Zašto nam svećenik daje pokoru nakon ispovijedi?
Pokora nakon ispovijedi nije kazna, nego lijek i put povratka Bogu. Saznajte zašto Crkva daje pokoru i što ona znači za duhovni život.
Nakon što ispovjedimo svoje grijehe u sakramentu ispovijedi (pokore), svećenik nam određuje određenu pokoru. Kako navodi Katekizam Katoličke Crkve, „sva dobra djela mogu biti dana kao pokora“, uključujući „djela pobožnosti, ljubavi i mrtvljenja“ (1460), a osobito molitvu.
Sveti Ivan Pavao II. podsjeća da su pokore koje vjernici primaju u ispovijedi „znak osobne odluke koju je kršćanin donio pred Bogom u sakramentu – započeti novi život“. Zato se pokora ne smije svesti na puko izgovaranje formula, nego treba biti čin bogoštovlja, milosrđa, ljubavi i zadovoljštine.
Drugim riječima, pokoru treba izvršiti pobožno i s gorljivom molitvom. Izvršavanje pokore svjesni je prekid sa zlom. Time se odmičemo od grijeha i stavljamo na put svetosti.
Ipak, ponekad se čini da je pokora prejednostavna. Dominikanac o. Romanus Cessario u svojoj knjizi Sedam sakramenata objašnjava:
Često se pokora sastoji od moljenja poznatih molitava – primjerice određenog broja Zdravomarija. Takva pokora ima dublju vrijednost nego što se na prvi pogled čini, jer njezina snaga ne dolazi samo iz našeg čina, nego iz preobilnih zasluga Kristove žrtve koju sakrament pokore prenosi na izvršenje pokore.
Pokoru molimo u duhu poniznosti, zahvalnosti i strahopoštovanja. Pokorom ne „otkupljujemo“ Božju milost niti plaćamo oproštenje. Krist je već platio cijenu svojom smrću na križu.
Zadovoljština za grijehe nije samo naše djelo – ona se ostvaruje po Isusu Kristu. Mi, koji sami od sebe ne možemo ništa, možemo sve u suradnji s Onim koji nas jača (KKC 1460).
Pokora je dar i povlastica jer nas suobličuje Kristu. Oprošteni grešnik može svoje patnje i napore sjediniti s Kristovom mukom po kojoj je primio oproštenje.
Sakramentalna pokora pomaže čovjeku da krene putem povratka Ocu. Ona nije samo kazna nego i lijek. Iako je grešnik ustao iz grijeha, još mora ponovno zadobiti puninu duhovnog zdravlja (KKC 1459).
Izvršavanjem pokore popravljamo štetu nastalu grijehom, ali i ponovno uspostavljamo navike dostojne Kristova učenika (KKC 1494). Pokora nas potiče na trajno nastojanje oko dobra i produbljuje naš odnos s Bogom, koji rado prima naše pokajanje i vraća nas u blisko prijateljstvo sa sobom.
