Trebali bismo svaki dan vratiti kormilo svog života u Božje ruke i “živjeti dan po dan”
Bez obzira na brige o budućnosti, Sveto pismo nas podsjeća da možemo biti mirni i prepustiti sve u Božje ruke.
Neizvjesnost u pogledu budućnosti uvijek je bila faktor u ljudskom životu. Dok su stvari poput hrane i lijekova mnogo dostupnije i sigurnije nego u prošlosti, globalizacija i moderni život donijeli su svoje probleme. Naše gospodarstvo i zdravlje, kao i sami naši životi, ranjivi su i ovise o mnogim čimbenicima. Nikad ne znamo što donosi sutra. Ipak, Isus je vrlo jasno poučavao: Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova. (Mt 6,34)
Bez obzira na brige koje imamo o budućnosti – zdravlje, nezaposlenost, odgoj naše djece, bolest – trebamo prepustiti sve u Božje ruke i prihvatiti sve što On dopusti da se dogodi. Mi danas moramo odraditi svoj dio posla i pustiti da „bude volja Božja“. Važno je upamtiti da Bog ne preuzima težinu naših briga bez pitanja. On hoda uz nas, nenametljiv i strpljiv, čeka da ga zazovemo i predamo mu brige i nevolje dana. To ne znači da uopće ne bismo trebali razmišljati o budućnosti ili poduzeti korake kako bismo zadovoljili svoje buduće potrebe. Bilo bi neodgovorno ne potruditi se dobro razmisliti o svojim važnim odlukama i izabrati danas ono što će biti od koristi i sutra. To znači da bismo trebali prihvatiti da je ono što možemo učiniti ograničeno i da nas Bog neće napustiti.
Baš kao što bi budućnost mogla sadržavati poteškoće i probleme, mogla bi sadržavati i neočekivane blagoslove. Kao što sveti Pavao kaže: “Znamo da sve surađuje na dobro onima koji ljube Boga, koji su pozvani po njegovoj nakani.” (Rimljanima 8:28) Stoga, cijeli dan trebamo biti u skladu s Bogom. To znači moliti uvijek: ujutro, popodne, navečer, u autu, na ulici, dok hodate ili sjedite. Uskrsli Gospodin je blizu, ali mi na to zaboravljamo i osjećamo se kao da smo ostali sami u borbi. Trebali bismo se naviknuti razgovarati s Bogom, cijelo vrijeme, u dobrim i lošim vremenima, nastojeći postati duboko svjesni Njegove Prisutnosti. Moramo Mu predati sve u svakom trenutku.
Ako imaš težak zadatak koji te brine, predaj ga Gospodinu i vidjet ćeš da će ti biti lakše. Ako vas muči strah, prepustite ga Bogu i počivajte u Njemu. Ako je to nenadoknadiv gubitak, predajte Mu ono što je izgubljeno. Tek tada će mir biti moguć. Moramo naučiti sve predati Bogu i prihvatiti ono što je dopustio da se dogodi. Ovo je spor, dug proces učenja koji zahtijeva upornost, ali se u potpunosti isplati.
Utjeha u psalmima
Možemo uvijek iznova ponavljati riječi psalmiste:
“O Svevišnji, kad se bojim, u tebe se uzdam. U Boga, čiju riječ hvalim, u Boga se uzdam, ne bojim se…” (Ps 56,2b-4a).
„U Boga se uzdam, ne bojim se…“ (Ps 56,11).
“Bože, milostiv mi budi, jer u tebe se duša moja utječe; u sjenu krila tvojih sklonit ću se, dok ne prođu oluje uništavajuće.” (Ps 57,1).
Ovim psalmima, kao i mnogima drugima, možemo se vraćati često, osobito u vremenima kada nam se vjera koleba. Trebali bismo svaki dan vratiti kormilo svog života u Božje ruke i “živjeti dan po dan”.
Gdje nalazite osjećaj sigurnosti? Ne razmišljajte o sutra jer za to nećete imati energije. Bude li na putu nevrijeme, nemoj se bojati i ne očajavati. Na kraju oluje, vidjet ćete da nije bilo nazadovanja, niti izgubljenog vremena, već bogato iskustvo koje ste proživjeli i koje će vas učiniti jačim, spokojnijim i suosjećajnijim pred životom. Shvatit ćete da ste malo više prevladali sebične želje i osjećaj nesigurnosti koji su vas prije tištili.
U borbi borac postaje jači. Malo po malo možemo naučiti, u životnoj borbi, iz dana u dan, da naša sigurnost ovisi isključivo o Bogu, a ne o nama, niti o našem posjedu, znanju, moći ili utjecaju.
