Svjedočanstvo ukrajinskog biskupa Jana Sobila: Nigdje na svijetu se tako brzo i ljekovito ne može opraštati kao što se to događa u Međugorju
Svjedočanstvo ukrajinskog biskupa Jana Sobila – Drugog dana 33. Mladifesta svjedočanstvo je mladima držao pomoćni biskup Zaporoško-kharkivske biskupije iz Ukrajine mons. Jan Sobilo.
Mir, mir, mir!
Kraljice mira, molim te za milost da mogu izraziti sve što osjeća moje srce.
Dragi mladi,
Nitko nije ovdje slučajno. Svatko je od nas posebno pozvan i odabran od Kraljice mira. Ona je u jednoj poruci rekla: „Nastojim vas svojim primjerom naučiti poniznosti, mudrosti i ljubavi, jer trebam vas, ne mogu bez vas, djeco moja. Po Božjoj volji vas izabirem, po Njegovoj snazi vas jačam.“ I ja sam također dobio poziv od Djevice Marije baš kao i vi. O nama ovisi što ćemo učiniti s ovim ogromnim darom koji je ujedno i velika odgovornost.
U Međugorje sam prvi puta došao u drugoj polovici 90-ih godina. Teško je uopće riječima opisati sve što je moje srce tada osjetilo.
Točno se sjećam trenutka kada sam prvi put stupio na ovu svetu zemlju na koju svaki dan s neba dolazi Majka Božja. Cijelo sam vrijeme osjećao stvarnu prisutnost Gospe koja me je držala za ruku i pokazivala mi sve tajne Međugorja. Tada sam bio mlad svećenik od 35 godina. Osjećao sam se kao maleno dijete koje mama vodi za ruku i pokazuje mu što je najvažnije u životu.
Po povratku, dio moga srca ostao je u Međugorju: negdje između kamenja na Podbrdu, Križevcu i crkve svetog Jakova te u svakoj kući koja je za mene postala kao roditeljska.
Svećenik sam u Ukrajini od 1991. godine. Sada djelujem u Zaporoško – Harkivskoj biskupiji gdje se trenutno odvija okrutan rat.
Želim s vama podijeliti svjedočanstvo o mnogim dobrim plodovima s ovog velikog stabla zvanog Međugorje koje ubire i moja biskupija jer su grane tog predivnog stabla rasprostranjene po cijelome svijetu zahvaljujući onima koji se odazivaju pozivu Kraljice mira, živeći njezine poruke.
Međugorje je mjesto u kojem se rađaju zvanja. 1998. godine, za vrijeme procesije na Mladifestu jedna djevojka iz Ukrajine je osjetila redovnički poziv i poziv moliti za mir u Ukrajini i Rusiji. Postala je časna sestra karmelićanka u mojoj biskupiji. Zove se Terezija Pia od Kraljice mira. Svoj život žrtvuje u tišini, molitvi i skrovitosti za ostvarenje Gospinih planova mira, iza zidova i rešetki u klauzuri.
U listopadu 2010. godine, kada sam stigao na hodočašće iz Zaporožja, nisam mogao ostati do kraja, jer mi je papa Benedikt XVI. htio osobno preko Apostolske nuncijature prenijeti vijest da sam postao biskup. Potvrda je to da Majka Božja doista čini mnoga čudesa i iznenađenja za svoju djecu baš kao što je i ova vijest bila za mene.
Biskupom sam postao 8.prosinca na blagdan Bezgrješnog začeća BDM što mi je posebno drago.
2014. godine, počeo je rat u Ukrajini. Ja vjerujem da će Bezgrješno Srce Djevice Marije pobijediti zlo.
Rat uvijek ostavlja duboke rane na duši i posljedice uvijek budu strašne. Ali ja sam vidio hodočasnike: branitelje, udovice i djecu koji su u domovini preživjeli pakao rata – mržnju, silovanja, mučenja – koji se iz Međugorja vratili s nadom i željom u srcu da oproste drugima a neki od njih i sami sebi.
Nigdje na svijetu se tako brzo i ljekovito ne može opraštati kao što se to događa upravo ovdje. Jer je tu s nama naša nebeska Majka, Ona koja zna kako je to teško i bolno, ljudski gotovo nemoguće. Ali u Njenom naručju možemo isplakati svu bol koja je u našem srcu i predati je Isusu da On pretvori svaku suzu u vječnu nagradu i izliječi sve nemile posljedice proživljenih zlih čina.
Majka Božja djeluje na svako srce svoga djeteta koje dolazi u ovu duhovnu bolnicu – kako se Međugorje s pravom može nazvati. Koliko samo obraćenja, koliko ispovijedi, koliko okajanih grijeha i ponovnih rođenja za novi život ovdje možemo vidjeti! Koliko nade se ovdje pojavilo u ljudskim srcima i kolikim ranjenim ljudima je ovdje život ponovno dobio smisao!
Osobno sam time jako duboko dirnut.
Kada je došla pandemija korona virusa, prestrašila je cijeli svijet. Mnogi su se bojali ići u Međugorje ali broj hodočasnika iz Ukrajine ostao je velik. Samo na Božić prošle godine u Međugorju je bilo preko 3500 ukrajinskih hodočasnika.
Odgovor na pitanje zašto je to tako dobili smo nakon 24. veljače ove godine: Majka Božja je tijekom pandemije posebno pozivala baš Ukrajince kako bi pripremila Ukrajinu na veliku kušnju koja se upravo sada odvija. Željela je osnažiti svoju djecu prije velikog ispita.
Zadnji put sam bio ovdje prošle godine na hodočašću za 40-u godišnjicu Gospinih ukazanja. Molili smo za mir. Bila mi je velika čast i posebna milost sudjelovati na ukazanju Djevice Marije 25. lipnja 2021. zajedno s vidiocima Ivanom i Marijom između kojih sam i klečao. Danas znam da me je Majka Božja posebno izabrala da me pripremi, da me ojača, da me ispuni snagom svoje ljubavi za služenje voljenom ukrajinskom narodu.
A sada teče već 41. godina od kad je Gospa s nama.
„Draga djeco! S vama sam u ovom milosrdnom vremenu i pozivam vas sve da budete nositelji mira i ljubavi u ovom svijetu, gdje vas, dječice, Bog preko mene poziva da budete molitva i ljubav i izraz raja ovdje na zemlji.“ Gospina je poruka od 25. studenoga 2021.
Za mene je to jedan od znakova trijumfa Njezina Bezgrješnog Srca. To je ujedno i znak da se približava proljeće Crkve koje spominje sveti papa Ivan Pavao II.
Možemo li i mi tu doprinijeti? Što može svaki od nas učiniti kako bi pomogao Gospi?
Prije svega, to je osobno obraćenje svakoga od nas. Svaki moj teški grijeh je raketa, strašni projektil koji u ratu uništava gradove i ljude. Drugim riječima, i ja sam zbog svojih teških grijeha kriv što se rat nastavlja. Svojim obraćenjem mogu uništiti ovo oružje zloga duha. Moja molitva iz srca i post u poniznosti i šutnji imaju moć zaustaviti ratove.
Vojnici s kojima u zadnje vrijeme često komuniciram, govore da u najstrašnijim trenucima kada ljudi gube nadu, pomoć dolazi s neba. Spoznaju da ih nečija molitva, post i plašt Prečiste Djevice Marije koji je prostrt nad njima štiti od ranjavanja i smrti.
Naši vojnici se oslanjaju na vrlo snažno oružje – krunicu. Uobičajeno ih je vidjeti s krunicama oko vrata koje nose blizu svojih srdaca. Krunica je, naime, vrlo slična Davidovoj praćki i pet kamenčića koje je imao u torbi i njima pobijedio Golijata. Zlo se danas čini moćnim poput Golijata da ponekad pomislimo kako ga je nemoguće pobijediti i da nam nedostaje snage i oružja. Ali molitvom krunice, čestom ispovijedi, svetom Pričesti i Božjom riječju Bog pobjeđuje zahvaljujući našoj molitvi i vjernosti. Zato je naša zadaća danas držati se Majke Božje i biti vjeran Bogu koji može sve, pa i u najtežim okolnostima ovoga rata.
Gospa nas uči da molitvom i ljubavlju možemo sve postići čak i ono što se nama čini nemogućim. U jednoj poruci kaže: „Kao pojedinci, djeco moja, ne možete zaustaviti zlo koje želi zavladati svijetom i uništiti ga. Ali po Božjoj volji svi zajedno uz moga Sina možete promijeniti sve i ozdraviti svijet.“
Proteklih godina Ukrajini su darovani milijuni krunica zahvaljujući mnogim dobročiniteljima koji neumorno šire tu pobožnost. Oni koji su u Međugorju naučili moliti krunicu tako uče i druge. Molim sve vas dragi mladi da i vi darujete krunice za sve one u Ukrajini koji ih žele a nemaju ih.
Krunica je najjače oružje protiv zla. Vaša će krunica biti poslana u Ukrajinu, u ruke onih koji je čekaju, koji proživljavaju strah i gube nadu. Krunica će im dati sigurnost da ih Majka štiti.
Na livadi s moje lijeve strane nalazi se štand s natpisom Tvoja krunica za Ukrajinu gdje svatko ima mogućnost darovati svoju krunicu. Nakon Mladifesta krunice ćemo odnijeti u Ukrajinu na mjesta gdje su najpotrebnije.
Dragi mladi iz cijeloga svijeta,
Kad vas gledam okupljene u ovom svetištu u mom se srcu rađa velika nada, da će Bog pobijediti, da će svijet biti jako lijep i da će pobjeda Bezgrješnog Srca Djevice Marije obnoviti i nas i cijeli svijet.
Neka zato svatko od nas danas postane pomoćnik naše nebeske Majke. Ona nas upravo tako i naziva – apostoli moje ljubavi.
Jednom sam ovdje hodočastio na 2. dan mjeseca svibnja kad se Gospa još ukazivala vidjelici Mirjani i pozivala nas je moliti za one koje nisu upoznali Božju ljubav. Nakon ukazanja slavili smo svetu misu u zajednici Cenacolo. Hodočasnici su bili iz raznih zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza: Ukrajinci, Rusi, Litvanci, Latvijci, Bjelorusi, Moldavci, i Poljaci, Slovaci… a svi smo se osjećali kao braća i sestre jedne Majke nebeske koja nas je okupila u molitvi oko oltara. Vjerujem da je samo tako moguće opet biti zajedno u ljubavi – u žrtvi Isusovoj zajedno s Majkom. Pred nama je dugi put ali Gospa je s nama, Ona nam pomaže graditi nove mostove.
Tom prigodom sam naučio moliti na jednu od najvažnijih nakana – za one koji još nisu upoznali Božju ljubav. Pozivam i vas da to činite svakog drugog u mjesecu. Svo zlo u svijetu ima korijen upravo u tome – u nedostatku Božje ljubavi.
A kada molimo za Božju ljubav, molimo za mir. Neka vas blagoslovi Bog, neka vas štiti i pruži vam duhovnu snagu po zagovoru naše nebeske Majke Marije, arkanđela, anđela i svih svetaca. Amen.
I na kraju vas ponizno molim da se zajedno pomolimo za naš ukrajinski narod koji krvari i proživljava svoj križni put.
Izuzetna je milost moliti zajedno i ujedno se posvetiti Marijinom Bezgrješnom Srcu. Nastavimo to činiti svaki dan i kada se vratimo kući. Tome je Srcu obećano da će pobijediti.
Majko, Tvome Bezgrješnom Srcu posvećujemo sebe, svoje obitelji, sve narode i zemlje iz kojih dolazimo, Crkvu i čitav svijet. Tvome Bezgrješnom Srcu posvećujemo i ovaj Mladifest. Neka se ostvare Tvoji planovi mira, Tvoje nakane i pobjeda Tvoga Srca s nama i po nama. Amen.
Radio Mir Međugorje
