Danas slavimo svetog Alfonza Mariju Liguorija. Alfonz je rođen 1696. u blizini Napulja u Italiji, u pobožnoj obitelji, kao najstariji od sedmero djece. Sa samo šesnaest godina postigao je doktorat na sveučilištu u Napulju, a u dobi od devetnaest godina već se bavio pravom, ali mu je s vremenom dosadila ispraznost svjetovnog života.
Dok je jednom bio u posjetu bolnici s neizlječivo bolesnima, imao je viziju u kojoj mu je rečeno da svoj život posve posveti Bogu. Unatoč protivljenju obitelji, postao je svećenik i posvetio se pučkim misijama po cijelom Napulju. Uskoro je osnovao i Družbu Presvetog Otkupitelja ili redemptoriste.
Alfonz je osnovao dvije nove zajednice, jednu za muškarce, drugu za žene
Osnivanje nove družbe nije prošlo bez teškoća, jer su ga uskoro svi drugovi, osim jednog brata laika, napustili. Međutim, Alfonz nije odustajao, pa je uskoro osnovao dvije nove zajednice, jednu za muškarce, drugu za žene. Konačno je papa Benedikt XIV. potvrdio obje zajednice.
Alfonz je nastavio sa spisateljskim radom i pučkim misijama u okolici Napulja. Odbio je službu biskupa Palerma, ali je uskoro morao prihvatiti mjesto biskupa Santa Agata dei Gothi u blizini Napulja. Svoju je novu biskupiju zatekao u očajnom stanju. I klerici i laici bili su strašno zapušteni i vjerski nepoučeni, pa je Alfonz sljedećih trinaest godina hranio siromašne, poučavao obitelji, reorganizirao sjemenište i redovničke kuće, poučavao teologiju i pisao.
Sam je živio krajnje asketski, a patio je i od reume koja mu je uskoro počela deformirati tijelo. Glava mu je bila toliko spuštena da nije mogao normalno piti, nego je to morao činiti na cjevčicu. Jedan ga je napadaj reumatske groznice ostavio uzetim. Tek su mu kasnije dopustili da se odrekne svoje biskupske stolice.
Kralj ga je prevario da potpiše dokumente kojima se odriče svoje vlasti nad redemptoristima i mijenja im pravilo. Alfonz je zbog toga trpio velike duševne boli. Međutim, ubrzo se oporavio, pa je imao viđenja, izvodio čuda i pokazivao dar proricanja.
Umro je mirnom smrću na današnji dan 1787. Kanoniziran je 1839. godine, a papa Pio IX. proglasio ga je i naučiteljem Crkve. Ostavio je za sobom brojna pisana djela na području teologije i ascetike, a posebno morala. Zaštitnik je ispovjednika, moralnih teologa i laičkog apostolata. Prikazuju ga kao mladog svećenika ili kao starijeg biskupa pognutog od reume.
