Zašto slavimo sv. Petra i Pavla zajedno kad su se jedva poznavali?
Rijetko su se susretali u stvarnom životu, pa zašto im je svetkovina na isti dan? Pavao se jedva dvaput susreo s Petrom i drugim “stupovima” jeruzalemske Crkve.
Prvi put su se sreli u Antiohiji, gdje su se posvađali. Drugi put to je bilo u Rimu cara Nerona, gdje su obojica umrli kao mučenici, ali ne iste godine ili na isti dan. Dakle, zašto su uvijek predstavljeni i slavljeni zajedno?
Neprocjenjivi zagovor dvojice svetaca
“A ja ti kažem da si ti Petar i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju” (Mt 16,18). Šimun Petar, ili Šimun Stijena, bio je nepokolebljiv. To ne znači da je bio bez mana: njegove velike ideje često su se izjalovile. Htio je hodati po vodi, ali se skoro utopio; bio je posljednji koji je napustio Isusa i prvi koji ga je zanijekao. Ono što je u njemu bilo nepokolebljivo bila je njegova vjera, koja ne dolazi od krvi i mesa, nego od Oca Nebeskog. Stoga su mu dani “ključevi raja” – atribut njegove vlasti i onih njegovih nasljednika koji su određeni održati Crkvu na putu istine i jedinstva.
Ali Pavlova sloboda bila je nužna za očuvanje Duha Svetoga u Crkvi, koja nastavlja preobražavati svijet. Bez individualnosti vjera može postati previše kruta i jednolična. Ipak, bez Petrove budnosti ne bi bilo jedinstva. Dakle, ovo dvostruko pokroviteljstvo je neophodno i ne može ga se odreći: Sv. Petre i Pavle moli te za sve nas!
