“U boli, patnji i teškim danima više sam upoznao Boga, nego u smijehu i lagodnom životu”
Hrvatski pjevač, gitarist i skladatel Krunoslav Kićo Slabinac preminuo je u petak, 13. studenog, u 77. godini nakon borbe s dugom i teškom bolesti.
Gostujući na Hrvatskom katoličkom radiju 2006. godine u emisiji “Zašto vjerujem” Krunoslav Kićo Slabinac posvjedočio je koliko mu Bog znači u životu i radu. Kići je u životu najveći prijatelj njegova žena, a kad spominje svoju racionalnu fazu traženja, onda je nemoguće ne spomenuti „crnu ženu“ koju je i opjevao u svojoj vrlo popularnoj pjesmi. Posvjedočio je kako ga je njegova tvrdoglavost koštala krivih poteza. Između ostalog otkrio je kako je inspiraciju za svoje pjesme pronalazio u tekstovima apostola Pavla, po kojemu je dao ime svom sinu.
“Neki put se upitam može li uopće čovjek molitvom pomoći drugom čovjeku i pomaže li molitvom za drugoga više sebi, nego drugom. Događa mi se kada na ulici ili u bolnici sretnem čovjeka i osjetim da se nalazi u depresivnom stanju i da mu je teško u srcu mi bude teško i tada u sebi znam reći Bože pomozi mu i čuj u kakvim je problemima. Siguran sam da kroz molitvu zapravo čovjek dobije snagu da u sebi očvrsne u svemu kroz što prolazi. Uvjeren sam da najviše možemo jedni drugima pomoć molitvom. Bog kroz nas može djelovati i zato nas je podario jedne drugima. Čovjek može pomoći samo onda kada za to ima snagu, ako kažeš u svojoj molitvi Bože daj mi snage da mogu pomoći drugima sigurno ćeš i uspjeti”, rekao je Kićo.
Objasnio je kako se uvijek trudio pronaći razlog pomoći drugima, ali isto tako se znalo dogoditi da ne reagira uvijek i za to bi onda pronašao neko opravdanje. “Pronaći razlog zašto nisi pomogao drugima je lako, ali bi se uvijek zapitao kako ću pomoći drugima, ako sam sam sebe počeo gubiti i olako se opravdavati. Crpio bi u tom trenutku snagu iz Biblije jer nam i ona da smo dužni pomoći do te mjere dok ne počnemo gubiti sebe”, naglasio je naš sugovornik.
“Uvijek sam u sebi znao da će mi Bog pomoći, ali samo je problem bio što nisam znao hoće li pomoći na onaj način kako sam ja to htio pa sam se tu najčešće hrvao s njim. Važno je da svatko sebi posvijesti da će Bog napraviti ono što je najbolje za njega u tom trenutku. Nama ljudima je to neshvatljivo, ali Bog nas poznaje više od nas samih”, rekao je.
Istaknuo je da mu nije bilo lako uvijek vjerovati jer se događalo kada više moli da mu je teže “ali to su trenuci kada se trebamo još više približiti Bogu i predati mu svoj život”. Upozorio je da smo dužni surađivati s Bogom i odreći se onoga što nas od njega odvaja pa makar to bili i ljudi koji nas okružuju. “Unose li nam neki odnosi nemir i udaljuju nas od Boga potrebno ih je srezati”, naglasio je Krunoslav Slabinac.
“Lako je vjerovati kad si nešto vidio i doživio, ali vjerovati u nešto što se još nije dogodilo je teško. Živjeti u vjeri da će se to dogoditi treba svatko od nas i sigurno će nam Bog to darovati. Vjerujem u sve ono što me pozitivno mijenja točnije ono što me čini boljim čovjekom. Svaki neki moj pokušaj da sam nešto pokušam učiniti bez Božje pomoći ispostavio se lošim za mene i pokazao mi da sam uzalud trošio vrijeme i snagu. Spoznao sam da sam u boli, patnji i teškim danima više upoznao Boga, nego u smijehu i lagodnom životu”, posvjedočio je.
Krunoslav Kićo Slabinac istaknuo je da se nadahnjivao na tekstovima apostola Pavla i upravo Pavlov govor o ljubavi bio mu je inspiracija i za pjesme i za život. “Postoji jedna stvar u domeni vjerovanja ljubav, vjera i nada u koje ću se uvjeriti možda već u ovom životu, ali ako ne tada ona u vječnosti da je Bog imao pravo i da je Biblija imala pravo. Sve ovo bilo bi besmisleno da Isus nije uskrsnuo i dao nam nadu u to da sav naš rad, trud i zalaganje u ovom životu ne ostaju bez nekih rezultata, nego naprotiv svoj smisao će jednoga dana dobiti u vječnosti”, zaključio je.
www.medjugorje-news.com/hkm.hr
