Svjedočanstvo Padre Pia: Ne sjećam da sam išta molio svetog Josipa, a da mi odmah nije udijelio milost…
Svjedočanstvo Padre Pia: Ne sjećam da sam išta molio svetog Josipa, a da mi odmah nije udijelio milost…
Svetac je uvijek svojoj duhovnoj djeci savjetovao da gaje duboku i iskrenu pobožnost prema svetom Josipu Padre Onorato Marcucci, koji je asistirao Padre Piju posljednjih nekoliko godina njegova ovozemaljskog života, prisjetio se jednog zanimljivog događaja.
Bila je srijeda, dan posvećen sv. Josipu, a Padre Pio nije se micao. Stajao je u potpunom zanosu pred slikom slavnog Patrijarha U kolovozu 1968. stajao je na trijemu pored sobe čekajući Padre Pija kako bi ga otpratio do sakristije prije večernje molitve. Bila je srijeda, dan posvećen sv. Josipu, a Padre Pio nije se micao. Stajao je u potpunom zanosu pred slikom slavnog Patrijarha obješenom na zidu.
Nakon kratkog vremena Padre Onorato upitao ga je: „Padre, idemo li? Već kasnimo…” Padre Pio nije izustio niti riječ. Nastavio je kontemplaciju pred slikom sv. Josipa. Padre Onorato pričekao je još nekoliko minuta, a potom ga primio za ruku i protresao. Padre Pio je došao k sebi i uskliknuo: „Gledaj! Gledaj! Kako je predivan sv. Josip!” Spustili su se i u dvorani svetog Franesusreli sakristana koji ih je upitao: „Zašto toliko kasnite?”
Padre Pio se nije mogao odvojiti od slike svetog Josipa, odgovorio mu je Padre Onorato. „Idite k Josipu! Idite k njemu s velikim pouzdanjem jer se ni ja, poput svete Tereze Avilske, ne sjećam da sam išta molio svetog Josipa, a da mi odmah nije udijelio milost.”
Svetac je uvijek svojoj duhovnoj djeci savjetovao da gaje duboku i iskrenu pobožnost prema svetom Josipu jer je smatrao kako je to temeljni dio života svakog kršćanina: „Idite k Josipu! Idite k njemu s velikim pouzdanjem jer se ni ja, poput svete Tereze Avilske, ne sjećam da sam išta molio svetog Josipa, a da mi odmah nije udijelio milost.”
