Vrati mi se natrag, drago moje dijete, majka te još uvijek voli!
Drago moje dijete, majka te još uvijek voli! U Chicagu je živjela majka kojoj je kćerka jedinica pobjegla od kuće i živjela grješnim i razvratnim životom. Bol majke bijaše neopisiva…
Dok je razmišljala kako vratiti kćer na pravi put sjetila se napraviti plakat na kojem je stavila svoju sliku i natpis: “Vrati mi se natrag, drago moje dijete, majka te još uvijek voli!” Kćerka je prepoznala tu majčinu ljubav i opazila plakat na ulici. Suze su joj oblile lice i nije odoljela takvoj ponudi ljubavi. Ohrabrila se za povratak kući. U toj kratkoj zgodi iz života iščitavamo i Božju poruku kako nas On, Bog ljubavi, uvijek čeka raširenih ruku.
Na Gospine blagdane brojni se upućuju hodočasničkim stazama. Marija privlači, gotovo nas vodi za ruku do Isusa. Gospa u majčinskoj ljubavi svoje natpise ostavlja na svakom koraku. Stalno nam ponavlja kako nas voli i kako želi da se vratimo kući – Isusu. Na tu ljubav se ne može ostati ravnodušnim. Ljude može mijenjati i pozivati ih na pokajanje samo izraz ljubavi. Naša lutanja tako se okončavaju u sabranoj molitvi uz Gospine skute. Čovjek tu shvaća kako postoji ljubav kao trajna činjenica i da nas netko ljubi bez računice.
Spoznaja te božanske ljubavi čovjeka tjera na duboki susret sa svojom nutrinom. Zato su svetišta otvorene ispovjedaonice gdje se čovjeku otvaraju vrata raja, vrata istinske Božje milosti. Čovjek shvaća kako je život u grijehu velika ludost i kockanje. Tek u tom susretu Božjeg milosrđa osob može biti kanal Božje ljubavi, može drugima biti putokaz. Stoga ne čudi što su Gospina svetišta prostor pada na koljena. Ljudi padaju pred Bogom, a nakon kajanja kućama odlaze ljudski i kršćanski uspravni.
Na tragu povratka u majčinski zagrljaj pjeva i poljski pjesnik Galczinsky. Nevjernik i komunist, nakon obraćenja Gospi je napisao sljedeće riječi: “Bilo je pjesnika prije mene, bit će ih i poslije mene. Vrijeme ih daje, vrijeme ih pokapa. No, grijesi nisu bez granica, tvoj divni lik ih ograničava. Oh, da mi je rosom s cvijeća oprati blato s ruku. Policija me pozna pod imenom skitnice. A kod tebe sam, Marijo, našao pouzdanje u spasenje.”
fra Mario Knezović
