Tijekom egzorcizma sv. Dominik je natjerao đavle iz opsjednutoga da plačući priznaju kojeg se sveca najviše boje, evo što su mu odgovorili…
Tijekom egzorcizma sv. Dominik je natjerao đavle iz opsjednutoga da plačući priznaju kojeg se sveca najviše boje, evo što su mu odgovorili…
Dok je propovijedao krunicu u okolici Carcassonnea, sv. Dominiku su predstavili jednog albigenskog krivovjernika koji je bio opsjednut đavlom. Svetac, pred gomilom od preko dvanaest tisuća ljudi istjera zle duhove iz njega, i đavli koji su vladali tim jadnikom, njima usprkos, bijahu prisiljeni odgovoriti na pitanja egzorciste.
I priznaše: 1. da ih je u njegovom tijelu bilo petnaest tisuća jer se on usudio boriti protiv petnaest otajstava krunice;
2. da sv. Dominik sa svojom krunicom terorizira čitav pakao, i da ga oni sami mrze više od bilo koga drugog jer je pobožnošću krunice oslobađao duše od njihove vlasti;
3. otkrili su još mnoge druge pojedinosti.
Sveti Dominik zatim stavi svoju krunicu oko vrata opsjednutog i upita đavle koga se oni od svih svetaca na nebu najviše boje i koji od njih zaslužuje najviše poštovanja i ljubavi od strane ljudi. Na to pitanje pakleni dusi toliko zavikaše, da je većina prisutnih od straha pala na zemlju. Zatim zli duhovi da ne bi izravno odgovorili na pitanje, počnu plakati i jaukati na jedan toliko žalostan i dirljiv način da su mnogi nazočni osjećali sažaljenje.
Na usta opsjednutog i s plačljivim glasom govorili su: “Dominiče, Dominiče, smiluj nam se i obećavamo da ti nećemo nikada više naškoditi. Ti koji si pun samilosti prema grješnicima i jadnicima, smiluj se i nama bijednicima. Oh! već toliko patimo: zašto se raduješ povećanju naših muka? Zadovolji se onima koje nas muče! Milosrđe, milosrđe, milosrđe!”
Ravnodušan nad plačem ovih zlih duhova, svetac odgovori da ih neće prestati mučiti sve dok ne odgovore na njegovo pitanje. Oni rekoše da će odgovoriti, ali potajno, na uho, a ne pred svima. Dominik ne popusti i naredi im da glasno govore; no sav je njegov trud bilo uzaludan, i demoni utihnu. Tada Svetac pade ničice i poče moliti Gospu: ”Djevice moćna, Marijo, po zaslugama tvog pozdrava Zdravo Marijo i tvoje krunice naredi ovim neprijateljima ljudskog roda da odgovore na moje pitanje”.
Odmah nakon ovog zaziva jedan gorući mlaz plamena iziđe iz usta, nosnica, i ušiju opsjednutog; nazočni su se tresli od užasa ali nitko nije bio povrijeđen. Čuli se vriskovi zlih duhova : “Dominiče mi te molimo u ime muke Kristove i po zaslugama njegove Presvete Majke i svetaca: Dopusti nam da izađemo iz ovog tijela bez da išta kažemo.
Anđeli će ti to objaviti kada ti to budeš htio. Uostalom, zašto želiš vjerovati nama? Nismo li mi možda lašci? Nemoj nas više mučiti, smiluj nam se”.
“ Nesretnici ne zaslužujete da budete uslišani” – nastavi sv. Dominik, i ponovno na koljenima zamoli Djevicu: ”O predostojna Majko Mudrosti preklinjem te zbog naroda koji je ovdje prisutan i koji je već započeo kako treba moliti Anđeoski pozdrav, prisili ove tvoje neprijatelje da javno objave cjelovitu i čistu istinu o Ružariju”.
Nakon što je završio molitvu, svetac vidje pored sebe Djevicu Mariju okruženu mnoštvom anđela, koja je zlatnom šibom udarala opsjednutog i govorila mu: “Odgovori mome sluzi Dominiku prema njegovom zahtjevu”. Treba napomenuti da nitko nije čuo niti vidio Gospu osim sv. Dominika.
Na tu zapovijed, đavli počeše vikati:
“ O inimica nostra, o nostra damnatrix, o nostra inimica, o nostra damnatrix, o confusio nostra, quare de coelo descendisti, ut nos hic ita torqueres? Per te quae infernum evacuas et pro peccatoribus tanquam potens advocata exoras: o Via coeli certissima, cogimur sine mora et intermissione ulla, nobis quamvis invitis, et contra nitentibus, totam rei proferre veritatem. Nunc declarandum nobis est simulque publicandum ispusum medium et modus quo ipsimet confundamur,unde vae et maledictio in aeternum nostris tenebrarum princibus.
Audite igitur vos,christiani. Haec Christi Mater potentissima est praeservandis suis servis quominus praecipites ruant in baratrum nostrum inferni. Illa est quae dissipat et enervat, ut sol, tenebras omnium machinarum et astutiarum nostrarum, detigit omnes fallacias nostras et ad nihilum redigit omnes nostras tentationes. Coactique fatemur neminem nobiscum damnari qui ejus sancto cultui et pio obesequio devotus perseverat. Unicum ipsius suspirium, ab ipsa et per ipsam sanctissimae Trinitati oblatum, superat et excedit omnium sanctorum preces, ataque pium et sanctum eorum votum et desiderium, magisque eum formidamus quam omnes paradisi sanctos; nec contra fideles ejus famulos quidquam preavalere possumus.
Notum sit etiam vobis plurimos christianos in hora mortis ipsam invocantes contra nostra jura salvari, et nisi Marietta illa obstitisset nostrosque conatus repressisset, a longo jam tempore totam Ecclesiam exterminassemus, nam saepissime universos Ecclesiae status et ordines a fide deficere fecissemus. Imo planius et plenius vi et necessitate compulsi, adhuc vobis dicimus, nullum in exercitio Rosarii sive psalterii ejus perseverantem aeternos inferni subire cruciatus. Ipsa enim devotis servis suis veram impetrat contrtionem qua fit ut peccata sua confiteantur, et eorum indulgentiam a Deo consequantur.”
tj:
“O naša neprijateljice, naša propasti i naša pomutnjo! Zašto si sišla s neba da toliko trpimo? O zagovornice grješnika koje iz pakla izvodiš, o sigurni rajski pute, jesmo li mi baš prisiljeni, sebi usprkos reći svu istinu? Trebamo li baš ispovjediti pred svima ono što će nas posramiti i biti uzrokom naše propasti? Teško nama! A vječno prokletstvo našim knezovima tmine! Dobro čujte vi kršćani: Ova Majka Kristova je moćna i može spriječiti da njene sluge padnu u pakao. Ona je ta koja kao sunce raspršuje tamu naših prepredenosti i profinjenosti, osujećuje naše spletke, razara naše zamke, i čini uzaludnima i neučinkovitima sve naše napasti.
Prisiljeni smo priznati vam da nitko od onih koji su ustrajali u njenoj službi nije s nama proklet. Samo jedan uzdah koji Ona prikazuje Presvetome Trojstvu vrijedi više od svih molitava, zavjeta, i želja svetaca. Mi je se bojimo više od svih blaženika zajedno i ne možemo ništa protiv njenih vjernih slugu. Naprotiv, događa se da mnogi kršćani, koji bi po uobičajnim zakonima bili prokleti, zazivajući je u trenutku smrti uspijevaju se spasiti zahvaljujući njenom zagovoru. Ah, da se ova Marijetina – tako su je zvali iz bijesa- nije usprotivila našim planovima i našim nasrtajima već odavno bi mi srušili, uništili Crkvu i zaveli u krivovjerje i nevjernost sve njene hijerarhije. Obznanjujemo, prikliješteni silom koja nas tlači, da nitko od onih koji ustraju u molitvi Krunice, nije proklet jer Ona zadobije svojim vjernim slugama iskreno pokajanje za njihove grijehe te dobivaju oproštenje i oproste”
Tada sv. Dominik pozva sve nazočne da polagano i pobožno mole Krunicu. I gle čuda! Na svaku Zdravo Mariju koju su svetac i narod molili, iz tijela tog opsjednutog izlazilo je mnoštvo đavola u obliku gorućeg ugljena. Kad je nesretnik bio potpuno oslobođen, Presveta Djevica, koja je sve vrijeme bila nevidljiva blagoslovi narod i svi osjetiše jednu blagu i živu radost. Ovo je čudo bilo uzrok obraćenja mnogih krivovjernika koji su se čak upisali u Bratovštinu svete Krunice.
Izvor: Izdavačka kuća Kyrios
