Zašto molimo za umiruće – Sotona će učiniti sve što može da odmami umiruću osobu od Boga
Molimo za umiruće da se okrijepe u posljednjim časovima svoga ovozemaljskog života i ustraju do kraja. Smrt može biti zastrašujući događaj u nečijem životu, pogotovo kada znaju da umiru i da će svakog trenutka otići iz ovog života. Zato je iznimno važno moliti za one koji umiru, moleći Boga da izlije svoju milost na dušu koja pati.
Katekizam Katoličke Crkve objašnjava zašto su umirućima potrebne naše molitve u dijelu o sakramentu bolesničkog pomazanja. Prva milost ovog sakramenta je okrepa, mir i hrabrost da se prevladaju poteškoće koje prate stanje teške bolesti ili starosne slabosti. Ta je milost dar Duha Svetoga, koji obnavlja pouzdanje i vjeru u Boga i jača protiv napasti Zloga, napasti malodušja i tjeskobe pred smrću. KKC 1520
Sotona će učiniti sve što može da odmami umiruću osobu od Boga u njezinim posljednjim trenucima. Osjećaj očaja i usamljenosti može dovesti do toga da osoba pomisli da ju je Bog napustio. Nadalje, osjećaji srama i nedostojnosti mogu “osakatiti” umiruće na pragu smrti. Možda misle da zbog težine svojih grijeha ne mogu otići u raj.
Sveti Ivan Pavao II. u svom Pismu starijima primjećuje da smrt može sa sobom donijeti određeni strah od nepoznatog koji je teško podnijeti. “Upravo pred licem smrti zagonetka ljudskog postojanja postaje najakutnija. Ne samo da je čovjek mučen bolom i sve većim propadanjem njegova tijela, nego još više od straha od trajnog izumiranja”.
Ta bi tjeskoba doista bila neutješna da je smrt bila potpuna destrukcija, kraj svega. Smrt tako prisiljava ljude da si postavljaju temeljna pitanja o smislu samog života. Što je s druge strane mračnog zida smrti? Predstavlja li smrt konačan kraj života ili postoji nešto iza toga?
Oni koji umiru trebaju naše molitve kako bi se suočili s takvim pitanjima s mirom i spokojem. Potrebna im je Božja milost da okončaju ovaj život bez straha od nepoznatog. Umjesto toga, mogu umrijeti u miru znajući da je Isus pobijedio smrt i želi im dobrodošlicu u svoje vječno prebivalište.
Philip Kosloski Aleteia.org
