Sveti Mihael Arkanđeo: Ja sam izabrao ovo mjesto i ovdje će se opraštati svi grijesi
Zapovjednik nebeske vojske je sveti Mihael arkanđeo koji se u Bibliji spominje nekoliko puta. Arkanđeo, odnosno jedan od trojice najuzvišenijih anđela koji, prema Ivanovu Otkrivenju vodi znakovitu borbu sa Zmajem i njegovom vojskom, na nebu.
”Uto se zametnu rat u nebu koji je Mihael sa svojim anđelima morao voditi protiv Zmaja.
Zmaj i njegovi anđeli prihvatiše borbu, ali je ne mogoše izdržati. I mjesta za njih više nije bilo u nebu. Bijaše zbačen veliki Zmaj, stara Zmija, koja se zove đavao – sotona, zavodnik cijeloga svijeta – bijaše zbačen na zemlju i bijahu zbačeni s njime njegovi anđeli.” (OTK, 12,7)
Zato se vjernici koji se nađu u nevolji, duhovnim i tjelesnim borbama često molitvom obraćaju upravo ovom svecu! Riječ je o moćnom anđelu čije ime – Mihael potječe iz hebrejskog “מִיכָאֵל”, “Mi-ha-el”, što znači: “Tko je kao Bog”.
Prema učenju Katoličke crkve, on je borac, molitelj i pratitelj… Molitva sv. Mihaelu koristi se kao zaštita od zlih duhova kao i u borbi protiv svih drugih duhovnih slabosti i napasti što nam samo govori da je sveti Mihael moćno oružje posljednjih vremena koja su, vidljivo je po količini zla u svijetu, pri vrhuncu.
Najpoznatije ukazanje sv. Mihaela je ono na brdu Gargano u mjestu koje sada nosi i naziv – Monte san Angelo, odnosno Brdo svetog anđela. U predivnoj špilji, na jugoistoku Italije duboko unutar zemlje, na padinama brda Gargano ukazao se sveti Mihael četiri puta, godine 490., 492,. 493., i 1656.
Ovo mjesto posebno je volio padre Pio koji je za života vrlo često pohodio špilju svetog Mihaela kao i mnogi drugi sveci, pape i kraljevi uz brojne vjernike koji se i dan danas slijevaju u ovu mističnu špilju prepunu strahopoštovanja prema Bogu.
Nakon brojnih ukazanja i pomoći stanovnicima ovog mjesta kroz povijest, anđeo Mihael postao je zaštita i zagovornik velikog broja ljudi na zemlji.
Prvo ukazanje – mjesto na kojem se molitve uslišavaju
8. svibanj 490. g
Godine 490. poslije Krista Gargano je bio surov i divlji kraj, a ljudi su još bili duboko uronjeni u poganstvo (moguće je da se upravo u svetoj pećini slavio kult boga Kalkanta).
U to vrijeme pročuo se glas o čudesnom događaju: veliki bik, koji se udaljio od svog stada koje je paslo po tim neprohodnim mjestima i izgubio, pronađen je nakon tri dana kako kleči pred otvorom jedne velike pećine. Rasrđeni vlasnik buntovnog bika odapeo je na njega strijelu, ali se ona čudesno okrenula i ranila strijelca.
Vijest o tom izvanrednom događaju došla je do mjesnog biskupa Lorenza Maiorana, koji je nakon tri dana posta i molitve bio počašćen prvim ukazanjem Arhanđela: “JA SAM U PRISUTNOSTI BOŽJOJ… JA SAM ODABRAO PEĆINU I ONA MI JE SVETA… U NJOJ ĆE SE OTPUŠTATI GRIJESI I ZADOBIVATI SVE ŠTO SE MOLITVOM BUDE TRAŽILO…”
Tako je nastalo prvo “anđeosko” svetište Zapada. Poslije toga događaja zbili su se i drugi ne manje važni čudesni događaji, te je svjetlo svetoga Mihaela zasjalo i na drugim mjestima kao u svetištu Val di Susa i na poluotoku Mont Saint Michel u Normandiji.
Drugo ukazanje – otjerao barbare koji su se sručili na Gargano
12. rujna 492. g.
Arkanđeo Mihael, novi “stanovnik” Gargana, uskoro je pokazao svu svoju moć. Dvije godine kasnije, budući da je Sipont bio opsjedan od Odoakrovih barbara, biskup Lorenzo ponovno se obratio nebeskomu zaštitniku koji mu je u drugom ukazanju obećao zaštitu i pobjedu. A bilo je to ovako: potpomognuta potresima i munjama što se sručiše na opsadnike, vojska Sipontina natjerala je barbare u bijeg.
Stanovnici Siponta su u znak zahvalnosti sv. Mihaelu otišli do Gargana, ali se zbog straha nisu usudili kročiti u pećinu, nego se zaustaviše na ulazu. Nisu se usudili ući u tu veliku i tajnovitu pećinu.
Treće ukazanje – svaki kamen špilje na Garganu posvećen je njegovom prisutnošću
29. rujna 493. g.
Prošla je još jedna godina, a biskup se još nije odlučio konačno prijeći prag čudesne pećine i posvetiti je, kako mu je bilo naloženo pri njegovom prvom razgovoru s nebeskim duhom. Arhanđeo mu se ponovno ukazao pozvavši ga da uđe unutra zajedno sa svim puljiškim biskupima gdje će slaviti Božja otajstva, ali bez posvećivanja mjesta jer ga je On već bio posvetio svojom rukom.
Taj put Lorenzo je napokon poslušao arhanđela i kad je ušao u pećinu, našao je već pripravljeni oltar prekriven crvenim platnom s kristalnim križem, kako mu je Mihael i rekao. Otisak dječjeg stopala utisnut na kamenoj stijeni svima je dao opipljiv dokaz Arhanđelove prisutnosti.
Lorenzo je dao sagraditi crkvu na ulazu u pećinu i posvetio je. Tako je nastalo jedinstveno svetište, u kojem oltar nikada nije imao posvećeni kamen JER JE SVAKI KAMEN NA TOM MJESTU SVET, a dva nadnevka vezana uz prvo i treće ukazanje postala su blagdani priznati od Svete Crkve i to Ukazanje sv. Mihaela na Garganu i Posvećenje jedne stare bazilike u Rimu na Salarijskoj cesti, podignute u njegovu čast.
Četvrto ukazanje – kuga poharala Italiju, samo Gargano ostao zaštićen
22. rujna 1656. g.
Godine 1656. zbio se jedan događaj u vrijeme kada je kuga kosila svoje žrtve po cijeloj Italiji. Sipontinski nadbiskup, Alfonzo Puccinelli zazvao je još jedanput pomoć sv. Mihaela. On se je ukazao u zoru 22. rujna, upravo u trenutku kada se nadbiskup nalazio u nadbiskupskoj palači na Monte Sant´Angelo: Ja sam Mihael Arhanđeo… Tko god bude upotrebljavao kamenje iz moje pećine, od tebe blagoslovljeno i sa urezanim križem i mojim imenom, bit će oslobođen kuge. I tako je i bilo.
