7 savjeta sv. Don Bosca kako odgojiti dijete
Korisni savjeti svetog don Ivana Bosca za umornog roditelja ili frustriranog učitelja Jedna od najizazovnijih stvari u odgoju djeteta je znati kako i kada disciplinirati.
Don Bosco točno zna kroz što prolazite, jer je cijeli svoj život posvetio odgoju mladih buntovnih dječaka. Primio je stotine mladih u nepovoljnom položaju, obrazovao ih i uložio svu svoju energiju da te dječake pretvori u čestite ljude koji će služiti većem dobru društva. Kako su njegovi napori rasli, Ivan Bosco je trebao pomoć drugih. To je značilo i formiranje novih učitelja, piše Aleteia.
U svojim pismima učiteljima, Ivan Bosco izlaže detaljan “preventivni sustav” odgoja koji nastoji natjerati “učenike da budu poslušni ne iz straha ili prisile, nego iz uvjeravanja. U ovom sustavu svaka sila mora biti isključena, a umjesto nje, milosrđe mora biti glavni pokretač djelovanja.”
Evo sedam savjeta koje je sveti Ivan Bosco dao svojim učiteljima, a koji su i danas aktualni i mogu pomoći umornom roditelju ili frustriranom učitelju da usmjeri djecu na put kreposti.
1) Kazna bi trebala biti vaše zadnje utočište. Nema sumnje da je deset puta lakše izgubiti strpljenje nego ga kontrolirati, prijetiti djetetu nego ga uvjeravati da postupi ispravno. Nema sumnje, također, puno je veće zadovoljstvo – našem ponosu – kazniti one koji nam se opiru, nego ih s čvrstom ljubaznošću podnositi. Sveti Pavao često je žalio kako su se neki obraćenici na vjeru prelako vratili svojim uvriježenim navikama; ipak je sve to podnosio sa strpljivošću koliko revno koliko i vrijedno divljenja. To je vrsta strpljenja koja nam treba u radu s mladima.
2) Odgajatelj mora težiti tome da ga njegovi učenici vole, ako želi zadobiti njihovo poštovanje. Kad u tome uspije, izostavljanje nekog znaka dobrote je kazna koja ponovno raspiruje oponašanje, oživljava hrabrost i nikada ne degradira. Svaki pedagog mora se voljeti ako želi da ga se poštuje. On će postići ovaj veliki cilj ako svojim riječima, a još više svojim djelima jasno stavi do znanja da su sva njegova briga i skrb usmjereni prema duhovnoj i zemaljskoj dobrobiti njegovih učenika.
3) Osim u vrlo rijetkim slučajevima, ispravke i kazne ne treba davati javno, nego nasamo i odvojeno od drugih. Trebali bismo ih, dakle, očinskim strpljenjem ispraviti. Nikada, koliko je to moguće, ne ispravljajte javno, nego nasamo, ili kako se kaže — in camera caritatis – odvojeno od drugih. Samo u slučajevima sprječavanja ili otklanjanja ozbiljnog skandala dopustio bih javne ispravke ili kazne.
4)Fizički kažnjavati (udarati) nekoga na bilo koji način, čupati ga za uši i druge slične kazne, moraju se apsolutno izbjegavati. Zakon ih zabranjuje, a jako “bole” djecu i srozavaju ugled odgajatelja.
5) Odgojitelj mora paziti da se učenici upoznaju sa zakonima stege, nagradama i kaznama, tako da se nitko ne može opravdati da nije znao što je naređeno ili zabranjeno. [Drugim riječima, djeca trebaju granice i dobro reagiraju na njih. Nitko se ne osjeća sigurnim ako leti naslijepo i uvijek će se srušiti.]
6) Budi precizan kada je to stvar dužnosti, čvrst u težnji za dobrom, hrabar u sprječavanju zla, ali uvijek blag i razborit. Uvjeravam vas, pravi uspjeh može doći samo iz strpljenja. Nestrpljivost samo gadi učenike i širi nezadovoljstvo među najboljima među njima. Dugogodišnje me iskustvo naučilo da je strpljenje jedini lijek i za najgore slučajeve neposluha i neodgovaranja među djecom. Ponekad, nakon što sam uložio mnogo strpljivih napora bez uspjeha, smatrao sam potrebnim pribjeći strogim mjerama. Ipak, njima nikad ništa nisam postigao, a na kraju sam uvijek otkrivao da je milosrđe konačno trijumfiralo tamo gdje je strogost naišla na neuspjeh. Milosrđe je lijek za sve, iako može biti sporo u liječenju.
7) Da bismo bili pravi roditelji u ophođenju s mladima, ne smijemo dopustiti da sjena ljutnje potamni naše lice. Ako smo ponekad zatečeni nespremni, neka svijetla vedrina našeg uma smjesta rasprši oblake nestrpljenja. Samokontrola mora vladati cijelim našim bićem – našim umom, našim srcem, našim usnama.
Kad je netko kriv, probudi suosjećanje u svom srcu i gaji nadu u svom umu za njega; tada ćeš ga s dobitkom ispraviti. U određenim teškim trenucima mnogo je korisnija ponizna molitva Bogu nego nasilni izljev bijesa. Vaši učenici sigurno neće izvući nikakvu korist iz vaše nestrpljivosti i nećete poučavati nikoga tko bi vas mogao promatrati.
