Zaboravljene duše u čistilištu – Zaboravljena moć sv. Mise i molitve krunice
Nastoj dragi prijatelju, biti prijatelj i pomoćnik duša u čistilištu. Živi u svetom saobraćanju sa svetim dušama pa ćeš vidjeti koliko će ti utjehe, snage to pružiti u teškim časovima tvoga života, i bit ćeš sretan kada oslobođena duša bude molila za tebe, a Isus ti uzvrati svojom ljubavlju po svom obećanju stostruko.
Jesi li se duhom prenio u Čistilište i samo za čas slušao bolne vapaje, što ih oni upravljaju svojoj rodbini, prijateljima i znancima?
O prijatelji, već toliko vremena da vas čekamo, a vas nema, pa nema. Mi vas zovemo, a vi ne odgovarate. Trpimo od ovih muka, kojima se ništa ne može prispodobiti; a vi nas ne sažaljavate, uzdišemo, a vi nas ne tješite! “Jao, jao” Svi oni koje smo za života ljubili najvećom ljubavlju ostavili su nas! Mi sirote plačemo u ovoj mrkloj noći patnja i muka, a nema nikoga da nas utješi! Ah, sve je svršilo, svršilo je za uvijek.
Naši su nas vlastiti zaboravili i već nas ni samo jedna uspomena ne veže sa zemljom. “Svagdje samo zaborav, zaborav nad svim našim životom i djelima, kojih se ni samo jednom rječicom ne sjećaju; zaborav za našim imenom koje više nitko ne izgovara; zaborav za našim grobom, koji nitko više ne pohađa; zaborav nad samom našom srti, koju više nitko ne plače… Zaborav svagdje i posvuda!
Posvuda? Oh! Varate se drage duše, ima na zemlji srce, koji nikada ne zaboravlja, srce koje je uvijek pripravno, da dođe u pomoć svojim zapuštenim pokojnicima: to je srce jedne majke, srce katoličke Crkve! Svaki dan preko svete Mise ona po ustima svojih svećenika moli za vas: pokoj, mir i svjetlost.
Kako se ugađa i sviđa Božjoj dobroti i milosrđu kad Ga se moli da primi koju dušu u vječni pokoj, vječno blaženstvo! Siromašna dušo, koju Bog ljubi, ali s kojom On mora biti pravedan, dok ne platiš i ne zadovoljiš i do najmanje sitnice, kako te žalim!
Kad će se tebe sjetiti tvoja rodbina, prijatelji i znanci, pa tvog dug platiti! Oni to mogu učiniti neka dakle ni časa ne čekaju.
Kako će sretan život provoditi i kako sigurno mjesto čeka u nebu sve one koji su jednu dušu izbavili iz čistilišnih muka. Nema časa, a da ta sretna duša ne govori Spasitelju svome Ovoj duši moram zahvaliti što sam Te Bože moj prije vidjela! Spasi je dakle!
Sve ono što iz ljubavi darujemo sve tim dušama u čistilištu – veli sv Ambrozije – pretvara se za nas u milost, a iza naše smrti naći ćemo stostruku zaslugu. E da bi se još više oduševio da moliš za duše u čistilištu promotri časak razloge radi koji se moraš žrtvovati za njih, moliti i žrtvovovati.
Sredstva kojima možemo priteći u pomoć siromašnim dušama, jesu sva djela kršćanske pobožnosti. Ali najuspješnije sredstvo jest sv. Misa jer je tu ona ista presveta Krv koja je spasila svijet te spašava i siromašne duše.
Drugo moćno sredstvo za spas duša u Čistilištu je sv. Krunica, jer je obdarena sa toliko oprosta.
Služimo se dakle jednim i drugim sredstvom kao sa dva nepresušna vrela kojima ćemo gasiti strašan oganj, koji muči siromašne duše naših umrlih pokojnika.
Najuspješnije sredstvo kako da oslobodimo sv. duše jest bez dvojbe sv. Misa.
Naš dragi Isus je došao na svijet da dade zadovoljštinu svom Nebeskom Ocu. Kad se žrtvovao na Kalvariji, On je umro, da izbriše naše grijehe. Žrtva je pak sv. Mise ista kao i ona na Kalvariji. Na oltaru, kao nekada na Križu, Isus se žrtvuje za nas moleći oproštenje za grešnike. Svete duše u Čistilištu ne samo da su dionice ovih zasluga nego pobiru najveće plodove.
Krv presvete Žrtve silazi kao obilna rosa u oganj muka, od kojih trpe svete duše ublažujući njihovu trajnost. Vrijednost je jedne svete Mise tolika da bi ona sama dostajala da isprazni Čistilište, kako vele sv. oci, da im Isus ne omeđuje učinke i raspoloženje onoga koji je prikazuje prema svojim visokim ciljevima.
Odakle onda tolika nemarnost kod mnogih kršćana, da se posluže ovim moćnim sredstvom?
