Zašto se svetkovina Božića slavi 25. prosinca?
Budući da je Blagovijest 25. ožujka, možete li mi reći je li 25. prosinac namješten datum? Ispada točno devet mjeseci. I koja je poveznica Božića s bogom Mitrom koji se štovao 25. prosinca?
Poštovani!
Tvrdnja da Božić ima poganske korijene počele su se osobito širiti u 17. st. s engleskim puritancima i škotskim prezbiterijancima koji su odbacivali štošta katoličkoga kao neosnovano na Svetom pismu, zanemarujući tradiciju.
Dvije su se takve teorije raširile od tada do danas:
Prva je da je Božić zamijenio Saturnalije, slavlje u čast rimskoga boga Saturna koje se održavalo u prosincu. Međutim, Saturnalije su trajale više dana i završavale najkasnije do 25. prosinca (neki autori tvrde do 23. prosinca). Stoga zvuči neuvjerljivo da se htjelo smijeniti staro slavlje stavljajući novo na sam njegov završetak ili čak dva dana poslije.
Druga je tvrdnja da je Katolička Crkva ustanovila Božić 25. prosinca kako bi zamijenila Dan rođenja Nepobjedivoga Sunca (Dies Natalis Deus Solis Invicti) koji je ustanovio car Aurelijan 274. godine. To Nepobjedivo Sunce pak smatra se jednim od izražaja kulta boga Mitre. Međutim, Hipolit Rimski u Komentaru na Knjigu o Danielu (oko 204. godine) tvrdi sljedeće: „Prvi se dolazak našega Gospodina u tijelu, kada je rođen u Betlehemu, zbio 25. prosinca, u srijedu.“ Hipolitova Kronika također smješta rođenje Gospodinovo na taj datum. Dakle, datum Božića bio je poznat puno prije ustanovljenja svetkovine Nepobjedivoga Sunca.
Stoga ostaje pitanje kako je i zašto svetkovina Božića upravo 25. prosinca?
Najprije, u židovstvu Isusova vremena bilo je vjerovanje o cjelovitoj dobi velikih izraelskih proroka: to je ideja da su oni umrli na sam dan njihova rođenja ili začeća. Budući da se od prvih stoljeća vjerovalo da je Isus umro 25. ožujka (npr. za to svjedoči Tertulijan, 2. st.), to se vjerovanje primijenjeno na njega smatralo potvrdom datuma njegova začeća (koji je inače posvjedočen i kod Hipolita) . Spekuliralo se i o tome da je 25. ožujak datum stvaranja svijeta dok se Kristovo začeće i uskrsnuće na taj datum u tom kontekstu interpretiralo kao novo stvaranje (usp. KKC 349; 2174). Rođenje, dakako, treba smjestiti devet mjeseci kasnije – koliko je vrijeme trajanja trudnoće – 25. prosinca.
Napravljeni su i određeni izračuni kojima je otkriveno kako je Zaharija, otac Ivana Krstitelja, služio u Hramu u jesen uoči začeća Isusova. Neposredno nakon Zaharijine službe začet je Ivan Krstitelj. Budući da iz Evanđelja znamo kako se navještenje dogodilo u šestom mjesecu Elizabetine trudnoće, to je potvrdilo datum začeća, a onda i rođenja Gospodinova.
Primjećuje se i da je 25. prosinca po julijanskom kalendaru bio datum zimskoga solsticija, od kada dani počinju bivati dulji, a noći kraće. Ovu naravnu simboliku zasigurno su koristili i poganski kultovi koji su štovali božanstvo sunca, pa i oni stariji od kršćanstva. Međutim, za kršćane je Kristovo rođenje na taj datum bilo ispunjenje proroštva o Suncu pravde iz Knjige Malahijine (vidi Mal 4,2).
Kršćanska objava od Knjige Postanka jasno prikazuje Sunce kao stvorenje Božje upravo protiv vjerovanja poganskih naroda koji su mu se klanjali. Biblija jasno kaže: „Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedinome služi“ (Mt 4,10). Međutim, Sunce je svakako prikladan simbol Božje slave. Naposljetku, ono omogućuje naravni život na zemlji. Upravo stoga i može označiti Krista, „bez kojega ne možemo učiniti ništa“ (Iv 15,5) i koji je „svjetlo svijeta“ (Iv 8,12).
Tako primjerice sv. Jeronim govori u jednoj božićnoj homiliji: „Čak i samo stvorenje daje za pravo našoj propovijedi, kozmos je svjedokom istinitosti naše riječi. Sve do ovoga dana rastu mračni dani, od danas se smanjuje tama… Raste svjetlost, uzmiče noć.“ Zaharija u Lukinu Evanđelju prorokuje o Kristu kao o „Mladom Suncu koje će nas pohoditi s visine“ (Lk 1,78). U tom smislu sve stvorenje, pa tako i Sunce, ostvaruje svoj na neki način sakramentalni značaj upućujući na svoga Stvoritelja (vidi Rim 1,20).
Papa Benedikt XVI. u knjizi Duh liturgije tvrdi da su odlučujuće za određivanje datuma Božića bile veze između stvaranja i križa, stvaranja i Kristova začeća.
Činjenica je da je samo svetkovanje Božića prošlo određeni razvoj, kao i da je prvih stoljeća bilo i drugih datuma koji su se u pojedinim mjesnim Crkvama smatrali odgovarajućim za obilježavanje Kristova rođenja. Međutim, nadam se da ti je iz izloženoga jasnije zašto je baš 25. prosinac naposljetku prevladao.
Btb
don Damir
