Sveti Ivan Henrik Newman daje nam ovu utješnu viziju čistilišta
Umjesto pročišćujućeg ognja, ovaj svetac nam opisuje viziju čistilišta kao jezero u koje smo zagrljeni u anđeoske ruke.
Ne želimo da ne znate, braćo i sestre, o onima koji su zaspali, da ne tugujete kao ostali, koji nemaju nade. Jer ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, tako će i Bog, preko Isusa, povesti sa sobom one koji su zaspali vječnim snom.
Sveti Ivan Henry Newman, anglikanski obraćenik na katolicizam i učitelj duhovnog života, napisao je zapanjujući broj briljantnih teoloških djela. Jedno izdanje Newmanovih sabranih djela obuhvaća 31 svezak! Njegovo propovijedanje i teološki uvid iznimno su bogati i dokaz su čovjeka koji je proveo život u potrazi za mudrošću.
Newman je težio mudrosti, nastojeći prodrijeti u dubine misterija, želeći upoznati Boga i uočiti njegove nacrte u svim stvarima. Kršćanska potraga za mudrošću nije poput pokušaja pobjede u Jeopardyju. Mudrost nije jednostavno poznavanje niza činjenica, koliko god takvo znanje moglo biti zapanjujuće u svojoj širini. Mudrost se odnosi na integraciju svih stvari u Božji plan. Za kršćanina, mudrost znači razumjeti kako Krist djeluje, otkupljuje i ljubi. Ne samo magistar teologije, Newman je bio i nadaren pjesnik. Moja omiljena Newmanova pjesma, “The Dream of Gerontius”, govori priču o putovanju duše nakon smrti. Pjesma počinje Geroncijevom smrću, zatim pripovijeda njegovo iskustvo pojavljivanja pred Kristovim sudom. Vođen svojim anđelom čuvarom, kroz cijelu pjesmu Geroncije je ojačan molitvama svećenika (koji mu je služio na samrti) i njegovih prijatelja.
Pjesma je uspjela jer se hvata u koštac s pitanjem koje svaka osoba mora postaviti: Što će biti sa mnom kad umrem? Za Newmana, odgovor je vođen mudrošću: sve je u Kristu dovedeno do savršenstva. Naravno, ne vide svi to na ovaj način. Newmanovo viktorijansko doba progonili su nihilizam i tama. Nije se toliko razlikovao od našeg. U svojoj pjesmi Newman postavlja demone u sudnici. Dok Geroncije prolazi, čuje kako se rugaju Kristu. Demoni kažu:
Vrlina i mana, Podlakovo pretvaranje, ‘Sve je isto; Ha! Ha! Strah od paklene vatre, Od otrovnog plamena, Molba kukavice. Zašto živjeti dobro? Zašto težiti svetom životu?
Prema demonima, vjernici se tješe pričama o zagrobnom životu jer se previše boje suočiti se s bilo čim drugim. Oni kršćanski prikaz života poslije smrti nazivaju “molbom kukavice”. Gerontijev anđeo čuvar ga tješi, nudeći umirujuću riječ protiv urlikanja demona. Pjesma iznosi na vidjelo napetost života s ove strane vječnosti. Kao što kaže sveti Pavao, “sada vidimo mutno kao u zrcalu” (1 Kor 13,12). Sada ne vidimo sve jasno. Ipak hoćemo. To je kršćansko učenje. U životu koji dolazi, u životu nebeske vojske, radovat ćemo se gledajući Boga licem u lice. Naša će vizija biti potpuna. Međutim, da bismo bili spremni za takvu viziju, naše duše moraju biti očišćene. Ovo je katoličko učenje o čistilištu.
Da bismo bili spremni, dugotrajne posljedice naših grijeha moraju biti oprane. Katekizam to ovako izražava, govoreći: “Svi koji umru u Božjoj milosti i prijateljstvu, ali još uvijek nesavršeno pročišćeni, doista su sigurni u svoje vječno spasenje; ali nakon smrti prolaze kroz pročišćenje, kako bi postigli svetost potrebnu za ulazak u radost neba” (KKC, 1030).
Dok su neki nagađali da će djelovanje čistilišta biti poput čišćenja vatrom, Newman je preferirao slike krštenja, to jest slike pranja. U posljednjim strofama pjesme Geroncije stiže do ruba jezera, što je Newmanova vizija čistilišta. Gerontijev anđeo čuvar mu govori:
Nježno i nježno, skupo otkupljena dušo, Grlim te u svoje najljubaznije ruke, I, preko kaznenih voda, dok se kotrljaju, Ja te držim, i spuštam te, i držim te.
Za duše u čistilištu ovo je vrijeme vrijeme nade. Željno iščekuju jutro, kada će oprani od mrlja grijeha biti dobrodošli u nebo. Njihovu pjesmu obilježava pouzdanje u Božje milosrđe i čežnja za ulaskom u “dvore svjetla”. Opet, anđeo čuvar uvjerava Gerontiusa:
Anđeli, kojima je dan voljni zadatak, Brinut će te, dojiti i uspavljivati dok ležiš; I mise na zemlji, i molitve na nebu, Pomoći će ti kod Prijestolja Najvišeg.
Geroncije nije sam! Zajedništvo kršćana na njihovom zemaljskom hodočašću i molitve svetaca na nebu gore ga podržavaju dok se pere i priprema da prođe kroz nebeska vrata. Iako se ovaj govor nekima može činiti glupim, on je srce kršćanske mudrosti. Svojom mukom i smrću Isus je izvršio djelo našega otkupljenja. Slava križa je u tome što se ovdje i sada, i u budućem životu, svaka bol i tuga mogu promijeniti.
Ozdravit ćemo suobličavanjem s Isusovim križem. Mi kršćani ne tugujemo kao drugi. Ispunjeni nadom koju nudi mudrost, radujemo se danu kada će Krist uskrisiti naše voljene koji su usnuli. Neka ova nada potakne naše molitve za mrtve i neka nam pomogne živjeti ovdje i sada za ono što dolazi, piše Aleteia.
