Zašto je Sveti Josip snažan primjer i uzor očevima
SVETI JOSIP Jedna od karakteristika koje bi trebale resiti pravog kršćanskog muškarca je i umijeće odgoja, odnosno način na koji se muškarac odnosi prema svojoj djeci prenoseći na njih temeljne vrijednosti, odnos prema životu, radu, njihovoj majci (ženi) te u konačnici i odnos prema Bogu. Stoga ćemo prigodom proslave svetkovine sv. Josipa, na koju se kod nas obilježava i Dan očeva, svoju pažnju posvetiti Josipovu očinstvu.
Josip je bio Isusov poočim, zastupnik njegova nebeskog Oca na zemlji, no u očima njegovih sunarodnjaka on je bio Marijin muž i Isusov otac. Kao takav, preuzeo je sve dužnosti koje idu s tom ulogom. Iako u Svetom pismu nema zapisana niti jedna Josipova riječ, niti je opisan život Svete obitelji, iz onoga malo što imamo probat ćemo iščitati kakav je Josip bio otac i što od njega možemo naučiti.
Jedan od najvažnijih segmenata u dječjem odrastanju je očeva prisutnost. Biti prisutan. Potrebno je pronaći vrijeme koje je posvećeno samo djetetu kako bi ono moglo pitati što ga zanima ili kako bi samo moglo uživati u činjenici da je dovoljno važno da se s njime provodi vrijeme. Takvi trenutci zajedništva su neprocjenjivi jer u djeci bude osjećaj prihvaćenosti i voljenosti i stvaraju u njima temelje zdrave osobnosti.
Kako bi provodio vrijeme s Isusom Josip ga je vodio u svoju tesarsku radionicu, i iako mu je ponekad zasigurno ometao rad, dozvoljavao mu je da bude s njim. Josip je osjećao da njegova očinska prisutnost raduje i ispunjava dječaka,a znao je i da će dječak promatrajući ga usvojiti zanat. Da će usvojiti, ne samo vještinu, već i odnos prema povjerenom poslu te steći sigurnost u radu.
Promatrajući Josipa koji je savjesno i izvrsno radio svoj posao u Isusu je rastao i ponos što ima oca kojeg mještani cijene kao vrsnog tesara. Biti prisutan, tj. fizički provoditi vrijeme s djetetom ipak nije sasvim dovoljno. Važno je znati postavljati mu prava pitanja i slušati što ono govori. Znati komunicirati. Prava komunikacija najbolji je temelj svakog odnosa. Židovska vjera i tradicija temelje se na trajnom sjećanju, na prenošenju velikih djela koja je Jahve učinio za svoj narod. Dakle, Josip je Isusu pričao o slavnoj i bremenitoj prošlosti židovskog naroda i slušao dječaka koji je pokušavao prodrijeti u dubinu Božjega saveza s ljudima.
Otac koji komunicira sa svojom djecom potiče u njima zdravu znatiželju i razvija njihov intelekt. Dajući im iskrene i prave odgovore doprinosi oblikovanju njihovih stavova i usvajanju znanja o vlastitoj obitelji i okolini te razvijanju osjećaja pripadnosti jednom narodu i kulturi. Kvalitetna komunikacija s ljudima pretpostavlja dobru i iskrenu komunikaciju s Bogom. Važna karateristika dobrog oca je molitva. Biti molitelj. U današnjim obiteljima zajednička molitva je gotovo iščezla, ponegdje još majke mole s djecom, ali vrlo je važno da to čine i očevi kao i sveti Josip. Kao onaj koga djeca promatraju i čije ponašanje preuzimaju, nužno je da otac s njima moli.
Djeca tako prihvaćaju odnos s Bogom kao nešto što je bitno za ispunjen život, nešto što je potrebno i „velikima i jakima kao što je njihov tata“. Ići s djecom na svetu misu i moliti s njima, poput Josipa koji je s Isusom išao u sinagogu, znači omogućavati im sigurnu budućnost. Sigurnu zato jer je položena u Božje ruke. Otac će u djeci stvarati osjećaj sigurnosti i prihvaćenosti i tako što će voljeti i poštivati njihovu majku. Odnosom prema svojoj supruzi otac daje primjer da zna cijeniti i voljeti ženu koju mu je Bog darovao.
Djeca će najlakše vjerovati u očevu ljubav prema njima ako vide da on istinski ljubi njihovu majku. Isus je, suprotno običajima svoga vremena, ali poučen primjerom na način na koji je sveti Josip koji je neizmjerno ljubio Mariju, njegovu majku, prilazio ženama priznajući njihovo dostojanstvo i poštujući njihovu osobu. Zajedništvo oca i majke te njihovo međusobno poštivanje stvara zdravo okruženje za djecu koja iz njihovog odnosa uče kako se ponašati prema bratu, sestri, budućim supružnicima, vlastitoj djeci, ali i prema svima ostalima koji su stavljeni na njihov životni put.
Naravno da postoji još mnogo stvari koje muškarac treba činiti da bi bio dobar otac, no najvažnije je da sve ono što čini bude iz ljubavi i s ljubavlju. Na tome odgovornom, ali nadasve radosnom putu neka sve naše očeve prati zagovor svetoga Josipa i njegove zaručnice Marije!
s. Ivana Margarin, FDC
