Vidjelica Mirjana: Od svih Gospinih poruka ova je bila najteža u mom životu…
Vidjelica Mirjana: Od početka ukazanja ova Gospina poruka bila je najteži trenutak u mom životu…Vidjeti Gospu svaki dan i odjednom ti ona kaže kako ne će više biti s tobom svakodnevno, za mene je bilo nevjerojatno. Ja sam mislila da možda to i ne će, ne može biti tako, pa sam dugo plakala i molila.
Mirjana, 25. prosinca 1982. Gospa vam je povjerila posljednju, 10. tajnu i kazala da se više neće ukazivati svakodnevno.
Rekla bih da je to za mene bio najteži dan u životu. Vidjeti Gospu svaki dan i odjednom ti ona kaže kako ne će više biti s tobom svakodnevno, za mene je bilo nevjerojatno. Ja sam mislila da možda to i ne će, ne može biti tako, pa sam dugo plakala i molila.
Sutradan, u isto vrijeme kad sam imala svakidašnja ukazanja, opet sam klečala, molila i čekala, a tako je bilo još i nekoliko sljedećih dana, sve dok mi Bog kroz molitvu nije dao snagu shvatiti da je to plan Božji i da to tako mora biti. I samo ta moja molitva dala mi je snagu nastaviti dalje, kazala je Mirjana.
Od 2. kolovoza 1987. svakog drugog u mjesecu u sebi čujete Gospin glas, ponekad je i vidite i s njom molite za nevjernike, ljude koji nisu upoznali ljubav Božju.
Da, jer mi kažemo nevjernici, a Gospa uvijek kaže ‘oni koji još nisu upoznali ljubav Božju’. I svakog drugog u mjesecu molim za te ljude, jer Gospa kaže da ih mi možemo promijeniti našom molitvom i našim primjerom.
Ona traži da mi u svoje svakidašnje molitve stavimo na prvo mjesto molitvu za nevjernike, jer ona stalno ponavlja da većina ružnih stvari koje se danas događaju u svijetu – ratovi, razvodi, droga, abortusi – da sve to dolazi od nevjernika. I ona kaže: »Djeco moja, kad molite za njih vi molite za se i za svoju budućnost.« Ona od nas traži primjer, a ne traži priču.
Ona traži da mi svojim životom pričamo, kako bi nevjernici mogli vidjeti u nama Boga i ljubav Božju. Zato je meni dala tu misiju ovim ukazanjima drugoga u mjesecu – molitvu za nevjernike, rekla je Mirjana.
Možete li nam opisati susret s Gospom?
To je jako teško reći, prenijeti sve te osjećaje. Kazala bih to jednim primjerom: Ja sam majka dviju djevojčica i, kao svaka normalna majka, dala bih svoj život za njih, ali kad sam s Gospom nitko, pa ni one, ne postoji. U meni postoji samo želja da me Gospa povede sa sobom. Kad Gospa ode, kad shvatim da je ona otišla a da sam ja ostala, to je za mene jako bolno i moram biti sama barem sat-dva da u molitvi dobijem snagu nastaviti dalje. Biti s Gospom isto je kao biti u raju, rekla je Mirjana.
Kako doživljavate to da je Gospa upravo vas izabrala da prenosite njezine poruke?
To je velika odgovornost. Uvijek bih željela i stalno za to molim da budem dostojna toga što Gospa od mene traži, da budem dostojan svjedok njezinih poruka. Pogrješno je mišljenje da je nas šestero vidjelaca izabrano jer smo nešto posebno. Kao što sam i prije govorila, za Gospu nema povlaštenih. Shvatila sam da me je izabrala da bi preko mene rekla poruke, ali je izabrala i sve one koji su prihvatili te poruke.
Njoj trebaju apostoli koji su važni jednako kao i vidioci. Što bih ja radila s porukama da ona nije dovela ljude kojima ću te poruke prenositi i koji će ih istodobno dalje širiti. Znači, ne osjećam se povlaštenom, ne osjećam se većom ni važnijom. Osjećam se samo odgovornijom. kazala je Mirjana.
Podsjećamo, prošle godine 18. 3. 2020. dogodila se velika prekretnica za cijelo Međugorje i za mnoge vjernike koji svakog drugog u mjesecu hodočaste podno Brda Ukazanja, na mjesto koje je poznato kao Plavi križ. Mirjana je imala poslijednje svoje redovito ukazanje koje je imala svakog drugog svakog mjeseca.
Tako je 18. ožujka, na rođendan, oko 14,30 sati, u svom obiteljskom domu, okružena članovima svoje obitelji, Mirjana od Gospe saznala da neće više biti ukazanja drugog u mjesecu dok joj je davala poruku.
