterized the early distribution of the limited supplies of the drug remdesivir should serve as a cautionary tale. The same mistakes must not be repeated. Only transparent and consistently applied allocation procedures will ensure public trust, especially in the case of vaccines. Ensuring that the allocation of vaccines is effective, fair, and justifiable to all is a priority that must not be compromised.” U: Wu, J.H., John, S.D, i Adashi E.Y., 2020., nav. dj. [21] Franjo, 2020. “Urbi e torbi – Božić 2020.” 25. prosinca 2020. [22] Franjo, 2020. Fratelli tutti. O bratstvu i socijalnom prijateljstvu, 143. [23] Usp. Franjo, 2020. Izliječiti svijet – Kateheza o pandemiji, Uvod. Vatikan: LEV.

www.medjugorje-news.com/ika.hkm.hr

Vezani članci

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Back to top button

Adblock Detected

Molimo Vas ugasite AdBlock-er