Svjedočanstvo Matee Jelić: Morao je biti netko iza mene veći i jači tko me vodi, i to je bio Gospodin
Svjedočanstvo Matee Jelić: Morao je biti netko iza mene veći i jači tko me vodi, i to je bio Gospodin Svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije, inače župni vikar u župi Sv. Spasa na Mejašima, don Josip Ulić na svom YouTube kanalu pod nazivom Don Mrvica u svom podcastu ugostio je Mateu Jelić, olimpijsku pobjednicu u taekwondou.
Hrvatska tekvondašica Matea Jelić (23) osvojila je naslov olimpijske pobjednice u kategoriji do 67 kilograma na Olimpijskim igrama u Tokiju, u finalu je uspješnija bila od Britanka Lauren Williams sa 25-21. Time je osvojila prvo olimpijsko zlato za Hrvatsku u taekwondou, prenosi HKM.
Matea Jelić zasluge za uspjeh od samih početaka daje Bogu. “Vjerujem da je Bog to sve isplanirao unaprijed, a moje je bilo odgovoriti na to. Sama to ne bih mogla postići. Dala sam sve od sebe, ali sam znala da na taj nivo i ako ću ostvariti nešto veliko ne mogu sama. Pogotovo to otkud sam došla i kako sam došla da može biti primjer drugima. Nema šanse da sam to sama napravila. Morao je biti netko iza mene veći i jači tko me vodi, a ja sam prije svake borbe znala tko me vodi u borbu. I to je bio Gospodin”, rekla je.
Morao je biti netko iza mene veći i jači tko me vodi, a ja sam prije svake borbe znala tko me vodi u borbu. I to je bio Gospodin.
Posvjedočila je da je taj dan na Olimpijskim igrama u Tokiju za nju zaista bio čudesan. “Sve u tome danu što se dogodilo bilo čudo od toga kako sam slušala u borbi i kako sam sve napravila kako treba. Jedino ta zadnja borba mogu reći da su bili neki napadi u mojoj glavi i zato sam i gubila. Ali opet u ključnom trenutku, vjera u sebe i sve je prevagnulo na dobro. U zadnjim sekundama sam se vratila na svoje. Nije se dogodilo nešto, nego se dogodilo i Netko. Bog je bio uz mene cijelo vrijeme, sigurna sam. Naučila sam u životu pobijedila ili izgubila Bog je uvijek tu”, posvjedočila je.
Naučila sam u životu pobijedila ili izgubila Bog je uvijek tu.
Olimpijska pobjednica istaknula je: “Zahvalna sam što se dogodilo tako da nije sve išlo glatko. Zahvalna sam što sam mogla dati primjer ljudima i nadam se da ću imati još prilike ljude inspirirati. Želim biti inspiracija mladima i želim ja biti što bolja i raditi na sebi i biti što bolja.”
No, kako u životu uvijek ima uspona i padova tako je se i Matea Jelić našla u situaciji kada nije svi išlo po planu. Prisjetivši se toga rekla je: “Prošle godine imala sam osobnih problema i tada sam se najviše našla u vjeri. I u tome mi je trener pomogao, usmjerio me. On je jedan od rijetkih koje slušam. Rekao mi je da mi jedino može pomoći više molitve i češći odlazak u crkvu. Krenula sam to raditi i našla sam mir. Upravo zato sam zahvalna Bogu što me je izvukao, ne za zlato. Dobila sam jednu životnu snagu i smisao.”
Jako rano sam naučila da se kratkoročna zadovoljstva ne isplate i da dugoročno gledajući to mi ne donosi sreću.
“Jako rano sam naučila da se kratkoročna zadovoljstva ne isplate i da dugoročno gledajući to mi ne donosi sreću. Sada vidim da je tako bolje živjeti. Izlazila sam puno manje nego moji vršnjaci. Sve je to prolazno. Isplatilo se sve. Treba čovjek biti zahvalan za svaki trenutak u životu, ali moraš paziti na ta kratkoročna zadovoljstva jer ti neće donijeti sreću u životu općenito.
Žrtva i odricanje su mi put prema većem zadovoljstvu. I na koncu to uopće onda ne bude žrtva. Motivacija mi je upravo to da radim što volim i što sam ispunjena s tim. Ljudi moraju biti vođeni svojom glavom, a ne emocijama. Meni je i dan danas to bitka, emocije su prolazni dio mene”, istaknula je Matea Jelić.
Puno vremena sam odvojena od drugih ljudi i sama sam, ali znam da s Bogom nisam sama.
U svome razgovoru s don Josipom Ulićem rekla je: “Trudim se moliti što više jer znam da bez toga ništa ne mogu i da bez toga ništa ne ide. Ne mogu uopće opisati koliko mi to znači. Puno vremena sam odvojena od drugih ljudi i sama sam, ali znam da s Bogom nisam sama. Našla sam molitve koje molim prije borbe i one me smiruju. Volim moliti svojim riječima, razgovarati s Bogom i tada osjećam da dobijem odgovor na svoja pitanja. Taj odgovor nije uvijek u tome trenutku, ali ga uvijek dobijem. Poslije svake borbe kada pobijedim zahvalim jer znam da to nije moje, a kad izgubim također zahvalim, plačem cijelu noć i molim.”
“Moj životni moto jest da nije gotovo dok ne pobijedim. i ne samo u sportu nego općenito u životu. Nije mi cilj samo pobijediti u sportu, nego i ne odustati. To je poruka meni samoj, a poruka svima je da ono što sam napravila ja to mogu svi”, zaključila je.
