Tijekom egzorcizma sotona je bio prisiljen učiniti nešto nevjerojatno: Blažena Djevica Marija nikad nije bila…
Tijekom egzorcizma u Italiji 1823., dva dominikanska svećenika natjerala su đavla da prizna dogmu koja će biti objavljena 30 godina kasnije. 8. prosinca 1854 .: Papa Pio IX objavljuje dogmu o Bezgrešnom začeću Marije. 25. ožujka 1858: Na blagdan Utjelovljenja Riječi, Blažena se Djevica pojavljuje u Lourdesu svetoj Bernardici i potvrđuje dogmu govoreći: “Ja sam Bezgrešno začeće.”
No 20 godina ranije, još jedan nadnaravni i iznenađujući događaj već je potvrdio Bezgrešno začeće Djevice Majke Božje. A onaj koji je to izjavio bio je netko od koga to nikada ne bismo očekivali. Događaj povezuje vlč. Gabriele Amorth, pokojni egzorcist rimske biskupije. Bila je to godina 1823. Vrag je posjedovao nepismenog 12-godišnjeg dječaka, koji je živio u današnjoj talijanskoj pokrajini Avellino, blizu Napulja u južnoj Italiji. Dva dominikanska svećenika koji su bili u gradu, vlč. Gassiti i vlč. Pignataro, biskup je obojicu ovlastio za egzorcizme.
Svećenici su demonu koji je posjedovao dječaka tijekom egzorcizma postavili niz pitanja – među njima i jedno o Bezgrešnom začeću.
Đavao je priznao da Djevica iz Nazareta nikada nije bila pod njegovom moći: čak ni u prvom trenutku svog života, jer je začeta “puna milosti” i u potpunosti pripada Bogu. Iako je možda “otac laži”, đavao može biti prisiljen govoriti istinu tijekom egzorcizma, čak i u pitanjima vjere.
Tako su ga dvojica egzorcista prisilila da oda počast Djevici i prizna Njezino Bezgrešno začeće, u stihovima. Ponižen, đavao je bio prisiljen, u ime Krista, pjevati Marijinu slavu, a to je učinio pomoću soneta na talijanskom jeziku – savršenog oblika i teologije!
Vera Madre son Io d’un Dio che è Figlio
e son figlia di Lui, benché sua Madre;
ab aeterno nacqu’Egli ed è mio Figlio,
in tempo Io nacqui e pur gli sono Madre.
Egli è mio creator ed è mio Figlio,
son Io sua creatura e gli son Madre;
fu prodigo divin l’esser mio Figlio
un Dio eterno, e Me d’aver per Madre.
L’esser quasi è comun tra Madre e Figlio
perché l’esser dal Figlio ebbe la Madre,
e l’esser dalla Madre ebbe anche il Figlio.
Or, se l’esser dal Figlio ebbe la Madre,
o s’ha da dir che fu macchiato il Figlio,
o senza macchia s’ha da dir la Madre.
