Zašto katolici koriste raspela koja prikazuju Isusa na križu?
Korištenje raspela kod katolika slijedi drevnu tradiciju koja poštuje najvišu Isusovu žrtvu. Dok je prazan križ uobičajeni kršćanski simbol koji dijele sve kršćanske crkve, katolici se ističu po svojoj čestoj upotrebi raspela, križa koji prikazuje izmučeno tijelo Isusa Krista. Zašto je to tako?
Katolička crkva poštuje najvišu žrtvu Isusa Krista na križu od najranijih dana kršćanstva. U početku se to radilo na prikriven način, koristeći simbolične figure za predstavljanje Isusa na križu. U početku su umetnuta grčka slova tau (T) i rho (P) i stvorila su apstraktnu sliku koja izgleda kao netko na križu.
Također, poznato je da su rani kršćani koristili dupina upletenog oko trozuba, simbole posuđene iz grčke mitologije koji su primijenjeni na Isusovu žrtvu na križu. Međutim, nakon što je kršćanstvo “legalizirano”, umjetnici su mogli biti realističniji i otvoreniji, a kršćani su slobodno prikazivali Isusa na križu. Jedno od nadahnuća iza ovog umjetničkog izričaja dolazi iz poslanice svetog Pavla Korinćanima, gdje piše: “Mi naviještamo Krista raspetoga, kamen spoticanja Židovima i ludost poganima” (1. Korinćanima 1,23).
Svrha raspela oduvijek je bila prikazati ogromnu Kristovu ljubav prema cijelom čovječanstvu i podsjetiti nas na nadu u uskrsnuće dobivenu tom pobjedom Isusove muke. Sveti Augustin je u 4. stoljeću ponudio savršen sažetak zašto katolici koriste raspelo. Smrt Gospodina, Boga našega, ne bi trebala biti razlogom srama za nas; nego bi to trebala biti naša najveća nada, naša najveća slava. Uzimajući na sebe smrt koju je pronašao u nama, najvjernije nam je obećao dati život u njemu, kakav sami od sebe ne možemo imati. Toliko nas je ljubio da je, i sam bezgrešan, za nas grješnike trpio kaznu koju smo zaslužili svojim grijesima.
Kako onda može propustiti dati nam nagradu koju zaslužujemo za našu pravednost, jer on je izvor pravednosti? Kako može on, čija su obećanja istinita, propustiti nagraditi svece kad je podnio kaznu grešnika, iako je sam bez grijeha? Braćo, neustrašivo priznajmo, pa čak i otvoreno naviještajmo, da je Krist za nas razapet; priznajmo to, ne u strahu nego u radosti, ne u sramoti nego u slavi.
Na kraju, raspelo nas podsjeća da bez križa nema uskrsnuća te da smo pozvani uzeti svoje križeve i slijediti Isusa. Pokazao nam je primjer istinskog kršćanskog života i mi trebamo nasljedovati njega i njegovu veliku ljubav prema cijelom čovječanstvu, spremni učiniti sve, pa makar to značilo i dati svoj život za drugoga.
