100. OBLJETNICA ROĐENJA DR. FRA LJUDEVITA RUPČIĆA KOJI JE SAMIM ČUDOM PREŽIVIO KOMUNISTIČKE ČISTKE
Piše: Dr. fra Tomislav Pervan
Fra Ljudevit Rupčić zacijelo pripada onoj plejadi hercegovačkih franjevaca koji su iza sebe ostavili vidljiv i svijetao trag na svakome području djelovanja. I kao franjevac, i kao dušobrižnik, i kao vrsni govornik, briljantni um i intelektualac, poliglot, ljubitelj i znalac hrvatskoga jezika, prevoditelj, teološki pisac, polemičar, kritičar, vrli Hrvat, domoljub, politički uznik, progonjen zbog vjere i svoga zvanja, do kraja srastao s ovom Hercegovom i hrvatskom grudom, veliki promicatelj Međugorja, koji je prvi ponudio javnosti cjelokupnu sažetu istinu i viđenje bijakovsko-međugorskoga fenomena. Prvi je dao stručni teološki osvrt na zbivanja u Međugorju u Glasu Koncila, doskora, nakon samih početaka god. 1981.
Rodio se na Hardomilju – gore na brdu, starome, kamo se sadanji naraštaji ponovno vraćaju i udahnjuju mu život, gdje su i sagradili crkvu svetoga Stjepana, zaštitnika. Znamo tko je bio Stjepan u Novome zavjetu – Prvomučenik. A kako je ovaj naš puk porod mučenika, porod vuka i arslana, kako veli pjesnik, veliki Nazor, štuje taj puk napose vrle borce za vjeri i istinu, za pravovjerje: Iliju, Ivana Krstitelja, Stjepana! Svakomu je ime i program: Moj Bog je Jahve, Bog je milostiv, Bog je kruna i krunište svakoga života.
Rodio se fra Ljudevit – krsnim imenom Ante – god. 1920., nedugo nakon Prvoga svjetskoga rata, te prve svesvjetske veleklaonice. Otac mu je bio na fronti i vratio se doma živ, ali si je za vrijeme vojne navukao bolesti te je doskora preminuo. Malomu Anti nije bilo ni pet godina kada je izgubio oca, a najmlađi brat Andrija tek se bio rodio. Stariji brat Ivan-Iko, kao franjevac fra Bonicije, bio je deset godina stariji od Ante, već je bio sjemeništarac, pohađao je širokobriješku gimnaziju. Skrb za obitelj preuzela je majka Anica, sestra uglednoga franjevca, profesora teologije i potonjega provincijala fra Luje Bubala. Vjerojatno je na spomen svoga ujaka i uzeo franjevačko ime fra Ljudevit-Lujo.
Majka Anica bijaše stup kuće, odgajala je brižno i majčinski; nosio je to Ante-fra Ljudevit u svome srcu cijeloga života. Uvijek je govorio o svojoj majci, pisao o majci. Znao je što je majka u životu čovjeka i naroda, ali i Crkve, pa je zato sve posvećivao svojoj majci i Majci Mariji. Utemeljio je i od honorara za objavljene prijevode i djela financirao zakladu, veliku zbirku umjetnina na Humcu nazvanu Majka. Napisao je nekoliko nezaboravnih, gotovo antologijskih eseja Majka koje je znalački oslikao umjetnik Aleksandr-Saša Zvjagin.
Pučku je školu pohađao na Humcu, gimnaziju upisao u Mostaru gdje je svršio prvi razred, a potom na Širokome Brijegu, u franjevačkoj gimnaziji, gdje je i maturirao god. 1940. U franjevački red stupio je 1938., a zbog ratnih previranja i trajnoga pobolijevanja svečane je zavjete položio tek u kolovozu 1945., po svršetku rata i Križnoga puta. Kada već spominjemo bolesti, cijeloga je života patio od crijevnih bolesti i loše probave, znao je reći da se u životu nikada nije do sita najeo. Filozofiju i teologiju studira u raznim mjestima Hercegovine kamo su se profesori i studenti sklanjali od ratnih bombardiranja.
Početkom apokaliptične 1945. godine povlači se prema Zagrebu gdje je dočekao svršetak rata. Čudom je preživio komunističke čistke po Zagrebu. Vraća se u Hercegovinu i te jeseni nastavlja studij teologije u Zagrebu. Uvijek je znao isticati kako su upravo hercegovački franjevci, koji su u to doba bili na studiju u Zagrebu, briljirali pred onodobnim hrvatskim teološkim veličinama, a u ispitnoj se komisiji znao zateći prije uhidbe i nadbiskup bl. Alojzije Stepinac, koji se redovito pohvalno izražavao o širokobriješkoj gimnaziji te znanju koje su učenici stjecali na tome hercegovačkom Parnasu, intelektualnome Areopagu.
miportal.hr
