“Tako je uvijek s križem: katkad će biti bacan u trnje, a katkad urešen zlatom, ali bez njega se ne može!”
“Tako je uvijek s križem: katkad će biti bacan u trnje, a katkad urešen zlatom, ali bez njega se ne može!” Ugnjetavanje i progoni kršćana diljem svijeta traju i danas, samo u drugim oblicima nego u povijesti, piše fra Goran Azinović za portal hkm.hr.
Oduzimanje imovine, razapinjanje i spaljivanje samo su neki od oblika progona kršćana kroz povijest. Rimljani i Židovi među prvima su progonili poznate i manje poznate kršćane u Rimskom Carstvu. Sjeti se samo svetog Lovre, svetog Dujma ili svete Cecilije. Svima je zajedničko da su voljeli Krista čitavim svojim bićem i ostali mu vjerni do samoga kraja. Nažalost, ugnjetavanje i progoni kršćana diljem svijeta traju i danas, samo u drugim oblicima.
Tako je uvijek s križem: katkad će biti bacan u trnje, a katkad urešen zlatom, ali bez njega se ne može!
Osim poznatog progonitelja cara Nerona, i car Hadrijan je bio gorljivi protivnik kršćanstva. Naime, jedna Rimska legija, koja je inače brojala između 4 000 i 6 000 vojnika, učinila je nešto posve neočekivano. Uoči velike bitke čitava je Legija iznenada prešla na kršćanstvo. Ostali su vjerni caru kao caru, ali su na svoje grbove urezali i znak križa. Idejni začetnik njihova obraćenja bio je satnik Akacije.
Čuvši za taj neobičan događaj, car Hadrijan se veoma naljutio pa je, prema jednoj legendi, nemilosrdno kaznio čitavu Legiju smrću, gurnuvši je niz ogromnu liticu, u provaliju punu trnja. Rim je odbacio čitavu svoju Legiju zbog križa, a isti će taj Rim pobijediti u znaku križa kad njime zavlada car Konstantin I. Veliki. Tako je uvijek s križem: katkad će biti bacan u trnje, a katkad urešen zlatom, ali bez njega se ne može!
