Pater Stjepan Ivan Horvat: Zašto sam odgovorio Elli Dvornik i kako možemo pružiti ruku ljudima poput nje
Smatram da sam učinio ono što sam trebao, što bi i Isus učinio kad bi bio “u mojoj koži”. Poslao sam Elli poruku i privatno, a status sam objavio javno jer znam da se mnogi bore sa sličnim situacijama i da si zbog pogreške svećenika uskraćuju sakramente kaže pater Horvat
Misionar Krvi Kristove, pater Stjepan Ivan Horvat, oduševio je danas s odgovorom na TikTok video Elle Dvornik u kojem ona iznosi vlastita neugodna iskustva iz Crkve. Pater je Elli poručio kako mu je žao zbog loših stvari koje je doživjela te ponudio svoju ispriku kao svećenik.
“Ako ikad budeš mislila da nešto mogu učiniti za tebe, kao čovjek, kao svećenik, uvijek mi se možeš javiti”, napisao je u postu koji je u kratko vrijeme skupio više od šest tisuća lajkova, a prenijeli su ga čak i svjetovni mediji. Patera Horvata, koji je javnosti između ostalog poznat i zbog evangelizacije na Ultra festivalu, zamolili smo da za naš portal napiše osvrt na cijeli događaj te nas kao vjernike pouči kako da priđemo ljudima koji su ranjeni od strane svećenika ili nekih drugih članova Crkve.
Svaki je čovjek grešnik, kaže nam Riječ Božja (Rim 3), a svaki je svećenik čovjek.
Čekaj, onda bi to značilo da je svaki svećenik grešnik, ili? Ček, ček, ček…
Čovjek = grešnik
Svećenik = čovjek
Svećenik = grešnik
Uf…
Jednom mi je bivši profesor rekao kako je i samo jedan “loš” svećenik na svijetu previše, i da za to nema opravdanja jer narod od nas opravdano očekuje da živimo sveto. No i svećenici su ljudi.
Pater Stjepan Ivan Horvat : Zašto sam odlučio odgovoriti Elli Dvornik?
Ovako, nisam puno razmišljao o tome hoću li ili neću odgovoriti, no čim sam vidio članak, prsti su mi sami krenuli tipkati. Valjda je to dio mog misionarskog poziva i poslanja, ali i iskustva djelovanja na društvenim mrežama.
Isprva sam se osjećao dosta povrijeđeno jer mi je žao što netko zbog svećeničke pogreške odustaje od Crkve. Svećenik sam i nije mi to lako čuti. Kad god se ovako nešto dogodi i kad netko proziva svećenika, i sam se na neki način osjećam prozvanim. Svjestan sam da sam samo čovjek i, realno, prije ili kasnije zbog moje će pogreške možda netko zamrziti Crkvu. Možda već i jest…
Žao mi je zbog toga i gotovo uvijek to spomenem u ispovijedi. Često razmišljam o tome, i ta me je stvar mučila kad sam se borio s odlukom da postanem svećenik. A opet, nije realno očekivati da nikada neću pogriješiti, čovjek sam.
Nisam mislio da će moja poruka Elli izazvati toliko pažnje, vjerojatno se to dogodilo jer se radi o poznatoj osobi. No lako se moglo raditi i o nekome drugome: Katarini, Petru, Stjepanu, Marti… i vjerujem da bih jednako reagirao. To su situacije na koje nailazim svakodnevno, u razgovorima i ispovijedima. Uvijek mi bude najviše žao samih ljudi jer zbog svećenika odustaju od onoga Božjega, odustaju od milosti koju im ništa drugo na svijetu ne može zamijeniti. Baš šteta…
A svijet toliko čezne za onime što mu Bog želi dati preko Crkve, za milošću, za sakramentima, za euharistijom, za ispovijedi… I traži to u materijalnom, u prolaznom, u novcu i slavi, a ondje mir i smisao nikada, baš nikada, neće uspjeti naći.
Smatram da sam učinio ono što sam trebao, što bi i Isus učinio kad bi bio “u mojoj koži”. Poslao sam Elli poruku i privatno, a status sam objavio javno jer znam da se mnogi bore sa sličnim situacijama i da si zbog pogreške svećenika uskraćuju sakramente. Smatrao sam da, s obzirom na to da je Ellina poruka bila javna, i moj odgovor trebao biti javan. Molio sam se za cijelu situaciju i vjerujem da će se Bog pobrinuti za nju. A Elli i obitelji želim sve najbolje u životu.
No moram priznati da me jedna stvar rastužuje, a to su brojni osuđujući komentari – čak i vjernika – ispod moje objave. Ne bismo to trebali tako olako činiti. Učimo od Isusa koji je uvijek tražio put do srca svake osobe, osobito onih koji su se, možda i ne svojom krivnjom, odvojili od milosti. Tako sam shvatio i Ellin post, kao vapaj duše za milošću. U takvim situacijama nismo pozvani osuđivati, nego pronaći način da ljudima donesemo Svjetlo koje je Krist.
U takvim situacijama važno je razmisliti što ćemo postići nekom riječju ili komentarom. Najlakše je uperiti prst i baciti kamen, no ako se pogledamo u ogledalo, onda – budimo iskreni – i u svom životu možemo vidjeti puno toga zbog čega bismo pred Bogom mogli samo spustiti pogled od srama.
Ella je, poput tebe i mene, osoba za koju je Isus došao na svijet i otišao na križ. Isus je zbog mene, tebe i Elle dopustio da ga ponižavaju, bičuju, okrune trnjem te mu probiju čavlima ruke i noge. I to ne zato što je morao, već zato što mu je toliko stalo do našeg spasenja. U konačnici, zato što je beskrajno ljubio i mene i tebe i Ellu. I zbog toga si ne uzimajmo tako lako za pravo nekoga osuditi. To, uostalom, ni Isus nije činio.
Dragi ljudi, oprostite nama svećenicima na propustima, slabostima i grijesima koje smo počinili. Sigurno zaslužujete bolje i više. Potrebna nam je vaša molitva i podrška jer smo, iako svećenici, samo ljudi.
Bog vas blagoslovio i čuvao!
