Znate li koja se baklava pravi od 33 sloja tijesta i zašto?
Porijeklo baklave je neizvjesno. Povijest ove omiljene slastice nije uopće dobro dokumentirana. Neki starogrčki deserti uključeni u slavni Deipnosophistae (“Stručnjaci za večeru”, grčki tekst iz 3. stoljeća pr. Kr. koji prikazuje klasične recepte) mogli bi nalikovati baklavi utoliko što su punjeni orasima i medom, ali nemaju karakteristično pahuljasto tijesto kao baklava.
U svom sadašnjem obliku, slažu se povjesničari hrane, baklava je najvjerojatnije razvijena u carskim kuhinjama palače Topkapi u Carigradu – današnjem Istanbulu. Poznato je da je sultan svakog 15. u mjesecu ramazanu, u svečanoj povorci, svojim janjičarima darivao pladnjeve baklave. Dolazak baklave u Grčku može se pratiti unatrag do ovih carskih vremena. Kako je carstvo širilo svoj utjecaj preko Bliskog istoka, Balkana i Mediterana, sa sobom je donijelo kulinarske tradicije mnogih teritorija koje je već osvojilo, uključujući i svoje carske kuhinje, piše Aleteia.
Baklava je brzo postala popularna slatka poslastica i među plemićima i među pučanima. Osmanlije su stoljećima vladale Grčkom, uvodeći svoju kulinarsku tradiciju, uključujući i baklavu, u regiju. Kako je Otomansko Carstvo doseglo svoj vrhunac u 16. i 17. stoljeću, baklava se čvrsto udomaćila u grčkoj kuhinji. Ali tada su Grci tome dali poseban zaokret – možda kao oblik vjerskog i kulturnog otpora.
Obično se baklava pravi s najmanje četiri sloja filo tijesta i dva do tri sloja orašastih plodova i sirupa. Neki složeniji recepti zahtijevaju do 12 slojeva filo tijesta i pet ili više slojeva orašastih plodova i sirupa. Ali grčki pekari i kućanstva prave ga s 33 sloja tijesta, što se odnosi na godine Isusova života.
Zasigurno ima više promjena u tradicionalnom receptu za baklavu, uključujući lokalne sastojke i regionalne varijacije. Danas je grčka baklava poznata po upotrebi meda i cimeta te raznih orašastih plodova, poput oraha i pistacija – ali uglavnom zbog svoje vjerske simbolike.
