Započinje na Veliku Gospu – 5 stvari koje treba znati o drevnoj pobožnosti koju su prakticirali sveci a zaživjela je ponovno nakon 700 godina
Mihovilska korizma tradicionalno je svetkovanje molitve i posta koje se prakticira od blagdana Velike Gospu 15. kolovoza do blagdana sv. Mihaela, danas poznatog kao blagdan arkanđela 29. rujna.
To nije liturgijsko vrijeme, već pobožna praksa koju je popularizirao sveti Franjo.
1) Sveci su prakticirali korizmu u druga doba godine. Korizma je trenutno jedino pokorničko vrijeme u kalendaru rimskog obreda, ali sveci su je prakticirali i u druga doba godine. Sveti Benedikt podsjeća svoje redovnike da bi trebali prakticirati discipline korizme tijekom cijele godine, ali barem od blagdana Uzvišenja križa u rujnu do Uskrsa, vremena poznatog kao samostanski post.
Sveti Franjo Paola utemeljio je Red minimalaca, koji se držao starih korizmenih običaja tijekom cijele godine – jedan obrok dnevno i bez životinjskih proizvoda.
2) Sveti Franjo Asiški prakticirao je korizmu svetog Mihaela u čast anđelima.
Sveti Franjo Asiški često je prakticirao dodatna vremena pokore uoči velikih blagdana. Jedna od najvažnijih bila mu je Miholjska korizma, kojom je iskazivao svoju privrženost velikom branitelju Crkve. Popeo se na brdo La Verna (Alvernia) kako bi proveo vrijeme u samoći, u pratnji svojih voljenih ptica, dok je molio i postio za svoju braću.
Sveti Bonaventura u svojoj knjizi “Cvjetići svetog Franje” opisuje kako je častio anđele kroz Miholjsku korizmu: “Bio je vezan vezama neraskidive privrženosti s anđeoskim duhovima koji žare čudesnom vatrom kako bi pristupili Bogu, i u paljenju izabranih duša, i iz odanosti prema njima postio bi četrdeset dana od Uznesenja slavne Djevice. , ostajući trenutno u molitvi kroz to vrijeme. Prema blaženom Mihaelu arkanđelu, — budući da je njegova služba dovođenja duša pred Boga, — gajio je posebnu ljubav i odanost, zbog gorljive revnosti koju je imao za spasenje svih onih koji se trebaju spasiti.”
3) Usredotočuje se na duhovno ratovanje. Sveti Mihael je zbacio Sotonu s neba, a ovo ljetno vrijeme korizme uključuje i duhovnu borbu. Gore na planini sv. Franju je napao neprijatelj iako su ga u ovoj bitci podržavali sveti anđeli. Sveti Franjo ustrajao je u tom postu, i iako je izdržao mnoge napade đavla, ipak je primio mnoge utjehe od Boga, ne samo po posjetima anđela. “Odjednom je došao đavao u strašnom obliku, s olujom i velikom ruševinama, da ga udari i baci u ponor s litice stijene. Franjo se okrenuo prema stijeni i bio odvučen u zaštićeno mjesto, bježeći od napada.”
4) Sveti Franjo primio je stigme tijekom Miholjske korizme. Dok je sveti Franjo bio privučen anđelima u molitvi, bio je uzdignut do susreta s Bogom. Jednom od tih prilika ukazao mu se gorući serafin, kako to opisuje sveti Bonaventura, i utisnuo mu na tijelo „sliku Raspetoga, ugraviranu, ne na kamenim ili drvenim pločama, rukom majstora, nego ispisanu na njegovu udovi tijela prstom Boga živoga.” Franjo je u duhovnom boju prinio samoga sebe kao živu žrtvu i na poseban je način bio privučen Križu, modelirajući jedini način da se nadvladaju napadi neprijatelja.
5) Korizma sv. Mihaela danas se vraća. Katolici danas ponovno otkrivaju mnoga izgubljena blaga svoje vjere. Izlazak 90 posebno pomaže ljudima da slijede svetog Franju na planinu kako bi susreli Krista uz pomoć anđela. Muškarci su pozvani da uđu u korizmu svetog Mihaela kroz svakodnevnu molitvu, uspostavljanje bratstva s drugim muškarcima i ulazak u žrtvene prakse kao što su post, suzdržavanje od medija i jednosatno noćno bdijenje jednom tjedno.
