Zašto je važno nositi čudotvornu medaljicu – Ova nevjerojatna priča nam to otkriva
Snaga čudotvorne medaljicu i razlog zašto je Gospa u Rue du Bac, preko sv. Katarine Labourè, tako snažno preporučila da je uvijek nosimo sa sobom.
Moć čudotvorne medaljice
Priča koju ćemo vam sada ispričati je priča o majci koja se molila Čudotvornoj medaljici Gospe i dobila ono što je u vjeri tražila. Čudotvorna Gospina medalja, je posebna medalja koju je Marija dala izraditi sestri Katarini Labourè tijekom jednog od njezinih ukazanja, u Parizu u Rue du Bac. Njezina posebna ikonografija, posebno za sve one koji je nose s vjerom, čini Mariju još bližom, osobito u trenucima posebne patnje. A priča koju ćemo vam ispričati samo je jedna od njih. Majka koja u boli za svojom djevojčicom uporno moli Gospu od Čudotvorne medaljice.
Zove se Chiara, liječnica je i njezina priča počinje od početka, kada njezina djevojčica, stara samo 8 mjeseci, dolazi u kontakt s virusom: „Od tog trenutka to je bila stalna muka. Taj virus koji se ne može iskorijeniti, nasumce napada jedan organ pa drugi i mojoj djevojčici je prvo napao oči, pa nos, grlo i sada je napala pluća”.
Patnja majke koja se, čak i liječnica, osjeća bespomoćno pred onim što je pogodilo njezinu djevojčicu. Ali jednog dana nešto se dogodilo: „U radnoj sobi koju dijelim s kolegom, otvorila sam ladicu da izvadim knjižicu za recepte i vidjela sam nešto što je sjajilo. Bila je to ovalna medaljica s likom Djevice Marije (čudotvorna medaljica). Držala sam je u prstima razmišljajući o svojoj djevojčici, a onda sam je vratila u gornju ladicu, mora da je pripadala kolegi i vratila sam je natrag tamo” – kaže Chiara.
No, to se nije dogodilo samo jednom: “Sljedeći put u ordinaciji ponovno mi je trebala knjižica s receptima, ponovno sam otvorila ladicu i opet sam našla medaljicu Djevice Marije. Mora da su me očaj, muka, želja da moja kćer ozdravi natjerali da uzmem tu medalju i smatram je svojom, za mene. Molila sam, moja curica je bolovala, nisam mogla ništa, molila sam”.
„Tog sam popodneva ponovno bila kod specijaliste sa svojom kćeri, čudno, činilo se da se poboljšala, ako ne i izliječila, ali već sam doživjela toliko razočaranja zbog ovog strašnog virusa da sam se gotovo bojala čak i nadati.
Moja djevojčica je bila u sobi s doktorom, čekala sam vani, otvorila sam torbu i medalja mi je pala na ruke, pomilovala sam je, podigla sam pogled prema prozoru ispred sebe i koji je gledao na drveće kad, u visini svog pogleda, ugledala sam vrlo svijetao gotovo zasljepljujući oval, zapanjena nastavila sam pokušavati gledati i u ovalu sam pogodio oblik ženske figure, a zatim, nakon trenutka, sve je nestalo, imala sam samo grane drveće ispred mene, a ja sam ostala zureći u prozor.” Impresivno je ono što se zatim događa:
“Nakon nekog vremena, liječnik specijalist otvorio je vrata, blistao je: “Vijest je sljedeća – započeo je – vaša je kći potpuno ozdravila”. Nema riječi da vam kažem što sam tada osjećala. U srcu imam samo jednu veliku riječ: HVALA” – zaključuje Chiara. Marija, naša nebeska majka, slušala je vapaj ove majke pun boli i patnje. I nije ostala ravnodušna.
