CRKVAOBITELJVIJESTIVJERA I DUHOVNOST

10 grijeha s kojima se žene najčešće suočavaju

Postoje grijesi s kojima se žene suočavaju više nego muškarci. Dopustimo Bogu da rasvijetli naša srca kako bismo ih prepoznali i borili se protiv njih.

Započinjanje razgovora o grijehu često može djelovati preplavljujuće, no trebamo neprestano, ponizno tražiti od Boga neka istraži sve što bi moglo predstavljati uvredu Bogu. Nakon što to vidimo, možemo se boriti protiv toga.

John Owen je dao naputak vjernicima u ”Usmrćivanju grijeha”: „Usmrtite grijeh ili će on usmrtiti vas“. Grijeh je ozbiljan, no dobra je vijest za vjernika da je on otkupljen za to. Izaija 1, 18 to prekrasno ilustrira: „Hajde, dakle, da se pravdamo,” govori Jahve. “Budu l` vam grijesi kao grimiz, pobijeljet će poput snijega; kao purpur budu li crveni, postat će kao vuna“.

Muškarci i žene stvoreni su na Božju sliku; muškarci i žene bore se protiv donošenja bezbožnih odluka. No s obzirom na to da su muškarci i žene stvoreni različito, isti grijeh može se pojaviti u različitim nijansama. Pogledat ćemo izbliza na deset od ovih grijeha; kada ih budemo vidjeli, moći ćemo se boriti protiv njih. 

1. Mišljenje da znamo bolje od Boga

Da zaista razumijemo veličinu priče koju Bog pripovijeda, prepoznali bismo da su naši životi i veliki i maleni. Maleni u smislu da je svatko od nas jedan lik u Božjoj priči; veliki u smislu da ako živimo znajući da se život zasniva na Bogu, dobivamo privilegiju u pomaganju izgrađivanja vječnog kraljevstva. Kraljevstva koje će nadvladati zlo, bol i grijeh. 

Iz tog razloga jest toliko ponosa omotano u trenutku kada pomišljamo da znamo bolje od Boga, a velika je pogrješka kada živimo za sebe. Kada je sve ono što radimo u životu jest služenje ”mene” i ”meni”, to znači da služimo sebi u kraljevstvima gdje smo mi bogovi, što dovodi do pogrješke u vjerovanju da Bog služi nama. Bog nas voli, brine za nas, skrbi za nas, no Isus je došao kao kralj-sluga. 

U trenutku jasnoće, možemo naumiti reći Bogu: „Vidim Tvoj put, no moj je bolji“. Željeli bismo reći ”ne”, no istina je da to često ne radimo. To činimo u poslovima, u odnosima, čak i kod onoga kako pristupamo duhovnim stvarima. Ako želimo štovati Boga, trebamo se prisjetiti onoga što nam je rekao: „Jer misli vaše nisu moje misli i puti moji nisu vaši puti,” riječ je Jahvina. “Visoko je iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli“. (Izaija 55, 8-9) OGLAS

2. Odgođena poslušnost 

Koliko često znamo da Bog traži da nešto učinimo, no mi ipak odgodimo poslušnost? Možda ne bismo bilo toliko drski kada bismo samo rekli Bogu ”ne”, no žene rutinerski Bogu govore ”kasnije”. Uvjeravamo same sebe da previše drugih stvari trebaju našu instant pažnju i kažemo si da će Bog zasigurno razumjeti zašto smo zanemarile Njegovu zapovijed da razgovaramo s tom susjedom, pomognemo tom prijatelju ili obavimo određenu službu u crkvi. 

Mudro je da se ne pretrpamo aktivnostima, no prečesto tu mudrost koristimo kao ispriku da ne činimo ono što nam je Bog rekao da činimo. To je često zbog toga što poslušnost na činjenje nečeg novog znači prestajanje nečega za što nismo spremne prestati. Varamo Boga i same sebe. Poslat ćemo druge da učine ono što mi ne želimo. Samo propuštamo to da budemo svjedokinje onoga što Bog može učiniti kada Mu vjerujemo. 

3. Toleriranje grijeha

U ime tolerancije i ljubavi, žene ponovno i ponovno grijeh nazivaju drugim imenima: slabošću, osobnim istinama ili ”ja sam takva kakva jesam”. Bog ne gleda na grijeh olako, je nas grijeh odvaja od Boga. Izaija 59, 2 kaže: „Ne, zlodjela vaša rastavljaju vas s Bogom vašim, grijesi vaši zaklonili su lice njegovo od vas, da ne čuje“. To bi nas trebalo prestraviti, to što nastavljanje grijeha da postoji stvara odvratnost kod Boga. Ipak, Rimljanima 5, 8 otkriva lijek: „A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije“. 

Možemo mrziti grijeh i voljeti ljude i moramo se riješiti zamisli da ovo dvoje ne može postojati zajedno. U stvari, prijezir prema načinima kako grijeh vara i uništava je revolucionarni čin ljubavi. Možemo mrziti ubojstvo, sebičnost, rasizam i  nasilje, dok imamo na umu da, ako smo vjernici, ne trebamo odabrati koje ćemo grijehe mrziti na načine koji su društveno prihvatljivi ili koje je prikladno mrziti. OGLAS

Mrzimo sav grijeh jer Bog mrzi sav grijeh. Ne dopuštamo mu da se zadrži, jer ne mislimo da imamo vremena za obračunavanje s grijehom ili jer razmišljanje o grijehu čini da se osjećamo loše u vezi onoga tko smo. Vjerujemo da smo ono što Bog kaže da jesmo; pravedna, voljena Božja djeca i borimo se za slobodu koja vodi do života obilja. 

Nemojte dopuštati da grijeh progovara ili čak šapuće u vaš život. U Postanku 4, 7 Bog kaže Kajinu, prije nego što je postao prvi ubojica čovječanstva: „Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš. A ne radiš li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu što na te vreba; još mu se možeš oduprijeti“. Kada nas grijeh želi progutati, ne trebamo ostati i čekati hoće li on samo malo zagristi; nadvladavamo ga Božjom snagom koja djeluje kroz nas. 

4. Strah od muškarca

Svatko želi pripadati i mnogi očajnički tragaju za time. Ta žudnja, ako je bez kontrole, vodi ljude u strah i u to da očajnički žele udovoljiti ljudima. Kada je naša ljubav ispravno orijentirana, to stavlja i ostavlja Isusa na prvom mjestu, zbog čega živimo iz strahopoštovanja prema Bogu, želeći udovoljiti Njemu više nego ljudima. Živimo poput Pavla, koji u Galaćanima 1, 10 kaže: „Doista, nastojim li ovo pridobiti ljude ili Boga? Ili idem li za tim da ljudima ugodim? Kad bih sveudilj nastojao ljudima ugađati, ne bih bio Kristov sluga“. 

5. Planiranje bez uzimanja Boga u obzir

O, kako mi žene volimo planirati budućnost; razmišljanje o tome kako će se ono za čime žudimo ostvariti može biti slavna stvar, sve dok god tražimo Boga da nas vodi prema tome. No koliko često se oslanjamo na naše vlastite snage i mudrost za razlikovanje onoga što je dobro? 

Trebamo usporiti dovoljno da budemo sigurne da smo utišale našu ambicioznost i sve ono što je usredotočeno na ”ja”, kako bismo mogle čuti ono što Bog ima za reći. Razmatramo, slušamo i držimo sve otvorenih ruku. Isusov polu-brat ne ublažava riječi o tome kada govori u Jakovljevoj 4, 13-15: „Slušajte sad vi, koji govorite: “Danas ili sutra poći ćemo u ovaj i onaj grad, i provest ćemo ondje jednu godinu, i trgovat ćemo, i teći ćemo.” Vi, koji ne znate, što će biti sutra, jer što je vaš život? Jer ste dim, koji se zamalo pokaže, i onda, ga nestane. Mjesto da govorite: “Ako Gospodin htjedne, živjet ćemo i učinit ćemo ovo ili ono”“ OGLAS

6. Proždrljivost

Kada čujemo riječ ”proždrljivost” običavamo misliti na pretjerano uživanje u hrani. To zasigurno jest jedan dio značenja te riječi, no proždrljivost se može primijeniti na gotovo svaku zemaljsku stvar. Za neke od nas to je možda gledanje televizije, za druge je tjelovježba, za treće je kupovina stvari preko interneta. Pavao je upozorio na to da halapljivo uživanje u svakom svjetovnom užitku može biti štetno. Pavao savjetuje neka hranimo duhovne, a ne tjelesne žudnje: „Svršetak im je propast, bog im je trbuh, slava u sramoti – jer misle na zemaljsko“. (Filipljanima 3, 19)  

7. Prisvajanje slave

Ovo se odnosi i na javno i na privatno. Kada iskusimo uspjeh, priznajemo li to i jesmo li svjesne da je on došao od Boga? Ili smo brze na tome da svu slavu i zasluge pripišemo sebi? Ako smo lake na tome da slavu uspjeha pripisujemo sebi, to je grijeh. Bez obzira na to radi li se o dobrom obroku, dobro odrađenom zadatku ili plodonosnoj službi, Bogu se treba dati sva slava. 

Iako postoje razdoblja kada žanjemo ono što smo sijale teškim radom, naša srca i dalje trebaju priznavati da je to tako samo zašto što nam je Bog dao snagu, mudrost i sposobnosti. Božja slava prevladavajuća je tema u Bibliji, a priča iz Djela apostolskih 12, 21-23 otriježnjujuć je podsjetnik na opasnosti prisvajanja slave koja ne pripada nama: „U određeni dan sjede Herod odjeven u kraljevsko ruho na prijestol i stade im govoriti. Narod izvikivaše: “Božji glas, a ne ljudski! Odmah ga, zbog toga što ne dade slavu Bogu, udari anđeo Gospodnji te on, nakon što ga pojedoše crvi, pogine“. 

8. Gunđanje

Filipljanima 2, 14-15 nas upućuje: „Sve činite bez mrmljanja i oklijevanja da budete besprijekorni i čisti, djeca Božja neporočna posred poroda izopačena i lukava u kojem svijetlite kao svjetlila u svijetu“. Ovo izgleda kao nemoguć zadatak, no bog od nas ne traži činjenje stvari za koje nas neće opremiti. 

Sve smo čule onu kada prijateljica kaže ”samo se trebam ispuhati”. Iako je mudro tražiti pobožne prijateljice kada nas stisnu životni problemi, ono što nije pobožno ponašanje je žaljenje i gunđanje. Razlika između traženja pobožne podrške i grješnog prigovaranja je u onome što činimo nakon što objasnimo našu situaciju.  

Tražimo li molitvu i smjer kako da se obračunamo s našim problemima ili samo želimo s nekime podijeliti naše probleme, kako bi nas netko mogao žaliti i reći nam kako smo mi žene u pravu? 

9. Zavist

Zavist i ljubomora se često miješaju, no usudit ću se reći da je zavist puno češća kod žena. Richard H. Smith napisao je za portal ”Psychology Today” da ”se zavist događa kada žudimo za određenim atributima u kojima uživa druga osoba. Ljubomora se događa kada je nešto što već posjedujemo (obično poseban odnos) ugroženo od strane treće osobe. Zavist je situacija sa dvije osobe, dok je ljubomora situacija sa tri osobe. Zavist je reakcija zbog toga što nam nešto nedostaje. Ljubomora je reakcija na gubitak nečega (obično nekoga)“. 

Zavist stvara nezadovoljstvo, a oboje se moraju iznijeti na svjetlo, jer ako ne, oboje imaju moć uništiti. Budalasto je hraniti našu zavist, jer u njoj ne postoji ljubavi, samo mržnja i prijezir. Kao što Titu 3, 3 uči: „Jer i mi nekoć bijasmo nerazumni, nepokorni, lutalice, robovi raznih požuda i naslada, živjeli smo u zlu i zavisti, odvratni bili, mrzili jedni druge“. 

10. Nezadovoljstvo 

U knjizi ”Zapeti”, Jennie Allen savršeno opisuje ovaj problem: „Nezadovoljstvo truje duše žena. Kuće su nedovoljno velike, nosimo odjeću pogrešnih veličina, ne možemo zatrudnjeti, ne možemo se udati, ne možemo si priuštiti prave traperice. Trebamo djecu koja su poslušna, kosu koja je poslušna, muža koji je poslušan i trebaju nam poslovi koji su ispunjavajući i dovoljno novca za sve to“! Ona je u pravu. Bolest nezadovoljstva oslabila je prevelik broj duša i moramo to zaustaviti. 

Božja Riječ da je nam tajnu zadovoljstva za kojom sve tragamo. Pavao je pisao Filipljanima (dok je bio u kućnom pritvoru), da se istinom možemo radovati, biti zahvalni i razmišljati ispravno u svim okolnostima. Dao nam je mudrost: „Govorim to ne zbog oskudice, ta naučen sam u svakoj prigodi biti zadovoljan. Znam i oskudijevati, znam i obilovati! Na sve sam i na svašta navikao: i sit biti i gladovati, i obilovati i oskudijevati. Sve mogu u Onome koji me jača“! (Filipljanima 4, 11-13) 

medjugorje-news.com

Vezani članci

Leave a Reply

Your email address will not be published.

Back to top button