Zaboravljeni pokornički korijeni došašća: 3 načina kako živjeti ovo vrijeme kao “malu korizmu”
Kad razmišljamo o došašća, često zamišljamo svijeće na vijencu, blagdanske pjesme i odbrojavanje do Božića. No Crkva je ovo godišnje doba uvijek shvaćala kao nešto više od same pripreme za slavlje.
Došašće je vrijeme priprave – ne samo za Kristovo rođenje nego i za Njegov povratak. I poput korizme, ona nas poziva da usporimo, napravimo račun i okrenemo svoje srce Bogu. Zbog toga je advent od davnina poznat kao “mala korizma” – tiše, kraće vrijeme razmatranja i pokore. U doba kada se prosinac više čini kao sprint do cilja, vraćanje adventskih pokorničkih korijena može nam pomoći da ponovno otkrijemo njegovo pravo značenje.
Adventski pokornički korijeni
Jeste li znali da adventske pokorničke tradicije potječu iz rane Crkve? Do šestog stoljeća katolici u Galiji držali su “korizmu svetog Martina”, 40-dnevnu sezonu posta i molitve koja počinje 11. studenog, na blagdan svetog Martina iz Toursa. Iako se godišnje doba skratilo na četiri tjedna kakva danas poznajemo, njegov duhovni fokus ostaje: pokajanje, iščekivanje i priprema naših srca za susret s Kristom. Taj se duh odražava u liturgiji došašća. Ljubičasto ruho, izostavljanje “Gloria” i glas Ivana Krstitelja koji nas poziva “Pripravite put Gospodinu” (Mt 3,3) podsjećaju nas da došašće nije samo uvod u slavlje nego poziv na obraćenje.
Kao i korizma, traži od nas da razmislimo o stanju svoje duše i napravimo mjesta Božjoj milosti. Došašće i korizma slični su u svom pozivu na pripravu, ali fokus došašća je jedinstveno dvostruk: osvrt na Kristov prvi dolazak u jaslicama i naprijed na Njegov povratak u slavi. Ovaj dvostruki fokus daje adventu napetost koja je i radosna i otrežnjujuća. Poput utjelovljenja, došašće nas remeti, podsjećajući nas da Božansko prodire u ljudsku povijest i milosrđem i osudom. Jaslice su možda skromne, ali bacaju sjenu koja se proteže do Križa.
U tom smislu, Kristovo rođenje nije kraj priče; to je početak plana koji vodi do otkupljenja i preobrazbe – ako smo voljni odgovoriti. Došašće nas također izaziva da drugačije gledamo na vrijeme. Prosinački dani nisu samo odbrojavanje do darivanja i druženja; to su sveti dani koji nas pozivaju da izađemo iz žurbe svijeta i razmislimo o vječnosti. Dobro živjeti advent znači povratiti osjećaj da ovi tjedni ne žele činiti više, nego postati više – vjerniji, s više nade i usklađeniji s Božjom prisutnošću. Kako živjeti došašće kao “malu korizmu”
Vraćanje duha adventa ne zahtijeva drastične promjene. Mali, smisleni koraci su sve što je potrebno da pripremite svoje srce za Krista:
Molite smisleno – Razmišljajte o dnevnim misnim čitanjima ili molite krunicu. Meditirajte o antifonama u posljednjim danima došašća, dopuštajući da vas njihove bogate slike privuku bliže Kristu.
Napravite žrtvu – Male žrtve poput odricanja od slatkiša ili ograničavanja vremena ispred ekrana mogu pomoći osloboditi prostor za Boga i podsjetiti nas na ono što je uistinu važno.
Budite velikodušni – djela milosrđa, bilo da se radi o doniranju hrane ili pružanju pomoći nekome u potrebi, utjelovljuju adventski poziv na ljubav i pripremaju nas da prihvatimo Krista u drugima.
Zašto je advent važan
Došašće nas, kao i korizma, podsjeća da je radost najdublja kada je ukorijenjena u pripravi. Prihvaćajući njegov duh molitve, žrtve i velikodušnosti, pripremamo se ne samo za slavlje Kristova rođenja nego i za Njegovu prisutnost u našim životima ovdje i sada iu životu koji dolazi.
