Veličina sv. Male Terezije bila je u njezinoj poniznosti: “Krist je moja ljubav, on je sav moj život!”
“Ne bojte se reći Isusu da ga ljubite, pa i kad to ne osjećate. To je sredstvo da prisilite Isusa da vam pomogne, da vas nosi kao malo dijete koje je odveć slabo da hoda” riječi su sv. Male Terezije od Djeteta Isusa koja svjedoči o posebnoj vezi siromašnih duhom s njihovim najvećim prijateljem – Isusom.
Uvijek je naglašavala važnost “obične vjere”, one koja se neće oslanjati na emocije, nego će svoju snagu crpiti iz čiste ljubavi prema Kristu i ljudima. One koja ne stremi za senzacionalnošću, objavama i čudesima, nego naprotiv počiva u dubokoj zahvalnosti u najobičnijim stvarima. Ona je sama rekla: “Sve što sam činila, mora biti dohvatno malim dušama.”
Doživjela je samo jedan mistični doživljaj. Ali baš taj obični mali molitveni život koji je nju doveo do velike svetosti čini se tako bliskim i lakim za nasljedovanje. Njen recept za svetost je jednostavan – ljubav prema Bogu i ljudima koja izvire iz zahvalnosti, iste one koju zahvalnosti koju posjeduju djeca u ljubavi prema svojim roditeljima.
Pročitajte neke od najljepših, ohrabrujućih misli ove svetice koja se sama nazivala Isusov cvjetić:
“Moram podnositi samu sebe, kakva jesam, sa svim svojim bezbrojnim nesavršenostima. Ali tražit ću način kako da dođem u Nebo malim, posve ravnim, vrlo kratkim i sasvim novim putom. Htjela bih naći dizalo, koje bi me dignulo do Isusa, jer sam premalena da se penjem po mučnim stepenicama savršenstva.”
“Krist je moja ljubav, on je sav moj život!” riječi su sv. Male Terezije
“Ja sam stvarno samo ono što dragi Bog misli o meni… Čini mi se da je poniznost istina… Volim samo jednostavnost, jeza me hvata od “pretjerivanja”.
“O kako je lijepa naša vjera! Umjesto da nam stisne srca kao što to misli svijet, ona ih uzdiže i osposobljava da ljube, ljube skoro beskonačnom ljubavlju, jer se ona mora nastaviti i poslije ovoga života.”
“Ja ne želim skupljati zasluge za nebo, hoću raditi samo za tvoju ljubav, s jednim ciljem da tebe razveselim, da tješim tvoje presveto Srce i da spašavam duše koje će te vječno ljubiti.”
“Moja trapljenja sastojala su se u svladavanju moje volje, koja je uvijek bila spremna da se nametne, u ustezanju od prigovaranja, u iskazivanju malih usluga ne tražeći koristi od njih.”
“Svi najsavršeniji darovi nisu ništa bez ljubavi…”
“Kao što sunce u isti čas obasjava i visoke cedre i svaki mali cvijetak kao da je jedini na zemlji, isto se tako naš Gospodin napose bavi svakom dušom kao da nema njoj jednakih. ”
“Možeš se kao i mi baviti “jedinim potrebnim”, to jest dok se sva požrtvovno predaješ vanjskim djelima, jedini cilj neka ti bude: razveseliti Isusa, sjediniti se s njime što tješnje.”
“Predajući se Bogu srce ne gubi svoje prirođene nježnosti: ta nježnost naprotiv raste postajući čistija i božanskija.”
“On ne silazi svaki dan s neba zato da ostane u zlatnom ciboriju, nego da nađe drugo nebo koje mu je neizmjerno milje nego prvo: nebo naše duše načinjeno po njegovoj slici, živi hram Presvetoga Trojstva!…”
“Ne bojte se reći Isusu da ga ljubite, pa i kad to ne osjećate. To je sredstvo da prisilite Isusa da vam pomogne, da vas nosi kao malo dijete koje je odveć slabo da hoda.”
“Isus ne gleda toliko na veličinu djela niti na njihovu teškoću koliko na ljubav koja potiče na ova djela.”
“Ostanimo daleko od svega onoga što sjaji, ljubimo svoju malenost, ljubimo stoga što ništa ne osjećamo, tada ćemo biti siromašni duhom i Isus će doći po nas, koliko god daleko mi bile, On će nas preobraziti u plamen ljubavi…Pouzdanje i samo pouzdanje mora nas dovesti do Ljubavi…”
