Župnik sam hodočasti u Mariju Bistricu – unatoč kiši i mokrim pa progorjelim čarapama, ne odustaje!
Župnik župe sv. Katarine djevice i mučenice u Lokvama, vlč. Zlatko Ćibarić, već u pet ujutro u četvrtak, 15. listopada, uputio se na svoje oko 180 kilometara dugo hodočašće prema Mariji Bistrici. Naime, vjernici svake godine u marijanskom mjesecu listopadu, hodočaste u ovo marijansko svetište, no ove godine zbog pandemije koronavirusa i nemogućnosti organiziranja hodočašća, u Mariju Bistricu župnik se uputio sam. U razgovoru za Hrvatsku katoličku mrežu kaže da je na samom početku hodočašća gotovo od njega odustao. Jaka kiša prati ga čitavo vrijeme.
Hodočašće u čast Blažene Djevice Marije trebalo bi završiti u subotu, 17. listopada, u večernjim satima, misom zahvalnicom. Ako zbog vremenskih prilika, vlč. Ćibarić i ne prohoda svih 180 kilometara, nadoknadit će ih nekom drugom prigodom, ističe za Hrvatsku katoličku mrežu. “Jaka kiša gotovo me odmah u startu zaustavila od nauma, ali sam nekako ipak, uz Božju pomoć, išao korak po korak. Gusta kiša pratila me čitavim putem. Zastao sam na postaji u Ravnoj Gori gdje se slavio župni blagdan, pa sam se i duhovno okrijepio, dobio snagu za dalje”, svjedoči lokvarski župnik. U četvrtak je prošao 40- tak kilometara, stigao je do Vrbovskog.
Ni u petak vrijeme nije bilo ništa bolje. “Ali, obećao sam Majci Božjoj Bistričkoj da ću nekako doći do nje, pa i ako bude ostao koji kilometar od planiranih 180 da ga nisam prešao, nadoknadit ću ga kad bude ljepše vrijeme. Nosi me i ova situacija u kojoj se nalazimo, ne možemo hodočastiti kao župa, ali nosim sve župljane, da nas Majka Božja čuva i od ovih nevolja”, kaže vlč. Zlatko.
Nosim sve župljane, da nas Majka Božja čuva i od ovih nevolja
Odgovarali su ga od puta, odgovaraju ga još uvijek, ali župnik ne odustaje. “Nešto je jače i od vremena, ali i od nas ljudi. Nešto što čovjeka privlači, vuče, daje snagu. Nosim u srcu puno nakana; prikazujem sve vjernike koji su mi povjereni na području župa u Gorskom kotaru, ali i svakog čovjeka, gdje god se nalazio. Prikazujem svoj život i svećenički poziv, prikazujem sve svećenike…”, svjedoči HKM-ov sugovornik.
Lokvarski župnik u svakom svom hodočasničkom koraku nosi i domovinu Hrvatsku, ali i hrvatske obitelji. Moli da po zagovoru Blažene Djevice Marije one uistinu postanu kućne Crkve, unatoč teškim i izazovnim vremenima u kojima je obitelj jako na udaru.
Nosim u srcu puno nakana; prikazujem sve vjernike koji su mi povjereni na području župa u Gorskom kotaru, ali i svakog čovjeka, gdje god se nalazio
Vlč. Ćibarić kaže da mu je ovaj hod dobro došao u ovom uzburkanom i užurbanom vremenu: “Prilika je da čovjek dok hoda razmatra vlastiti život. Nekako se na putu najviše družim s Majkom Marijom, Ona me prati, nisam sam”.
Svećenik hodočasnik nasmijao se prisjećajući se kako su mu se zapalile čarape koje je na peći pokušavao osušiti.
Progorjele čarape / Foto: Privatni album
Kroz prizmu uzbrdica i nizbrdica možemo promatrati i naš svakodnevni život
No, unatoč svemu, ide dalje. Vlč. Zlatko podijelio je s nama zanimljivo promišljanje s hodočašća o uzbrdicama i nizbrdicama koje je prolazio, promatrajući kroz tu prizmu i naš svakodnevni život. Ponekad su u pitanju zahtjevne uzbrdice, ali dođu i lakše nizbrdice, trenuci predaha od poteškoća. “Treba život gledati u svjetlu nade, vjere i ljubavi.”
www.medjugorje-news.com/hkm.hr
