Svetac koji je uskrisio mrtve šokira i danas: Raskomadano tijelo dječačića sastavio je, znamenovao križem i oživio…
Svetac koji je uskrisio mrtve šokira i danas: Raskomadano tijelo dječačića sastavio je, znamenovao križem i oživio…
Sveti Antonin, nadbiskup Firence, još jedan učeni dominikanac star oko 30 godina kad je svetac umro, izjavio je da je sveti Vinko uskrisio 28 osoba iz mrtvih. Drugi su tvrdili da je ta procjena svetog Antonina daleko manja od stvarnog prikupljenog broja.
Međutim do nesloge je došlo zbog zabune u razlikovanju onih ljudi koje je sveti Vinko osobno uskrisio tijekom života i onih koji su uskrišeni njegovim zagovorom nakon njegove smrti.
Autor vlč. Andrew Pradel navodi da je sveti Vinko Ferrer tijekom svog života oživio više od 30 osoba.
U blizini Palme na Majorci, sveti Vinko Ferrer stišao je oluju kako bi propovijedao s pristaništa. U Beziersu je zaustavio poplavu. Na vratima Vannesa izliječio je velik broj bolesnika. U Guerandeu je izbavio čovjeka opsjednutog vragom.
U Francuskoj je zajedno s britanskim pobjednicima u Caenu te poraženim Francuzima molio za bolesnika, koji je tada bio izliječen – i svi oni, neprijatelji ili ne, vikali su od radosti. U Lerideu je izliječio invalida u nazočnosti kralja.
Sveti Vinko Ferrer često se slika s krilima. Mnoštvo ljudi svjedočilo je, da je usred propovijedanja, odjednom dobio krila i odletio da pomoći nekoj patnici te bi se vratio na isti način i nastavio propovijedati. U nekim je prilikama, kad je sveti Vinko bio iscrpljen, naredio bi nekome drugome da ide činiti čudesa; pomoćnik bi to onda učinio.
Sv. Vinko je jednom rekao novaku Alphonsu Borgiji: “Postat ćete papa i kanonizirat ćete me.”
A godinama kasnije taj je novak, papa Kalist III. učinio upravo to. Svetac je također rekao svetom Bernardinu iz Sijene da će on biti proglašen svetim prije njega samog – i tako se i dogodilo.
Jednom mu se nijema žena obratila pisanom riječju, a onda i progovorila tražeći dar govora i kruh. Kruh joj je dao, ali nije joj izmolio govor rekavši da će ga zloupotrijebiti što će još više štetiti njenoj duši.
Od svetog Vinka Ferrera saznajemo da se nikada ne smije rugati darovima koje je Bog dao svojim svetima. Kao što se dogodilo jednom se prilikom kad se jedan dječak pretvarao da je mrtav, dok su njegovi prijatelji uplašili.
Sveti Vinko se nagnuo i protresao- leš! Svetac je rekao: “Pretvarao se da je mrtav da bi vas zabavljao, ali zlo ga je spopalo; mrtav je!”
U spomen na taj događaj postavljen je križ. Takvi događaju mogu spasiti mnoge duše ulijevajući im zdrav strah od Gospodina.
Na Pampeluni je nevin čovjek upravo osuđen na smrt. Sveti Vinko je znao za njegovu nevinost i zalagao se za njega, ali uzalud. Dok je sumorna povorka vodila siromaha do skele, sreli su još jednu povorku, već mrtvog čovjeka. Mrtvo tijelo nosilo se na nosilima do mjesta ukopa. Činilo se da je svetac iznenada dobio inspiraciju. Iznenada je zastao i obratio se lešu:
“Više nemate što dobiti laganjem. Je li taj čovjek kriv? Odgovorite mi!”
Mrtvac je sjeo, a zatim izgovorio riječi: “Nije!”
Kad se čovjek ponovno počeo smirivati na nosilima, Vincent je ponudio da ga nagradi za uslugu. Dao mu je priliku da ostane živ na zemlji. Ali čovjek je ponovno odgovorio: “Ne, oče, jer ja sam siguran u spasenje.”
Uz to je ponovno umro kao da ide spavati, a njegovo su tijelo odnijeli na groblje.
U još jednom čudu pripisanom svecu časni otac Micon navodi kako su brojni svjedoci, okupljeni u Leridi vidjeli kako je sv. Vinko naišao na truplo. Znakom križa Vinko je leš vratio u život. Oci samostana u Kalabriji dali su jamstva za ovo čudo.
U drugom izvještaju svećenik je ocijenio da je dijete mrtvo. Čitavo tijelo djeteta bilo je iskvareno i slomljeno. Izrečen je zavjet i djetetu je vraćen život.
Pedeset godina nakon svečeve smrti, mladi Jean de Zuniga, sin don Alvara de Zunige, vojvode od Placensije i Arevole, i njegove vojvotkinje Leonor de Pimentel, umro je u dobi od 12 godina. Ispovjednik vojvotkinje Jean Lopez de Salamanque, savjetovao je plemenitoj dami da se pozove na svog brata dominikanca, novokanoniziranog Vinka Ferrera.
Majka se zavjetovala na izgradnju crkve i samostana u čast svetog Vinka. Čim je formulirala svoj zavjet, dječak je oživio. Ovaj je dječak postao nadbiskup Seville i kardinal.
Vojvotkinja se posvetila sv. Vinku i žarko je poželjela da se o njegovom životu, vrlinama i čudima piše. Kad je u tek završenoj katedrali održana velika ceremonija, vojvoda i vojvotkinja su predstavili svog sina – živo čudo sveca.
Na blagdan svetog Vinka Ferrera u istoj toj katedrali, predviđeni propovjednik se razbolio i nije se pojavio. Ali divan, šarmantan, nepoznati propovjednik pojavio se niotkuda – i tajanstveno nestao nakon održavanja propovijedi. Mnogi su vjerovali da je to sv. Vinko.
U prilici kada je sveti Vinko propovijedao tisućama na Salamanci, iznenada je prestao i rekao: “Ja sam Anđeo apokalipse i propovijedam Sud!” Zatim je dodao: “Priđite vratima sv. Pavla i na putu do groblju naći ćete mrtvu osobu koja se nosi na ljudskim ramenima. Donesite leš ovamo, i čuti čete dokaz onoga što vam kažem.”
Muškarci su otišli, mnoštvo je čekalo, a ubrzo su dovezli mrtvu ženu. Podigli su je visoko tako da je svi mogu vidjeti. Sveti Vinko joj je zabranio povratak u život, a mrtva žena je sjela.
“Tko sam ja?” Upita je svetac. Ona je odgovorila: “Vi ste, oče Vinko, Anđeo apokalipse, kao što ste već rekli ovoj ogromnoj skupštini.”
Nakon njezinog svjedočenja ona je ponovno umrla. U drugom gotovo identičnom izvještaju, ovog puta to je bio muškarac, svetac ga je pitao što mu je draže, živjeti ili ponovno umrijeti. Čovjek je tražio da živi, a sveti Vinko je odgovorio: “Onda neka bude tako!” Izvještava se da je muškarac živio još mnogo godina.
Čini se da još jedno čudo uključuje ili Židova ili Židovku. Bio je to bogat Židov Andaluzija, po imenu Abraham, koji je htio napustiti crkvu u ljutnji dok je sv. Vinko propovijedao. Židovu se nije svidjelo ono što je čuo. Dok su se neki ljudi na vratima usprotivili njegovom prolasku, sveti Vinko je povikao: “Pustite ga!
Ljudi su učinili kako je naredio i u trenutku kad je Židov otišao, dio konstrukcije trijema, trijem je pao je na njega i smrvio ga do smrti. Tada je svetac ustao sa stolice i otišao do tijela. Tamo je kleknuo u molitvi. Abraham je oživio i njegove prve riječi bile su: “Religija Židova nije prava vjera. Prava vjera je vjera kršćana.”
U znak sjećanja na ovaj događaj Židov je krstio Eliasa. Novi obraćenik uspostavio je pobožni temelj u crkvi “nesreće” i čuda. Za ovu verziju čuda korišten je izvještaj biskupa Petra Ranzana.
Otac jednog djeteta dao je sv. Vinku konačište dok je bio na misionarskom putovanju. Njegova supruga, čestita žena, patila je od psihičkih tegoba i ponekad je bila blizu ludila.
Po povratku nakon što je čuo jednu od Vinkovih propovijedi, otac je naišao na strašnu tragediju. Njegova je supruga poludjela, prerezala je grkljan njihovom sinčiću, a zatim je sjeckala dječakovo tijelo, pekla ga i htjela poslužiti mužu za večeru.
Kad je shvatio što se dogodilo, čovjek je prestravljen i zgrožen pobjegao k svetom Vinku Ferreru. Sv. Vinko mu je rekao da će – kao u slučaju slomljenog Židova – tragedija biti na slavu Božju. Sveti Vinko vratio se s ocem natrag u dom i molio dok je skupljao krvave komade. Rekao je ocu: “Ako imate vjere, Bog koji je stvorio ovu malu dušu ni iz čega, može je vratiti u život.”
Sv. Vinko je kleknuo i molio se. Napravio je znak križa preko ponovno sastavljenog tijela. Dijelovi su se udružili, tijelo je ponovno oživjelo i Vinko je ocu predao živo dijete. Ovaj je događaj prikazan na slici Francesca del Cossa u Novoj galeriji slika u Vatikanu. Upravo nevjerojatno čudo predano je u procesu kanonizacije za ovog čudesnog sveca – Vinka Ferrera.
Neki će možda pomisliti da je ovo čudo strašno i jedinstveno ali nije. Sveti Franjo Paolski oživio je janje od pukih kostiju i vune a u palači napuljskog kralja oživio je već skuhanu ribu; također je sveti Filip Benizi sastavio dijete koje je djelomično progutao vuk.
Slično je čudo učinjeno i za mladića koji je bio s roditeljima u grupi hodočasnika na putu do poznatog svetišta Santiago de Compostella u Španjolskoj. Zaustavili su se u La Calzadi, gdje je mladić lažno optužen i obješen. Siromašni ožalošćeni roditelji nastavili su hodočastiti i na povratku su bili zapanjeni svojim sinom koji je još osam dana kasnije bio živ. Možda je to bila nagrada za njihove suze i za vjerni nastavak svetišta u nadi, a ne podlegnuti pobuni i tuzi.
Treba imati na umu da nijedno od tih čuda nije učinjeno samo zbog pukog senzacionalizma, koji sveci preziru. Sva su ta čuda služila obraćenju grešnika i jačanju vjere. Kao što je sveti Vinko rekao ožalošćenom ocu, čuda se čine u slavu Božju.
To je također rekao Krist na grobu Lazara i svojim apostolima. Moći svetaca naravno ograničena su Bogom, kojemu pripada sva moć. Inače, s neograničenim moćima, sveci bi mogli biti “kao bogovi”.
Hagiograf Henri Gheon govori da je Pere Fages, strpljivi istraživač, pronašao i posjetio kuću posljednjeg čuda Svetog Vinka. Opisao je sobu, smještaj pećnice i donju sobu, gdje je dio djeteta posluživan za stolom. Mjesto se nije promijenilo od petnaestog stoljeća. Sada tamo stoji kapela i dva natpisa, jedan iznutra i jedan izvana, svjedoče o istini čuda.
Sveti Vinko Ferrer umro je u Vannesu u Bretanji u Francuskoj 1419. godine, a kanonski postupak u Vannesu iznio je na vidjelo nevjerojatan broj čuda, uključujući iznenađujući broj uskrsnuća iz mrtvih. U francuskom djelu „Histoire de St. Vincent Ferrier“ Pere Fagesa, postoji niz izvještaja o mrtvima uskrslim uz zagovor svetog Vinka.
Kao što ste mogli pročitati riječ je o nevjerojatnim stvarima koje je Bog uslišio preko ovog sveca. Zbog toga vjerujte, i zazivajte svetog Vinka pogotovo u nedaćama u kojima se čini da nema izlaza. Ima! Vjera u Boga može sve pa i sastaviti mrtve!
Sveti Vinko, proroče apokalipse, moli za nas!
