Vidjelica Mirjana: Jednom sam tijekom ukazanja upitala Gospu o grijehu pobačaja, Gospa mi je ozbiljna odgovorila…
Vidjelica Mirjana: Jednom sam tijekom ukazanja upitala Gospu o grijehu pobačaja, Gospa mi je ozbiljna odgovorila… Jednom kad sam skupila hrabrost i, tijekom ukazanja, pitala sam Gospu zašto ta djeca ne mogu ići u Nebo; zašto su morala patiti i biti ubijena ako su nevina. Oni to nisu sami odabrali, to nije njihov izbor. Tada mi je Gospa majčinski i ozbiljno rekla…
Što Gospa kaže o pitanju pobačaja? Povjeravaju li vam se žene po ovom pitanju?
Mirjana: Ne bih voljela nikoga osuđivati; nikada. Zašto je žena pobacila i koje je životno iskustvo u to vrijeme prolazila, samo ona zna. Općenito, ne volim osude niti osuđivanje. Ne volim nikoga osuđivati, jer ne znam što ženi prolazi kroz glavu i zašto je nešto učinila. Kad sam bila u Sarajevu i išla u srednju školu koja je okupljala one koji su bili izbačeni iz drugih škola, mnogo djevojaka koje su išle u tu školu su vrlo lako uradile pobačaj. Potom bi došle u školu popodne i normalno razgovarale a navečer išle na koncert kao da se ništa nije dogodilo. Meni je to bilo nezamislivo! Bila sam jako tužna zbog te situacije. Ne mogu reći da sam bio totalno šokirana, ali nisam mogla shvatiti da žena može ubiti nevino dijete u sebi, mirno o tome govoriti i navečer ići na koncert, kao da se ništa strašno nije dogodilo.
Jednom kad sam skupila hrabrost i, tijekom ukazanja, pitala sam Gospu zašto ta djeca ne mogu ići u Nebo; zašto su morala patiti i biti ubijena ako su nevina. Oni to nisu sami odabrali, to nije njihov izbor. Tada mi je Gospa majčinski i ozbiljno rekla: „Ne, ta su djeca sa mnom. Nisu u čistilištu . Oni su sa mnom. Njihovi će roditelji morati položiti račun za svoj grijeh pobačaja. ” To mi je Gospa rekla. Ovdje sam u Međugorju imala priliku upoznati žene koje su pobacile i većina njih – rekao bih ih 95 posto – pokajala se. Požalile su što su to učinile. To je iskreno kajanje koje zaista dolazi iz njihova srca. Te su žene slomljene. Uvijek im preporučujem da budu iskrene u svojoj ispovijedi, odlaze svećeniku, kleknu pred Boga i izraze svoje kajanje. Mislim da se poslije svi osjećaju bolje ili su mi barem tako rekli.
Neke žene kažu da je to njihovo tijelo, pa imaju pravo odlučiti što god žele s njim.
Mirjana: Ne slažem se s tim. To je moje mišljenje i kako vidim stvari te žene nisu u pravu. Ako u mom tijelu raste još jedan život, ne mogu reći da je to moje tijelo i da imam pravo odlučivati i o tom drugom životu što god želim. To je tuđi, novi život. Bog je stvorio novog muškarca ili novu ženu. Ne možete vi odlučiti da dijete neće živjeti. Bog ga je stvorio u vašem tijelu, ali ne zato da vi predstavljate Boga i odlučujete hoće li živjeti ili ne.
Mislite li da Bog oprašta takav grijeh?
Mirjana: Ne mogu reći hoće li to Bog oprostiti ili ne; samo Bog zna. Međutim, znamo da je Isus rekao da će se oprostiti ono što nam svećenik po sakramentu ispovijedi oprosti. Vjerujem u ono što On govori. Vidjevši Boga kao Oca, kao našeg Nebeskog Oca, ako pred Njega dođete klečeći i plačući od srca za grijehom koji ste počinili i kajanjem , mislim da vam Bog niti svećenik neće okrenuti leđa. Mislim da Bog oprašta ako se osoba iskreno od srca pokaje za svoj grijeh.
