SVJEDOČANSTVO ZATVORENIKA Gospa iz Međugorja mi je pomogla da upoznam Boga, vidio sam stvarnost raja i pakla!“
SVJEDOČANSTVO ZATVORENIKA Trenutak kad se njegov život počeo mijenjati ima veze s onim što je ugledao na televiziji. Bilo je to dok je čekao prebrojavanje zatvorenika u svojoj ćeliji….
JA SAM BIVŠI ZATVORENIK. Od posljednjih dvadeset pet godina, osamnaest sam proveo u zatvoru. (…) U ranom svibnju 1988., u zatvoru se oglasio alarm za poziv na provjeru broja zatvorenika, a tada zatvorenici moraju stajati pola sata zatvoreni u svojim ćelijama dok ih čuvari prebrojavaju. Nakon što je čuvar prošao pokraj naše ćelije, moj cimer i ja zamotali smo nekoliko jointova i napušili se. U međuvremenu sam upalio TV i pronašao program državne televizije zato što sam volio emisije o životinjama. No tada je na programu bilo nešto o Blaženoj Djevici Mariji; šestero djece gledalo je prema gore, pričajući nešto na stranom jeziku, dok je pripovjedač nešto objašnjavao o Majci Božjoj. (“Svjedočanstvo zatvorenika”)
Promatrao sam lica te djece i jednostavno znao da tu ima istine. Imao sam godine iskustva u otkrivanju lažnjaka, i bilo mi je jasno da oni ništa nisu izmislili. Oni su doista vidjeli Našu Gospu! Ovo je bio trenutak u kojem se moj život počeo mijenjati. Okrenuo sam se prema svom cimeru i upitao ga: „Što ti misliš o svemu ovome?“ „O čemu?“ odgovorio je. „Kažu da se Blažena Djevica Marija ukazala negdje. Pripovjedač je to upravo rekao.“ Pogledao je u mene i rekao: „Tko je Blažena Djevica Marija?“ Počeo sam se smijati i zaključio da je tip glup ko stup. Pa svi su čuli za nju. A onda sam na sve to zaboravio. Prošlo je oko tjedan dana; jednog dana oko 9 sati ujutro, izašao sam van u dvorište državnog zatvora u Tennesseeju promatrati plavo nebo i uživati na toplom zraku.(“Svjedočanstvo zatvorenika”)
Bila je to jedna predivna subota ujutro koju nikad neću zaboraviti. Moglo se vidjeti sve od rijeke Mississippi do Missourija. Šetao sam ukrug s jednim prijateljem, jer je to jedino što možeš raditi u dvorištu jednog zatvora. Nismo ni pričali ni ništa, samo smo šetuckali. Odjednom se nekakav pritisak pojavio nada mnom, u meni i oko mene, i postajao je sve jači i jači, što me prestravilo. Mislio sam da sam ludim. Htio sam potrčati, jednostavno istrčati, iz vlastite kože, ali nisam mogao. Mogao sam samo hodati prema naprijed. Izvana je izgledalo kao da radim isto što sam radio prije nekoliko sekundi, ali to nije bilo tako. Htio sam nešto reći tipu pokraj mene, računajući da bi to možda pomoglo mom umu da prestane razmišljati o tom pritisku. Ali nisam mogao ni govoriti. Zaglavio sam u kretnji unaprijed, i bio sam prisiljen fokusirati se na ono što se događalo u tom trenutku. (“Svjedočanstvo zatvorenika”)
Odjednom sam znao da Bog postoji. Nisam nimalo sumnjao u njegovo postojanje, kao što nisam sumnjao u to da ja postojim. U isto sam vrijeme spoznao stvarnost pakla i raja. Ništa nisam vidio svojim očima; samo sam odjednom znao ove stvari. Raj je bio mir i ljubav i sreća i sve ono što smo slušali da raj jest, a pakao je bio vječna patnja, bio je ružan i nije bilo mogućnosti uvjetne. (“Svjedočanstvo zatvorenika”)
A onda sam vidio samog sebe u svjetlosti Božje pravde. Stajao sam na samom rubu pakla i bio sam prestravljen. Shvatio sam da moram odlučiti. Raj i pakao bili su ispred mene, da se tako izrazim, a ja sam u svom strahu zgrabio raj govoreći: „O da, uzimam ovo“, misleći da radim ono što je ispravno. No nešto me je odgurnulo kad sam posegnuo za njim, a to me je još više prestrašilo. Ne odustajući, pokušao sam još jedanput i rekao: „Da, želim ovo. Uzimam raj.“ Međutim, još sam jednom odvučen od ovog izbora. Ono što sada razumijem, a tada nisam, je da nisam zaista odabirao raj. Postojala je cesta prema raju i cesta prema paklu, a ja sam pokušavao skrenuti cestu koja vodi u pakao kako bi me dovela do raja. Prema tome, nije ni čudo da sam bio odgurnut. Ne ide to tako. (“Svjedočanstvo zatvorenika”)
www.medjugorje-news.com/book.hr
